1, 2. (a) Kako je jedan svećenik prije mnogo godina opisao uskrsnuće? (b) Na koji će se način odvijati uskrsnuće?

POČETKOM 1890-ih sredstva javnog informiranja izvijestila su o jedinstvenoj propovijedi koju je u Brooklynu (New York, SAD) održao jedan svećenik. Rekao je da će se uskrsnuće sastojati od ponovnog spajanja i oživljavanja svih kostiju i mesa koji su ikad bili dio nekog ljudskog tijela, bez obzira na to je li ono bilo uništeno u vatri, nesreći, je li ga pojela neka divlja zvijer ili je istrunulo. Propovjednik je smatrao da će jednog dana, koji će trajati 24 sata, zrak potamnjeti od šaka, ruku, nogu, prstiju, kostiju, tetiva i kože milijardi umrlih ljudi. Ti će dijelovi tražiti druge dijelove istog tijela. Zatim će s neba i iz pakla doći duše kako bi se nastanile u ta uskrsnula tijela.

² Uskrsnuće reorganiziranjem prvobitnih atoma nije logično, a ljudi nemaju besmrtnu dušu (Propovjednik 9:5, 10; Ezehijel 18:4). Jehova, Bog uskrsnuća, ne mora ponovno spajati atome materije koja je prvobitno sačinjavala ljudsko tijelo. On uskrsnulima može stvoriti nova tijela. Svom Sinu, Isusu Kristu, Jehova je dao moć da podiže mrtve, koji će imati mogućnost vječnog života (Ivan 5:26). Zato je Isus rekao: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko pokazuje vjeru u mene, ako i umre, oživjet će” (Ivan 11:25, 26). To obećanje doista raduje srce! Ono nam daje snagu da izdržimo kušnje, pa čak i da se suočimo sa smrću kao vjerni Svjedoci Jehove.

3. Zašto je Pavao morao stati u obranu uskrsnuća?

³ Uskrsnuće nije u skladu s učenjem da ljudi imaju besmrtnu dušu — a to je učenje zastupao grčki filozof Platon. Što se onda dogodilo kad je apostol Pavao svjedočio istaknutim Grcima na Areopagu u Ateni, ukazao na Isusa i rekao da ga je Bog uskrsnuo? “Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, neki su se počeli rugati”, kaže izvještaj (Djela apostolska 17:29-34).  Mnogi koji su vidjeli uskrsnulog Isusa Krista bili su još uvijek živi i, unatoč ismijavanju, svjedočili su da je podignut iz mrtvih. No lažni učitelji koji su bili povezani sa skupštinom u Korintu poricali su uskrsnuće. Pavao je zbog toga u 15. poglavlju 1. Korinćanima iznio snažne argumente u obranu tog kršćanskog učenja. Pažljivo proučavanje njegovih argumenata sasvim jasno pokazuje pouzdanost i snagu nade u uskrsnuće.

4. Koje je svjedočanstvo očevidaca Isusovog uskrsnuća iznio Pavao?

⁴ Zapazi kako Pavao započinje svoju obranu (1. Korinćanima 15:1-11). Ukoliko Korinćani nisu uzalud postali vjernici, čvrsto će se držati dobre vijesti spasenja. Krist je umro za naše grijehe, bio je pokopan i uskrsnuo je. Ustvari, uskrsnuli se Isus pojavio Kefi (Petru), a “zatim dvanaestorici” (Ivan 20:19-23). Nakon toga vidjelo ga je oko 500 osoba, možda onda kad im je zapovjedio: ‘Idite, činite učenike’ (Matej 28:19, 20). Vidio ga je i Jakov, kao i svi vjerni apostoli (Djela apostolska 1:6-11). Isus se blizu Damaska pojavio Savlu “kao nekom nedonoščetu” — kao da je Savao prijevremeno bio podignut u duhovni život (Djela apostolska 9:1-9). Korinćani su postali vjernici jer im je Pavao propovijedao i oni su prihvatili dobru vijest.

5. Na koji je način Pavao obrazložio stvari, kao što je zapisano u 1. Korinćanima 15:12-19?

⁵ Obrati pažnju na način kako je Pavao obrazložio stvari (1. Korinćanima 15:12-19). Budući da su očevici propovijedali da je Krist uskrsnut, kako se može reći da nema uskrsnuća? Ako Isus nije ustao iz mrtvih, naše propovijedanje i naša vjera uzaludni su, a mi smo lašci koji svjedoče protiv Boga govoreći da je on uskrsnuo Krista. Ako mrtvi ne ustaju, ‘još smo u svojim grijesima’, a oni koji su umrli u zajedništvu s Kristom propali su. Osim toga, “ako samo u ovom životu polažemo nadu u Krista, od svih ljudi najviše treba nas sažalijevati”.

6. (a) Što je Pavao rekao da bi potvrdio Isusovo uskrsnuće? (b) Koji je to “posljednji neprijatelj”, i kako će biti uništen?

⁶ Pavao potvrđuje Isusovo uskrsnuće (1. Korinćanima 15:20-28). Budući da je Krist “prvina” od onih koji su zaspali smrtnim snom, i drugi će biti uskrsnuti. Smrt je uslijedila zbog neposlušnosti čovjeka Adama, pa i uskrsnuće usljeđuje preko čovjeka — Isusa. Oni koji mu pripadaju uskrsnut će tokom njegove prisutnosti. Krist će ‘uništiti svaku vladavinu i svaku vlast i silu’ koja se protivi Božjoj suverenosti i vladat će kao Kralj dok Jehova ne položi sve neprijatelje pod njegove noge. Čak će i “posljednji neprijatelj” — smrt naslijeđena od Adama — biti uništen zahvaljujući vrijednosti Isusove žrtve. Nakon toga će Krist predati Kraljevstvo svom Bogu i Ocu, podlažući se “Onome koji mu je sve podložio, da bi Bog svakome bio sve”.

7. Koje se osobe ‘krštavaju da bi bile mrtve’, i što to znači za njih?

⁷ Protivnicima uskrsnuća postavljeno je pitanje: “Što će inače raditi oni koji se krštavaju da bi bili mrtvi?” (1. Korinćanima 15:29). Pavao nije mislio da se živi krštavaju umjesto mrtvih, kao što stoji u nekim prijevodima Biblije, jer Isusovi učenici moraju ponaosob učiti, vjerovati i krstiti se (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 2:41). Pomazani se kršćani “krštavaju da bi bili mrtvi” time što, da tako kažemo, uranjaju u život koji vodi do smrti i uskrsnuća. Takva vrsta krštenja započinje kad Božji duh probudi u njima nebesku nadu, a završava kad ustanu iz mrtvih u besmrtan duhovni život na nebu (Rimljanima 6:3-5; 8:16, 17; 1. Korinćanima 6:14).

8. U što kršćani mogu biti sigurni čak i ako ih Sotona i njegovi sluge ubiju?

⁸ Kao što pokazuju Pavlove riječi, kršćani su, budući da gaje nadu u uskrsnuće, spremni neprestano se izlagati opasnosti i suočavati se sa smrću zbog vršenja djela propovijedanja  o Kraljevstvu (1. Korinćanima 15:30, 31). Oni znaju da ih Jehova može uskrsnuti ako dopusti Sotoni i njegovim slugama da ih ubiju. Samo Bog može uništiti njihovu dušu, odnosno život, u geheni, koja simbolizira vječno uništenje (Luka 12:5).

9. Što moramo izbjegavati da bi nada u uskrsnuće imala poticajnu snagu u našem životu?

⁹ Nada u uskrsnuće davala je snagu Pavlu. Možda su ga njegovi neprijatelji dok je bio u Efezu bacili u arenu da se bori sa zvijerima (1. Korinćanima 15:32). Ako se to stvarno desilo, bio je izbavljen, kao što je i Danijel bio spašen od lavova (Danijel 6:16-22; Hebrejima 11:32, 33). Budući da je gajio nadu u uskrsnuće, Pavao nije imao stav poput judejskih otpadnika u Izaijino vrijeme. Oni su govorili: “Jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umrijeti” (Izaija 22:13). Da bi nada u uskrsnuće imala poticajnu snagu u našem životu, kao što je imala u Pavlovom, moramo izbjegavati osobe koje imaju takav nezdravi duh. “Nemojte se zavaravati”, upozorio je Pavao. “Loše društvo kvari korisne navike” (1. Korinćanima 15:33). Naravno, ovo se načelo odnosi na različita područja života.

10. Kako svoju nadu u uskrsnuće možemo održati živom?

¹⁰ Onima koji sumnjaju u uskrsnuće Pavao je rekao: “Otrijeznite se u skladu s pravednošću i ne hodite u grijehu, jer neki su bez spoznaje o Bogu. Govorim da biste se posramili” (1. Korinćanima 15:34). U ovom ‘vremenu kraja’ trebamo postupati u skladu s točnom spoznajom o Bogu i Kristu (Danijel 12:4; Ivan 17:3). To će našu nadu u uskrsnuće održati živom.

11. S čime je Pavao usporedio uskrsnuće pomazanih kršćana?

¹¹ Pavao zatim obrađuje neka pitanja (1. Korinćanima 15:35-41). Možda bi netko, nastojeći izazvati sumnju u uskrsnuće, mogao upitati: “Kako će mrtvi ustati? I s kakvim tijelom dolaze?” Kao što je Pavao pokazao, sjeme zasijano u zemlju u biti umre kad mijenja svoj oblik, postajući sadnica. Slično tome, duhom rođena osoba mora umrijeti. Jednako kao što biljka izraste iz sjemena kao neko novo tijelo, tako se i uskrsnulo tijelo pomazanog kršćanina razlikuje od ljudskog tijela. Premda on ima isti životni obrazac kao i prije smrti, uskrsava kao novo biće s duhovnim tijelom koje mu omogućava da živi na nebu. Naravno, oni koji uskrsnu na Zemlji imat će ljudsko tijelo.

12. Na što se odnose izrazi ‘nebeska tijela’ i ‘zemaljska tijela’?

¹² Kao što je Pavao rekao, ljudsko se tijelo razlikuje od životinjskog. Čak i životinje imaju različita tijela, ovisno o tome kojoj vrsti pripadaju (1. Mojsijeva 1:20-25). ‘Nebeska se tijela’ duhovnih stvorenja razlikuju po slavi od “zemaljskih tijela”, koja su od krvi i mesa. Isto tako, postoji razlika u slavi između Sunca, Mjeseca i zvijezda. Međutim, uskrsnuli pomazanici imaju daleko veću slavu.

13. Što se sije, a što uskrsava prema 1. Korinćanima 15:42-44?

¹³ Nakon što je spomenuo razlike, Pavao je dodao: “Tako je i uskrsnuće mrtvih” (1. Korinćanima 15:42-44). Nadalje je rekao: “Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti.” Pavao je ovdje možda mislio na pomazanike kao grupu. Prilikom smrti posijani su u raspadljivost, a uskrsavaju u neraspadljivost, oslobođeni od grijeha. Iako su u svijetu osramoćeni, oni uskrsavaju u nebeski život i očituju se s Kristom u slavi (Djela apostolska 5:41; Kološanima 3:4). Prilikom smrti sije se “fizičko tijelo”, a uskrsava “duhovno tijelo”. Budući da je to moguće u slučaju duhom rođenih kršćana, možemo biti sigurni da i ostali ljudi mogu uskrsnuti u život na Zemlji.

14. Kako je Pavao usporedio Krista s Adamom?

¹⁴ Pavao zatim uspoređuje Krista s Adamom (1. Korinćanima 15:45-49). Adam, prvi čovjek, “postao je živa duša” (1. Mojsijeva 2:7). “Posljednji  Adam” — Isus — “postao je životodavni duh.” Dao je svoj život kao otkupnu žrtvu, i to prvo u korist svojih pomazanih sljedbenika (Marko 10:45). Oni kao ljudi ‘nose lik onoga koji je načinjen od praha’, ali kad uskrsnu postaju poput posljednjeg Adama. Dakako, Isusova će žrtva koristiti čitavom poslušnom čovječanstvu, uključujući i one koji će uskrsnuti na Zemlji (1. Ivanova 2:1, 2).

15. Zašto pomazani kršćani ne uskrsavaju u materijalnom tijelu, i kako ustaju tokom Isusove prisutnosti?

¹⁵ Kad pomazani kršćani umru, oni ne uskrsavaju u materijalnom tijelu (1. Korinćanima 15:50-53). Raspadljivo tijelo od krvi i mesa ne može naslijediti neraspadljivost i nebesko Kraljevstvo. Neki pomazanici neće morati dugo spavati smrtnim snom. Vjerno završavajući svoj zemaljski put tokom Isusove prisutnosti, bit će “promijenjeni, u jednom trenutku, u tren oka”. Oni će smjesta uskrsnuti u duhovni život, u neraspadljivost i slavu. Kristova će nebeska ‘nevjesta’ na koncu brojiti 144 000 (Otkrivenje 14:1; 19:7-9; 21:9; 1. Solunjanima 4:15-17).

16. Što će se, prema riječima Pavla i ranijih proroka, desiti sa smrću naslijeđenom od grešnog Adama?

¹⁶ Pavao je pobjedonosno objavio da će smrt biti progutana zauvijek (1. Korinćanima 15:54-57). Kad se raspadljivost i smrtnost obuku u neraspadljivost i besmrtnost, ispunit će se sljedeće riječi: “Smrt je progutana zauvijek.” “Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj žalac?” (Izaija 25:8; Ozej 13:14). Žalac koji uzrokuje smrt je grijeh, a snaga grijeha bio je Zakon, koji je grešnike osudio na smrt. No zahvaljujući Isusovoj žrtvi i uskrsnuću, smrt naslijeđena od grešnog Adama više neće biti pobjednik (Rimljanima 5:12; 6:23).

17. Na koga se danas odnose riječi iz 1. Korinćanima 15:58?

¹⁷ “Stoga, moja ljubljena braćo”, rekao je Pavao, “budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu” (1. Korinćanima 15:58). Ove se riječi odnose na današnji pomazani ostatak i Isusove “druge ovce”, čak i ako umru u ovim posljednjim danima (Ivan 10:16). Njihov trud kao objavitelja Kraljevstva nije uzaludan, jer ih čeka uskrsnuće. Stoga, kao Jehovini sluge, budimo zaposleni u Gospodinovom djelu dok čekamo dan kad ćemo radosno uzviknuti: “Smrti, gdje je tvoja pobjeda?”

18. Koliko je bila jaka Pavlova nada u uskrsnuće?

¹⁸ Pavlove riječi zapisane u 15. poglavlju 1. Korinćanima jasno pokazuju da je nada u uskrsnuće imala snagu u njegovom životu. On je bio sasvim siguran da je Isus ustao iz mrtvih te da će i drugi izaći iz općeg groba čovječanstva. Imaš li i ti takvo snažno uvjerenje? Pavao je sebične koristi smatrao “gomilom otpadaka” te je “prihvatio gubitak svega” da bi mogao ‘upoznati Krista i snagu njegovog uskrsnuća’. Taj je apostol bio spreman na smrt kakvu je doživio Krist, nadajući se ‘ranijem uskrsnuću’. To se uskrsnuće naziva i “prvo uskrsnuće”, a doživljava ga 144 000 Isusovih pomazanih sljedbenika. Da, oni uskrsavaju u duhovni život na nebu, dok će “ostali mrtvi” biti uskrsnuti na  Zemlji (Filipljanima 3:8-11; Otkrivenje 7:4; 20:5, 6).

19, 20. (a) Koje će osobe, o kojima se izvještava u Bibliji, ustati u život na Zemlji? (b) Čijem se uskrsnuću raduješ?

¹⁹ Nada u uskrsnuće postala je slavna realnost za pomazanike koji su bili vjerni do smrti (Rimljanima 8:18; 1. Solunjanima 4:15-18; Otkrivenje 2:10). Preživjeli iz “velike nevolje” vidjet će ispunjenje nade u uskrsnuće na Zemlji kad ‘more preda mrtve koji su bili u njemu, i kad smrt i had predaju mrtve koji su bili u njima’ (Otkrivenje 7:9, 13, 14; 20:13). Među onima koji će uskrsnuti u život na Zemlji bit će Job, koji je izgubio sedam sinova i tri kćeri. Zamisli koliko će biti sretan kad ih dočeka — a koliko će tek oni biti sretni jer imaju još sedmero braće i tri lijepe sestre! (Job 1:1, 2, 18, 19; 42:12-15).

²⁰ Kakav će samo blagoslov biti kad Abraham, Sara, Izak i Rebeka — da, svi oni i još mnogi drugi, uključujući i “sve proroke” — ustanu u život na Zemlji! (Luka 13:28). Jedan od tih proroka bio je Danijel, kojemu je obećano uskrsnuće pod Mesijanskom vladavinom. Danijel već oko 2 500 godina počiva u grobu, no snagom uskrsnuća uskoro će ‘ustati na svoj udio’ kao jedan od ‘knezova na svoj zemlji’ (Danijel 12:13; Psalam 45:16). Uistinu će biti uzbudljivo dočekivati ne samo vjerne osobe iz drevnog vremena već i svog oca, majku, sina, kćer ili druge drage osobe koje ti je oduzeo neprijatelj, smrt!

21. Zašto ne bismo trebali oklijevati u činjenju dobra drugima?

²¹ Možda neki naši prijatelji i voljeni služe Bogu desetljećima i već su prilično stari. Možda im je zbog poodmakle dobi teško boriti se sa životnim izazovima. Ako im upravo sada pomažemo kako god možemo, doista pokazujemo ljubav! Budemo li tako činili, ako i umru neće nas proganjati osjećaj da smo ih na neki način iznevjerili (Propovjednik 9:11; 12:1-7; 1. Timoteju 5:3, 8). Budimo sigurni da Jehova neće zaboraviti dobro koje činimo za druge, bez obzira na to koliko oni imaju godina ili u kakvim se okolnostima nalaze. “Dok za to imamo pogodno vrijeme”, napisao je Pavao, “činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10; Hebrejima 6:10).

22. Što bismo trebali odlučno činiti dok ne doživimo ispunjenje nade u uskrsnuće?

²² Jehova je “Otac dubokog milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1:3, 4). Njegova nas Riječ utješava te nam pomaže da i mi druge utješavamo snažnom nadom u uskrsnuće. Dok svojim očima ne vidimo kako se ta nada ispunjava tako što mrtvi ustaju u život na Zemlji, budimo poput Pavla, koji je vjerovao u uskrsnuće. Naročito oponašajmo Isusa, čija se nada u Božju moć uskrsavanja ispunila. Oni koji su u spomen-grobovima uskoro će čuti Kristov glas i izaći. Neka nas to tješi i raduje. Iznad svega, budimo zahvalni Jehovi, koji je pobjedu nad smrću omogućio preko našeg Gospodina Isusa Krista!