JEHOVA je Pastir koji s ljubavlju brine za svoje ovce, odnosno za svoj narod (Psalam 23:1-6; 80:1; Jeremija 31:10; Ezehijel 34:11-16; 1. Petrova 2:25). Njegov je Sin, Isus Krist, ‘veliki pastir’ (Hebrejima 13:20) i “glavni pastir”, pod čijim vodstvom nadglednici u kršćanskoj skupštini pasu Božje stado dragovoljno, nesebično i gorljivo (1. Petrova 5:2-4). Isus je govorio o sebi kao o ‘vrsnom pastiru’, onom koji doista osjeća samilost prema ‘ovcama’, a takvim se i pokazao polažući svoju dušu za njih (Ivan 10:11; vidi Mateja 9:36). No kao što je prorečeno, kad je udaren “vrsni pastir”, stado se raspršilo (Zaharija 13:7; Matej 26:31).

U Bibliji izraz “pastiri” ponekad označava izraelske vladare i vođe, bilo vjerne bilo nevjerne (Izaija 63:11; Jeremija 23:1-4; 50:6; Ezehijel 34:2-10; usporedi 4. Mojsijevu 27:16-18; Psalam 78:70-72). Slično tome, izraz “pastiri” odnosi se na vođe drugih naroda (Jeremija 25:34-36; 49:19; Nahum 3:18; usporedi Izaiju 44:28). U Jeremiji 6:3 “pastiri”, po svemu sudeći, predstavljaju zapovjednike napadačkih vojski. Prisutnost pastira i njihovih stada uklapa se u sliku o obnovi (Jeremija 33:12), dok je za uništenje Babilona bilo prorečeno da će biti tako potpuno da ‘niti pastiri neće počivati onuda’ (Izaija 13:20).

‘Pasenje’ narodâ željeznom palicom u Otkrivenju 12:5 označava njihovo uništenje. (Usporedi Psalam 2:9.)