ISPUNJENA očekivanja i ostvarene težnje pružaju nam osjećaj zadovoljstva. No svima nam je poznato da se mnogi naši snovi i očekivanja ne ostvare onako kako bismo željeli. Budući da u životu stalno doživljavamo razočaranja, mogli bismo postati ogorčeni na sebe, pa čak i na druge. Jedan je mudri čovjek dobro rekao: “Dugo nadanje mori srce, a želja je ispunjena drvo životno” (Priče Salamunove 13:12).

Koji činioci mogu dovesti do razočaranja? Kako možemo gajiti razumna očekivanja? I zašto je to za naše dobro?

Budući da je današnji tempo života ubrzan, čini se da što se više trudimo ići ukorak s njim, to više zaostajemo. Možda moramo bez predaha trošiti vrijeme i energiju, i kada ne uspijemo napraviti što smo planirali, skloni smo osuđivati sami sebe. Čak bismo mogli početi osjećati da smo razočarali druge. Cynthia, supruga i majka koja i sama osjeća s kakvim se pritiscima suočavaju roditelji, kaže: “Očajna sam jer nisam dosljedna u provođenju stege nad djecom i jer osjećam da ih ne odgajam dovoljno dobro.” Tinejdžerka Stephanie u vezi sa svojim školovanjem kaže: “Nemam dovoljno vremena za sve što bih htjela napraviti i to u meni stvara nezadovoljstvo.”

Nerazumna očekivanja lako se mogu pretvoriti u perfekcionizam, a on može čovjeka činiti jako nezadovoljnim. Mladi oženjeni muškarac imenom Ben priznaje: “Kada analiziram svoje postupke, razmišljanja ili osjećaje, uvijek imam osjećaj da bi oni mogli biti bolji. Stalno težim za savršenstvom, a to dovodi do uzrujanosti, nezadovoljstva i razočaranja.” Gail, udata kršćanka, kaže: “Perfekcionisti smatraju da ne smiju napraviti propust. Mi perfekcionisti želimo biti savršene majke i savršene supruge. Da bismo bile sretne, moramo biti produktivne; iritira nas posao koji je uzaludan.”

Još jedan činilac koji dovodi do nezadovoljstva sobom je narušeno zdravlje i starost. Zbog smanjene sposobnosti kretanja i tjelesnog slabljenja sve se više ističu naša ograničenja, a to čovjeka čini još nezadovoljnijim. “Ljuta sam na sebe jer nisam sposobna napraviti stvari koje su mi bile toliko lagane i normalne prije nego sam se razboljela”, priznaje Elizabeth.

Spomenuli smo samo neke tipične stvari koje mogu izazvati osjećaj razočaranja. Ukoliko se takve osjećaje ne kontrolira, oni čak mogu dovesti do toga da počnemo vjerovati kako nas drugi ne cijene. Koje konkretne korake stoga možemo poduzeti kako bismo izišli na kraj s razočaranjima i gajili razumna očekivanja?

Kao prvo, sjeti se da je Jehova razuman i da nas razumije. Psalam 103:14 podsjeća nas: “Zna građu našu, opominje se da smo prah.” Budući da zna naše mogućnosti i ograničenja, Jehova od nas očekuje samo ono što smo sposobni dati. A jedna stvar koju traži od nas jest  da ‘smjerno hodimo s Bogom svojim’ (Mihej 6:8).

Jehova nas potiče i da mu se obraćamo u molitvi (Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17). No kako nam molitva može pomoći? Molitva nam pomaže da sabrano i uravnoteženo razmišljamo. Usrdna molitva je priznanje da nam je potrebna pomoć — ona je znak skromnosti i poniznosti. Jehova rado odgovara na naše molitve tako što nam daje svoj sveti duh, čiji su plodovi između ostalog ljubav, dobrohotnost, dobrota i samosvladavanje (Luka 11:13; Galaćanima 5:22, 23). Molitva također smanjuje tjeskobu i osjećaj nezadovoljstva. Putem molitve “primaš utjehu kakvu ne možeš primiti ni na koji drugi način”, kaže Elizabeth. Kevin se slaže s time i kaže: “Molim se za mir u srcu i bistar um kako bih mogao izići na kraj s problemom. Jehova me nikad nije ostavio.” Apostol Pavao dobro je znao koliko je molitva važna. Stoga je savjetovao: “Obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Da, razgovor s Jehovom doista nam pomaže gajiti razumna očekivanja od sebe i drugih.

No ponekad nam je ohrabrenje potrebno istog časa. Riječ u pravo vrijeme ima dobar učinak. Povjerljiv razgovor s prijateljem u kojeg imamo povjerenja i koji je zreo može nam pomoći da iz nove perspektive sagledamo uzrok svog razočaranja ili tjeskobe (Priče Salamunove 15:23; 17:17; 27:9). Mladi koji se bore s frustracijama naučit će da im traženje savjeta od roditelja može pomoći da postanu uravnoteženi. Kandi izražava cijenjenje kad priznaje: “Zahvaljujući savjetima koje su mi roditelji s ljubavlju pružili postala sam razumnija, uravnoteženija i drugi se više vole družiti sa mnom.” Da, itekako je primjerena opomena iz Priča Salamunovih 1:8, 9: “Slušaj, sine, stegu oca svojega, i ne ostavljaj nauke majke svoje. Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.”

Posljedice perfekcionističkog načina razmišljanja dobro su sažete u izreci: “Očekivati da će život biti skrojen po našoj mjeri znači dozivati neuspjeh.” Da bismo to izbjegli, moramo promijeniti svoj način razmišljanja. Poniznost i skromnost — odnosno realno gledište o našim granicama — sasvim sigurno će nam pomoći da budemo uravnoteženi i razumni u svojim očekivanjima. U skladu s tim, u Rimljanima 12:3 upozorava nas se da ‘ne mislimo o sebi više nego što treba misliti’. U Filipljanima 2:3 nas se pak potiče da budemo ponizni i da druge smatramo većima od sebe.

Elizabeth, koju smo ranije spomenuli, bila je ljuta na sebe zbog svoje bolesti. Bilo je potrebno neko vrijeme da usvoji Jehovin način gledanja na stvari i utješi se spoznajom da on ne zaboravlja našu službu. Colin je zbog teške bolesti nepokretan. U početku je smatrao da je njegova sadašnja služba gotovo bezvrijedna u usporedbi s onim što je mogao činiti dok je bio dobrog zdravlja. Duboko razmišljanje o recima poput onog iz 2. Korinćanima 8:12 pomoglo mu je da se oslobodi tih osjećaja. Taj redak glasi: “Ako najprije postoji spremnost, ona je naročito prihvatljiva po onome što netko ima, a ne po onome što nema.” “Iako mogu davati mnogo manje”, kaže Colin, “još uvijek mogu davati i Jehova to prihvaća.” U Hebrejima 6:10 podsjeća nas se: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu.”

A kako možemo ustanoviti jesu li naša očekivanja razumna? Pitaj se: ‘Jesu li moja očekivanja u skladu s Božjim očekivanjima?’ U Galaćanima 6:4 stoji: “Neka svatko dokaže kakvo je njegovo vlastito djelo, i onda će u samom sebi imati razlog za veliku radost, a ne u usporedbi s nekim drugim.” Sjeti se, Isus je rekao: “Moj je jaram ugodan i moj je teret lak.” Da, mi kao kršćani doduše moramo nositi jaram, no on je “ugodan” i “lak” i Isus je rekao da će nas taj jaram okrijepiti ako ga naučimo ispravno nositi (Matej 11:28-30).

Ako budemo slušali i primjenjivali savjete koje nam Božja Riječ daje u pogledu gajenja razumnih očekivanja, to će nam donijeti kako trenutne tako i trajne koristi. U prvom redu, to će dobro djelovati na nas u fizičkom pogledu. Jennifer, kojoj pomažu Jehovine opomene, priznaje: “Sada imam više snage i veću volju za životom.” Stoga nas se u Pričama Salamunovim 4:21, 22 potiče da očima i srcem poklonimo pažnju Jehovinim izrekama “jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu”.

Druga je korist duševna i emocionalna dobrobit. “Uvijek kada svoje misli i srce izložim Božjoj Riječi, to me čini radosnijom”, kaže Theresa. Istina, u životu ćemo uvijek doživljavati razočaranja. No lakše ćemo ih nositi. “Približite se Bogu, i on će se približiti vama”, potiče se u Jakovu 4:8. Jehova obećava i to da će nas jačati dok se suočavamo sa životnim izazovima i da će nas blagosloviti mirom (Psalam 29:11).

Ako su naša očekivanja razumna, ostat ćemo duhovno stabilni. To je također blagoslov. Svoj ćemo pogled moći jasno usredotočiti na važnije stvari u životu (Filipljanima 1:10). Tada će naši ciljevi biti realni i dostižni, a to će nam donijeti veću radost i zadovoljstvo. Još ćemo se više oslanjati na Jehovu, znajući da će nam on pomagati na najbolji mogući način. “Ponizite se, stoga, pod Božju moćnu ruku, da bi vas uzvisio u pravo vrijeme”, kaže Petar (1. Petrova 5:6). Može li nam išta donijeti veće zadovoljstvo od spoznaje da nas Jehova cijeni?