TKO nije zadovoljan time što policija ima vlast uhapsiti zločince koji kradu našu imovinu i ugrožavaju našu obitelj? I zar nam nije drago što sudovi imaju vlast kazniti ih kako bi zaštitili sredinu?

Tu su i druge korisne javne službe, kao što su održavanje cesta, zdravstvo i školstvo — njih se obično plaća od poreza koje propisuju državne vlasti. Pravi kršćani ističu se po tome što priznaju da je poštovanje pravovaljanog autoriteta nužno. No koliko daleko ide to poštovanje? I na kojim je područjima života potrebno poštovati autoritet?

Biblija kaže da svi, bez obzira na to jesu li vjernici ili nisu, moraju poštovati vlasti, koje djeluju na opće dobro. Kršćanski apostol Pavao pisao je o tome svojim suvjernicima u Rimu i korisno je razmotriti što on kaže u Rimljanima 13:1-7.

Pavao je bio rimski građanin, a Rim je u njegovo vrijeme bio svjetska sila. U svojem pismu koje je napisao 56. n. e. savjetovao je kršćanima da budu uzorni građani. Napisao je: “Neka svaka duša bude podložna višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga; a vlasti koje postoje od Boga su postavljene na svoje relativne položaje.”

Pavao ovdje objašnjava da ne bi bilo niti jedne ljudske vlasti da je Bog nije dopustio. U tom smislu više vlasti zauzimaju relativan položaj u okviru Božjeg nauma. Stoga je razumljivo da je “onaj tko se suprotstavlja vlasti zauzeo stav protiv Božjeg uređenja”.

Dok oni koji rade dobro mogu od viših vlasti primiti hvalu, te vlasti ujedno imaju ovlast kazniti prijestupnike. Oni koji čine ono što je loše s pravom se trebaju bojati vlasti koje imaju ovlaštenje djelovati kao “osvetnik”, jer one to čine kao “Božji sluga”.

Pavao svoju argumentaciju zaključuje riječima: “Stoga postoji snažan razlog da budete podložni, ne samo zbog te srdžbe nego i zbog svoje savjesti. Jer zato i plaćate poreze; jer su  Božji javni sluge koji neprestano služe upravo toj svrsi.”

Odgovornost za raspolaganje poreznim novcem leži na višim vlastima, a ne na poreznom obvezniku. Kao pošteni građanin, kršćanin želi sačuvati čistu savjest. On zna da podložnošću višim vlastima i plaćanjem propisanih poreza ne samo da doprinosi održavanju društvenog standarda već i da postupa u skladu s Božjim zahtjevima.

Što je s autoritetom u obitelji? U prvo vrijeme svog života malo će dijete svoje zahtjeve često izražavati plačem ili čak vrištanjem. No razboriti će roditelj prepoznati djetetove stvarne potrebe i neće dozvoliti da mu njegov plač diktira što će učiniti. Neki roditelji djeci, kako ona rastu, daju slobodne ruke i dopuštaju im da sama postavljaju svoja mjerila. Budući da djeci nedostaje iskustva, može se dogoditi da se upletu u kriminal ili neko drugo zlo, nanoseći time štetu i obitelji i društvu kao cjelini, što je organima vlasti u mnogim područjima dobro poznato.

“Roditelji prekasno počinju svojoj djeci pružati stegu”, kaže Rosalind Miles, autorica djela Children We Deserve. “Vrijeme kad treba početi je trenutak djetetova rođenja.” Ako roditelji od samog početka progovore glasom ljubaznog, brižnog autoriteta te ako su dosljedni u svojem postupanju, njihova će djeca ubrzo naučiti prihvaćati taj autoritet i ljubavlju prožetu stegu koja proizlazi iz njega.

Biblija sadrži obilje informacija koje se odnose na autoritet u obitelji. Mudri Salamun u knjizi Priče Salamunove ukazuje na to da bi bogobojazni roditelji pred svojom djecom trebali nastupati jedinstveno, kad kaže: “Slušaj, sine, stegu oca svojega, i ne ostavljaj nauke majke svoje” (Priče Salamunove 1:8). Kad roditelji nastupaju pred djecom na tako razborit i jedinstven način, djeca znaju na čemu su. Kako bi postigla nešto što žele, djeca mogu manipulirati jednim roditeljem da učini nešto protivno volji onog drugog, no kad su roditelji ujedinjeni u iskazivanju autoriteta, to je zaštita za djecu.

Biblija objašnjava da na mužu leži glavna odgovornost da se brine za duhovnu dobrobit ne samo svoje djece već i supruge. To se naziva poglavarstvo. Kako se ono može iskazivati? Pavao pokazuje da kao što je Krist Glava skupštine, tako je i muž glava svoje žene. On zatim dodaje: “Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio skupštinu [svoju duhovnu nevjestu] i sebe predao za nju” (Efežanima 5:25). Kada muškarac slijedi primjer Isusa i kao poglavar nastupa s ljubavlju, zadobit će “duboko poštovanje” svoje supruge (Efežanima 5:33). I djeca će u takvom kućanstvu uvidjeti vrijednost autoriteta koji je postavio Bog i to će ih potaknuti da ga prihvate (Efežanima 6:1-3).

Što s tim u vezi mogu učiniti samohrani roditelji, uključujući i one kojima je bračni drug umro? Bilo da su otac ili majka, oni se mogu pozvati direktno na autoritet Jehove Boga i Isusa Krista. Isus je uvijek govorio s autoritetom — autoritetom iza kojeg je stajao njegov Otac i nadahnuta Pisma (Matej 4:1-10; 7:29; Ivan 5:19, 30; 8:28).

 Biblija pruža mnoštvo korisnih načela primjenjivih kad se pojave problemi s djecom. Tražeći ta načela i slijedeći ih, roditelj će moći dati djeci koristan savjet pun ljubavi (1. Mojsijeva 6:22; Priče Salamunove 13:20; Matej 6:33; 1. Korinćanima 15:33; Filipljanima 4:8, 9). Roditelji se mogu koristiti i na Bibliji temeljenim publikacijama čija je svrha upravo pomoći im da pouče svoju djecu kako bi ona uvidjela koristi koje proizlaze iz uvažavanja biblijskog autoriteta. *

“Ovo je moj Sin, ljubljeni, kojeg sam priznao; njega slušajte” (Matej 17:5). Ove riječi, koje je izgovorio sam Jehova Bog, potvrđuju da je iza onog što je Isus govorio stajao božanski autoritet. Isusove riječi zabilježene su u izvještajima četiri Evanđelja, što lako možemo pronaći.

Neposredno prije svog uzlaska na nebo, Isus je svojim učenicima rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18). Kao Glava skupštine, Isus ne samo da budno pazi na svoje pomazanike koji na Zemlji slijede njegove stope već ih, od kad je na Pentekost 33. n. e. izliven sveti duh, koristi kao kanal istine, kao ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47; Djela apostolska 2:1-36). Što je sve Isus učinio u tom pogledu kako bi ojačao kršćansku skupštinu? “Kad je uzašao na visinu, (...) dao je darove u ljudima” (Efežanima 4:8). Ti su ‘darovi u ljudima’ kršćanski starješine, koji su imenovani svetim duhom i imaju ovlaštenje brinuti se za duhovne potrebe svojih suvjernika (Djela apostolska 20:28).

Iz tog razloga Pavao savjetuje: “Sjećajte se onih koji među vama preuzimaju vodstvo, koji su vam govorili Božju riječ, i dok promatrate kakav je ishod njihovog vladanja, oponašajte njihovu vjeru.” Budući da ovi vjerni muževi točno slijede Isusove stope, doista je mudro oponašati njihovu vjeru. Pavao zatim dodaje: “Budite poslušni onima koji preuzimaju vodstvo među vama i budite podložni [“prihvaćajući njihov autoritet nad sobom”, The Amplified Bible], jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će položiti račun; da bi to činili s radošću, a ne s uzdisanjem, jer bi vam to bilo na štetu” (Hebrejima 13:7, 17).

Što se događa kad se ta uputa omalovaži? Neki su članovi rane kršćanske skupštine upravo to radili, i postali su otpadnici. O Himeneju i Filetu govori se kao o onima koji su potkopavali vjeru nekih i čiji je isprazan govor ‘oskvrnjivao ono što je sveto’. Jedna od njihovih tvrdnji bila je da je uskrsnuće već bilo, po svemu sudeći duhovno, odnosno simbolično, te da stoga u budućnosti, pod Božjim Kraljevstvom, neće biti daljnjeg uskrsnuća (2. Timoteju 2:16-18).

Tu su situaciju riješili oni koji su predstavljali imenovani autoritet. Kršćanski su starješine pobili takve tvrdnje jer su se kao zastupnici Isusa Krista koristili autoritetom  Svetog pisma (2. Timoteju 3:16, 17). Isto je s današnjom kršćanskom skupštinom, koja je opisana kao “stup i potpora istine” (1. Timoteju 3:15). Lažnom se učenju nikad neće dozvoliti da razori ‘obrazac zdravih riječi’ koji se za nas, kao vrsno dobro, čuva na stranicama Biblije (2. Timoteju 1:13, 14).

Dok u svijetu poštovanje autoriteta naglo nestaje, mi kao kršćani uviđamo da odgovarajući autoritet u društvu, obitelji i kršćanskoj skupštini postoji za našu dobrobit. Poštovanje autoriteta od presudne je važnosti za naše fizičko, emocionalno i duhovno dobro. Ako budemo prihvaćali i poštovali autoritet koji je Bog postavio, imat ćemo zaštitu najviših autoriteta — Jehove Boga i Isusa Krista — i to na naše vječno dobro (Psalam 119:165; Hebrejima 12:9).