Lako je shvatiti zašto bi se moglo pojaviti pitanje na temelju Izaije 53:10. Pravi kršćani ne misle da bi naš samilostan i nježan Bog našao užitak u tome da nekoga satre ili učini bolesnim. Na temelju onoga što stoji u Bibliji možemo biti sigurni da Bog ne uživa u mučenju nedužnih (5. Mojsijeva 32:4; Jeremija 7:30, 31). Jehova je kroz stoljeća ponekad možda dopuštao patnju, a razlozi tome bili su u skladu s njegovom mudrosti i ljubavi. No on sigurno nije prouzročio da njegov ljubljeni Sin Isus pati. Što onda zapravo znači ovaj redak?

Pa, smisao ćemo shvatiti ako razmotrimo čitav ovaj redak i zapazimo dva mjesta na kojima se pojavljuje riječ “užitak”. Izaija 53:10 (NS) glasi: “Sam Jehova našao je užitak u tome da ga satre; učinio ga je bolesnim. Ako ćeš postaviti njegovu dušu kao prinos za krivnju, on će vidjeti svoje potomstvo, produžit će svoje dane i u njegovoj će ruci uspjeti ono što je užitak Jehovin.”

Opća poruka Biblije ukazuje na to da se “užitak Jehovin”, spomenut na kraju ovog retka, usredotočuje na izvršenje njegovog nauma putem Kraljevstva. Jehova će tim postupkom opravdati svoju suverenost i omogućit će da naslijeđen grijeh — naši grijesi — bude uklonjen s poslušnih ljudi (1. Dnevnika 29:11; Psalam 83:18; Djela apostolska 4:24; Hebrejima 2:14, 15; 1. Ivanova 3:8). Ključna stvar u svemu tome jest to što je Božji Sin trebao postati čovjek i osigurati otkupnu žrtvu. Kao što znamo, Isus je pritom patio. Biblija nam kaže da se ‘naučio poslušnosti iz onoga što je pretrpio’. Dakle, Isus je ipak izvukao korist iz te patnje (Hebrejima 5:7-9).

Isus je unaprijed znao da će uzoran način života koji će voditi uključivati određene patnje. To je očito iz njegovih riječi zapisanih u Ivanu 12:23, 24, gdje čitamo: “Došao je čas da Sin čovječji bude proslavljen. Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo to jedno zrno; ali ako umre, donosi mnogo uroda.” Da, Isus je znao da će morati sačuvati svoju besprijekornost, čak do te mjere da će morati umrijeti. U tom izvještaju dalje kaže: “‘Sada je moja duša uznemirena, i što da kažem? Oče, spasi me od ovog časa. Ali upravo sam zbog toga došao u ovaj čas. Oče, proslavi svoje ime.’ Nato je glas došao s neba: ‘I proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti’” (Ivan 12:27, 28; Matej 26:38, 39).

U ovom kontekstu možemo razumjeti Izaiju 53:10. Jehova je dobro znao da će njegov Sin na određeni način biti satrt. Ipak, imajući na umu veličanstveno i znatno dobro koje će uslijediti, Jehova je našao užitak u onome što je Isus morao doživjeti. U tom je smislu Jehova ‘našao užitak u tome da satre’, odnosno uništi, Mesiju. I Isus je našao užitak u onome što je mogao izvršiti i što je izvršio. Zaista, kao što stoji na kraju Izaije 53:10, ‘u njegovoj je ruci uspjelo ono što je užitak Jehovin’.