“JEHOVA je pastir moj, ništa mi neće nedostajati.” Ovim je riječima David izrazio potpuno pouzdanje u svog Boga. Jehova ga je u duhovnom smislu vodio na ‘zelene paše’ i na “tihu vodu”, usmjeravajući ga na ‘staze pravedne’. Kad je bio okružen protivnicima, David je od Jehove dobivao podršku i ohrabrenje, što ga je potaknulo da mu kaže: “Neću se bojati zla; jer si ti sa mnom.” Uz takvog Vrhunskog Pastira David je bio odlučan “stanovati u domu Jehovinom za dugo” (Psalam 23:1-6).

Božji jedinorođeni Sin također je iskusio Jehovinu brigu punu ljubavi i savršeno je odražavao takvu brigu u postupanju sa svojim učenicima dok je boravio na Zemlji. Zbog toga Biblija govori o njemu kao o ‘vrsnom pastiru’, ‘velikom pastiru’ te ‘glavnom pastiru’ (Ivan 10:11; Hebrejima 13:20; 1. Petrova 5:2-4).

Jehova i Isus Krist i dalje se poput pastira brinu za one koji ih ljube. Svoju pastirsku brigu i ljubav između ostalog pokazuju tako što daju da u skupštinama imamo potpastire. Pavao se obratio takvim potpastirima kad je rekao: “Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas je sveti duh imenovao nadglednicima, da pasete Božju skupštinu, koju je kupio krvlju vlastitog Sina” (Djela apostolska 20:28).

Pasti stado po uzoru na Jehovu i Krista Isusa nije lak zadatak, ali to je sada važnije nego što je bilo ikada prije. Pomisli na preko milijun Svjedoka koji su se krstili tokom protekle tri godine! Oni nemaju duhovni temelj kakav se stječe s godinama aktivnosti. Pomisli također na one Svjedoke koji su još djeca ili tinejdžeri. Njima je potrebna pažnja ne samo njihovih roditelja već i skupštinskih potpastira.

Doista, svaki je kršćanin izložen vanjskim pritiscima, što uključuje i pritisak okoline. Svi se moraju boriti kako bi se oduprli jakom pritisku da idu putem ugađanja vlastitim željama, kojim ide ovaj svijet. U nekim su zemljama objavitelji Kraljevstva možda obeshrabreni zbog slabog odaziva na poruku koju prenose. Mnogi objavitelji imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Drugima možda financijski problemi guše poticaj da najprije traže Kraljevstvo. Uistinu, svi mi — uključujući i one koji su dugo u istini — trebamo i zaslužujemo pomoć pastira punih ljubavi.

Kršćani prvog stoljeća dobili su savjet: ‘Širom otvorite svoje srce!’ (2. Korinćanima 6:11-13). Kršćanski starješine trebali bi slijediti taj savjet dok izvršavaju svoje pastirske zadatke. Kako to mogu činiti? A što mogu raditi sluge pomoćnici, od kojih su mnogi budući pastiri?

Ako kršćanski starješine žele biti blagoslov za stado, ne smije ih motivirati samo osjećaj dužnosti. Njih se savjetuje: “Pasite Božje stado koje vam je povjereno, ne pod prisilom, nego dragovoljno; niti iz ljubavi prema nepoštenom dobitku, nego gorljivo” (1. Petrova 5:2). Djelotvorna pastirska služba stoga uključuje dragovoljnu i gorljivu želju da se služi drugima (Ivan 21:15-17). To znači uočavati potrebe ovaca i brzo reagirati  na njih. To znači u ophođenju s drugima pokazivati uzorne kršćanske osobine, koje se nazivaju plodovi Božjeg duha (Galaćanima 5:22, 23).

Pastirska služba ponekad uključuje i posjećivanje braće u njihovim domovima. * No pastiri koji ‘širom otvaraju svoje srce’ žrtvuju se. Drugim riječima, rade više nego da samo povremeno vrše pastirske posjete. Oni koriste svaku priliku da pasu pripadnike stada.

Svaki brat, bez obzira na svoju dob, koji “teži za službom nadglednika, vrstan posao želi” (1. Timoteju 3:1). Mnogi sluge pomoćnici pokazuju da teže za dodatnim prednostima. Stoga starješine rado pomažu takvoj spremnoj braći da poduzmu taj važan korak u ‘težnji za službom nadglednika’. To znači da ih obučavaju da postanu djelotvorni pastiri.

Zbog toga što se čvrsto drži Božjih visokih mjerila, Jehovina kršćanska skupština nije oslabljena djelovanjem lažnih pastira poput onih koji su opisani u Ezehijelu 34:2-6. Jehova ih je s pravom prezirao. Umjesto da pasu stado, oni su pasli sami sebe. Nisu krijepili slabe, liječili bolesne, zavijali ranjene niti su natrag dovodili odagnane ili izgubljene. Ponašajući se više poput vukova nego poput pastira, oni su tlačili ovce. Zanemarene su se ovce raspršile, bespomoćno lutajući bez ikoga tko bi se brinuo za njih (Jeremija 23:1, 2; Nahum 3:18; Matej 9:36).

Za razliku od tih nevjernih pastira, kršćanski pastiri slijede Jehovin primjer. Oni pomažu ovcama da dođu na duhovne ‘zelene paše’ i ‘tihe vode’. Oni se trude da ih usmjere na ‘staze pravedne’, pomažući im da ispravno razumiju Jehovinu Riječ i da je osobno primjenjuju. Oni to mogu djelotvorno raditi jer su ‘osposobljeni za poučavanje’ (1. Timoteju 3:2).

Starješine velik dio svog zadatka da poučavaju obavljaju s podija na skupštinskim sastancima. Međutim, oni također poučavaju druge osobno. Sasvim je normalno da nekima bolje leži osobno poučavanje, dok su drugi nadareniji za držanje govora. No to što netko nije toliko sposoban u određenom načinu poučavanja ne znači automatski da ne može biti učitelj. Starješine poučavaju na sve načine koji im stoje na raspolaganju, što uključuje i pastirsku službu. Jedan dio te službe obavlja se formalno, naprimjer prilikom organiziranih posjeta. No velik dio pastirskog rada može se vršiti i neformalno, što također donosi velike koristi.

Liječniku je potrebno znanje i iskustvo kako bi obavljao svoj posao. No njegovi pacijenti cijene kad on pokazuje ljubaznost, suosjećajnost, brigu i iskreno zanimanje za njih. Ove osobine moraju biti dio njegove osobnosti. Jednako tako slične osobine moraju biti dio osobnosti dobrog učitelja i pastira, dio njegovog svakodnevnog načina postupanja. Pravi učitelj bit će spreman poučiti one oko sebe kad god je to potrebno. “Riječ u pravo vrijeme — kako je ljupka!” kažu Priče Salamunove 15:23 (St). “Pravo vrijeme” može biti kad on govori s podija, propovijeda od kuće do kuće ili prilikom razgovora u Dvorani Kraljevstva ili telefonom. Jednako tako, dobar pastir uvijek nastoji pokazivati dobre osobine i brižnost, a ne samo kad vrši pastirske posjete. Ako je ‘širom otvorio svoje srce’, on će iskoristiti svaku priliku da pase ovce, pokazujući im u pravo vrijeme brigu koja im je potrebna. Zbog toga ga ovce vole (Marko 10:43).

 Wolfgang, koji je sada starješina, prisjeća se kako je jedan sluga pomoćnik sa svojom suprugom navratio k njegovoj obitelji. On kaže: “Našu je djecu oduševila pažnja koju su im poklonili i bilo im je ugodno to zajedničko druženje. Još uvijek pričaju o tome.” Da, taj sluga pomoćnik pokazao je da brine; on je ‘širom otvorio svoje srce’.

Daljnja prilika da ‘širom otvoriš svoje srce’ jest da posjetiš bolesne, pošalješ im kratko ohrabrujuće pismo ili ih nazoveš telefonom — da im na bilo koji način pokažeš da brineš! Ponudi pomoć kad je potrebna. Ako žele razgovarati, pažljivo slušaj. Govori o izgrađujućim, radosnim teokratskim događanjima u skupštini ili drugdje. Pomozi im da se usredotoče na veličanstvenu budućnost koja je osigurana za one koji ljube Jehovu (2. Korinćanima 4:16-18).

Imajući na umu svrhu pastirske službe, očito je da su formalni pastirski posjeti u domovima braće, iako su važni, ipak samo dio onoga što ta služba uključuje. Pastir koji je pun ljubavi ‘širom otvara svoje srce’ time što je pristupačan pod svim okolnostima i u svako doba. Blizak odnos koji razvija sa svojom braćom jamči im da se ne trebaju bojati nikakvog zla kad se nađu u poteškoćama, jer se njihov  brat pun ljubavi, kršćanski pastir, brine za njih (Psalam 23:4).

Da, svi vi kršćanski pastiri, ‘širom otvorite svoje srce’. Pokažite iskrenu ljubav prema braći — ohrabrite ih, ojačajte, izgradite ih duhovno na bilo koji način koji vam stoji na raspolaganju. Pomozite im da budu postojani u vjeri (Kološanima 1:23). Dok su blagoslovljene kršćanskim pastirima koji ‘širom otvaraju svoje srce’, ovcama ništa neće nedostajati. Bit će odlučne, kao što je bio David, da prebivaju u Jehovinom domu kroz mnoge dane (Psalam 23:1, 6). Što bi više mogao željeti pastir pun ljubavi?