Možeš li pronaći unutarnji mir?
Još 1854. američki pisac Henry Thoreau napisao je: “Mase ljudi žive život u tihom očaju.”
Očito, većina ljudi u njegovo vrijeme nije posjedovala unutarnji mir. Međutim, to je bilo prije skoro 150 godina. Je li se danas nešto promijenilo? Ili Thoreauove riječi vrijede i danas? Kako je s tobom? Jesi li zadovoljan, spokojan? Ili osjećaš nesigurnost i neizvjesnost s obzirom na budućnost, ‘tihi očaj’, da upotrijebimo Thoreauove riječi?
NAŽALOST, puno je toga u ovom svijetu što lišava ljude unutarnjeg mira. Spomenimo samo nešto. U mnogim zemljama nezaposlenost i nizak dohodak dovode do siromaštva, a time i do ekonomskog beznađa. U drugim zemljama mnogi snagu većinom troše na trčanje za bogatstvom i materijalnim posjedima. Ipak, takav natjecateljski način života često uzrokuje tjeskobu, a ne mir. Bolest, rat, kriminal, nepravda i tlačenje ljude također lišavaju mira.
Tražili su unutarnji mir
Mnogi se ne žele pomiriti s tim da je svijet takav kakav je. Antônio * je bio radnički vođa u jednoj velikoj tvornici u São Paulu (Brazil). Nadajući se da će poboljšati životne uvjete, sudjelovao je u prosvjedima i demonstracijama, ali to mu nije pružilo duševni mir.
Neki se nadaju da će im brak pružiti određenu mjeru spokoja u životu, no možda se razočaraju. Marcos je bio uspješan poslovni čovjek. Počeo se baviti politikom i postao je gradonačelnik jednog industrijskog grada. Međutim, njegov obiteljski život bio je potpuni promašaj. Kad su im djeca napustila dom, on i žena razdvojili su se zbog nepremostivih razlika.
Gerson, dijete ulice iz Salvadora (Brazil), težio je za avanturom. Lutao je od grada do grada stopirajući kamione. Uskoro je postao ovisan o drogama, te je pljačkao ljude kako bi imao novaca za svoj porok. Nekoliko ga je puta uhvatila policija. No usprkos agresivnoj, nasilnoj osobnosti, Gerson je čeznuo za unutarnjim mirom. Je li ga ikako mogao pronaći?
Dok je Vania još bila mala, umrla joj je majka, pa se ona morala brinuti za dom i za svoju bolesnu sestru. Išla je u crkvu, ali je imala osjećaj da ju je Bog napustio. Nema sumnje, Vania nije posjedovala duševni mir.
Tu je i Marcelo. Sve što je Marcelo želio bilo je zabavljati se. Volio je ići na zabave s drugim mladima — plesati, piti i uzimati droge. Jednom se potukao i ozlijedio jednog mladića. Kasnije ga je obuzeo osjećaj žaljenja zbog toga što je učinio i molio se Bogu za pomoć. I on je čeznuo za duševnim mirom.
Ova iskustva prikazuju neke situacije koje mogu uništiti duševni mir. Je li postojao način da radnički vođa, političar, dijete ulice, preopterećena kći i mladić kojemu je stalo samo do zabave zadobiju unutarnji mir za kojim su težili? Možemo li iz onoga što se njima dogodilo nešto naučiti? Odgovor je na oba pitanja potvrdan, kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku.
^ odl. 6 Neka su imena promijenjena.
[Slika na stranici 3]
Čezneš li za unutarnjim mirom?