1. Što sve ljudi primaju u nasljeđe?

SVI ljudi imaju nešto što su naslijedili. Nekima nasljeđe možda predstavlja ugodan način života u materijalnom smislu. Drugima je to život u siromaštvu. U nekim su slučajevima prijašnje generacije, zbog onog što su doživjele ili čule, u nasljeđe predale duboku mržnju prema drugim etničkim grupama. Međutim, svi mi imamo jednu zajedničku stvar. Svi smo od prvog čovjeka Adama u nasljeđe primili grijeh. To nasljeđe na koncu vodi do smrti (Propovjednik 9:2, 10; Rimljanima 5:12).

2, 3. Koje je nasljeđe Jehova u početku stavio na raspolaganje potomcima Adama i Eve, i zašto ga nisu dobili?

² Jehova je, kao nebeski Otac pun ljubavi, ljudima u početku ponudio sasvim drugačije nasljeđe — vječni život u savršenstvu u Raju. Naši praroditelji, Adam i Eva, imali su savršen, bezgrešan početak. Jehova Bog ljudima je na dar dao planetu Zemlju (Psalam 115:16). Edenski je vrt poslužio kao primjer toga kako bi mogla izgledati cijela zemaljska kugla, a pred naše praroditelje postavljen je divan, izazovan zadatak. Trebali su rađati djecu, brinuti se za Zemlju i sav bogati biljni i životinjski svijet te proširiti granice Raja po čitavoj Zemlji (1. Mojsijeva 1:28; 2:8, 9, 15). I njihovi bi potomci sudjelovali u tome. Mogli su im prenijeti uistinu divno nasljeđe!

³ Međutim, da bi sve to dobili, Adam, Eva i njihovi potomci morali su imati dobar odnos s Bogom. Jehovi su dugovali ljubav i poslušnost, no Adam i Eva nisu cijenili ono što im je Bog dao i nisu bili poslušni njegovoj zapovijedi. Izgubili su svoj rajski dom i veličanstvenu budućnost koju je Bog stavio pred njih. Stoga to nisu mogli prenijeti na svoje potomke (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:1-24).

4. Kako možemo dobiti nasljeđe koje je Adam izgubio?

⁴ Jehova je pokazao milosrđe i pobrinuo se da potomci Adama i Eve dobiju priliku primiti nasljeđe koje je Adam izgubio. Na koji način? U vrijeme koje je Bog odredio njegov Sin, Isus Krist, dao je svoj savršeni ljudski život u korist Adamovih potomaka. Krist ih je na taj način sve kupio. Međutim, oni to nasljeđe ne dobivaju automatski. Potreban im je priznati položaj pred Bogom, a njega mogu steći pokazujući vjeru u vrijednost Isusove žrtve za okajanje grijeha i dokazujući tu vjeru poslušnošću (Ivan 3:16, 36; 1. Timoteju 2:5, 6; Hebrejima 2:9; 5:9). Pokazuješ li svojim načinom života da cijeniš to što je učinjeno u našu korist?

5. Kako je Abraham pokazao da cijeni svoj odnos s Jehovom?

⁵ Da bi ostvario svoj naum sa Zemljom, Jehova se s Abrahamom ophodio na poseban način. Bog je tom vjernom čovjeku zapovjedio da napusti svoju zemlju i da se preseli u zemlju koju će mu on pokazati. Abraham je spremno poslušao. Nakon što je tamo stigao,  Jehova je Abrahamu rekao da će njegovo potomstvo, a ne on, primiti tu zemlju u nasljeđe (1. Mojsijeva 12:1, 2, 7). Kako je Abraham reagirao na to? Bio je spreman služiti Jehovi gdje god i kako god on kaže zato da bi njegovi potomci mogli dobiti svoje nasljeđe. Abraham je u tuđoj zemlji služio Jehovi 100 godina, sve do svoje smrti (1. Mojsijeva 12:4; 25:8-10). Da li bi i ti to učinio? Jehova je rekao da je Abraham bio njegov ‘prijatelj’ (Izaija 41:8).

6. (a) Što je Abraham pokazao spremnošću da žrtvuje svog sina? (b) Koje je dragocjeno nasljeđe Abraham mogao prenijeti na svoje potomke?

⁶ Abraham je čekao mnogo godina da mu se rodi sin Izak kojeg je jako volio. Očito kad je dječak izrastao u mladića, Jehova je rekao Abrahamu da odvede mladića i prinese ga kao žrtvu. Abraham nije znao da Bog time želi pokazati što će On sam učiniti dajući svog Sina kao otkupninu; pa ipak, bio je poslušan i upravo u trenutku kad je namjeravao žrtvovati Izaka, Jehovin ga je anđeo zaustavio (1. Mojsijeva 22:9-14). Jehova je već ranije rekao da će se obećanja koja je dao Abrahamu ispuniti preko Izaka. Dakle, Abraham je nesumnjivo vjerovao da će Bog, ako bude potrebno, Izaka podignuti iz mrtvih, iako se takvo što nikada prije nije dogodilo (1. Mojsijeva 17:15-18; Hebrejima 11:17-19). Zato što Abraham nije oklijevao dati čak ni svog sina, Jehova je rekao: “Blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji” (1. Mojsijeva 22:15-18). To je značilo da će Sjeme o kojem se govori u 1. Mojsijevoj 3:15, Mesijanski osloboditelj, doći iz Abrahamove loze. Doista dragocjeno nasljeđe koje je prenio na svoje potomke!

7. Kako su Abraham, Izak i Jakov pokazali da cijene svoje nasljeđe?

⁷ Abraham nije znao kakvo je značenje onog što je Jehova tada činio; a to nisu znali ni njegov sin Izak ni unuk Jakov, koji su postali “nasljednici tog istog obećanja”. No, svi su oni imali pouzdanja u Jehovu. Budući da su očekivali nešto bolje — “grad koji ima prave temelje, kojem je graditelj i tvorac Bog” — nisu se smjestili u neke gradove-kraljevstva u toj zemlji (Hebrejima 11:8-10, 13-16). No nisu svi Abrahamovi potomci cijenili dragocjeno nasljeđe koje su mogli dobiti preko Abrahama.

8. Kako je Ezav pokazao da ne cijeni svoje dragocjeno nasljeđe?

⁸ Ezav, Izakov najstariji sin, nije cijenio svoje pravo prvorodstva. Nije cijenio svete stvari. Zato je Ezav jednog dana, kad je bio gladan, prodao pravo koje je imao kao prvorođenac svom bratu Jakovu. Za što? U zamjenu za  kruh i jelo od leće! (1. Mojsijeva 25:29-34; Hebrejima 12:14-17). Narod preko kojeg su se trebala ispuniti Božja obećanja dana Abrahamu potjecao je od Jakova, kojemu je Bog promijenio ime u Izrael. Kakve su im se mogućnosti otvorile zahvaljujući tom posebnom nasljeđu?

9. Kakvo su oslobođenje doživjeli potomci Jakova, odnosno Izraela, zbog svog duhovnog nasljeđa?

⁹ Tokom perioda gladi Jakov i njegova obitelj preselili su se u Egipat. Tamo su se namnožili i bilo ih je jako puno, ali bili su robovi. Međutim, Jehova nije zaboravio svoj savez sklopljen s Abrahamom. U vrijeme koje je sam odredio, Bog je oslobodio Izraelove sinove iz ropstva i rekao im da će ih odvesti u “zemlju gdje mlijeko i med teče”, zemlju koju je obećao Abrahamu (2. Mojsijeva 3:7, 8; 1. Mojsijeva 15:18-21).

10. Koji su se daljnji izvanredni događaji odigrali na gori Sinaju, a povezani su s nasljeđem Izraelovih sinova?

¹⁰ Kad su Izraelovi sinovi bili na putu za Obećanu zemlju, Jehova ih je okupio na gori Sinaju. Tamo im je rekao: “Ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate savez moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi kraljevstvo svećeničko i narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Nakon što se narod dobrovoljno i jednoglasno složio s tim, Jehova mu je dao svoj Zakon — nešto što nije učinio nijednom drugom narodu (Psalam 147:19, 20).

11. Koje su bile neke od dragocjenih stvari koje su spadale u duhovno nasljeđe Izraelovih sinova?

¹¹ Kakvo li je duhovno nasljeđe imao taj novi narod! Obožavali su jedinog pravog Boga. On ih je izbavio iz Egipta i bili su očevici događaja koji ulijevaju strahopoštovanje kad su na gori Sinaju dobili Zakon. Nadalje, njihovo se nasljeđe povećalo kad su preko prorokâ primili daljnje “Božje svete objave” (Rimljanima 3:1, 2). Jehova ih je postavio za svoje svjedoke (Izaija 43:10-12). Mesijansko Sjeme trebalo se pojaviti u njihovom narodu. Zakon je ukazivao na to Sjeme, identificirao ga i trebao im je pomoći da shvate koliko im je ono potrebno (Galaćanima 3:19, 24). Osim toga, imali su priliku služiti zajedno s tim Mesijanskim Sjemenom kao kraljevstvo svećeničko i sveti narod (Rimljanima 9:4, 5).

12. Što Izraelci nisu doživjeli iako su ušli u Obećanu zemlju? Zašto?

¹² U skladu sa svojim obećanjem Jehova je Izraelce odveo u Obećanu zemlju. No kao što je apostol Pavao kasnije objasnio, zato što nisu imali vjere ta zemlja nije bila pravo “mjesto počinka”. Oni kao narod nisu ušli u “Božji počinak” jer nisu shvatili svrhu Božjeg dana počinka, koji je počeo nakon stvaranja Adama i Eve, i nisu postupali u skladu s tim (Hebrejima 4:3-10).

13. Što su Izraelci kao narod izgubili jer nisu cijenili svoje duhovno nasljeđe?

¹³ Ukupan broj onih koji će sudjelovati s Mesijom u njegovom nebeskom Kraljevstvu kao kraljevstvo svećeničko i narod svet mogao je biti sakupljen među prirodnim Izraelcima. No oni nisu cijenili svoje dragocjeno nasljeđe. Samo je ostatak prirodnih Izraelaca prihvatio Mesiju kad je došao. Zbog toga je samo mali broj njih uključen u prorečeno kraljevstvo svećeničko. To je Kraljevstvo oduzeto prirodnim Izraelcima i ‘dano je narodu koji donosi njegove plodove’ (Matej 21:43). Koji je to narod?

14, 15. (a) Kako su nacije blagoslovljene putem Abrahamovog ‘sjemena’ nakon Isusove smrti? (b) Što primaju članovi ‘Izraela Božjeg’ u nasljedstvo?

¹⁴ Narod kojemu je dano Kraljevstvo je ‘Izrael Božji’, odnosno duhovni Izrael, kojeg sačinjavaju 144 000 duhom rođenih sljedbenika Isusa Krista (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-3). Neki od tih 144 000 bili su prirodni Židovi, ali većina je iz ne-židovskih naroda. Na taj se način počelo ispunjavati obećanje koje je Jehova dao Abrahamu, a  koje kaže da će preko njegovog ‘sjemena’ biti blagoslovljene sve nacije (Djela apostolska 3:25, 26; Galaćanima 3:8, 9). U tom početnom ispunjenju ljudi iz nacija bili su pomazani svetim duhom i Jehova Bog ih je usvojio kao duhovne sinove, braću Isusa Krista. Tako su i oni postali sekundarni dio tog ‘sjemena’ (Galaćanima 3:28, 29).

¹⁵ Prije svoje smrti Isus je Židove koji su bili budući članovi te nove nacije upoznao s novim savezom, koji je njegova vlastita krv učinila pravomoćnim. Na temelju svoje vjere u žrtvu koja je taj savez učinila pravomoćnim, njegovi su sudionici ‘zauvijek učinjeni savršenima’ (Hebrejima 10:14-18). Dobili su mogućnost da budu ‘proglašeni pravednima’ i dobiju oproštenje grijeha (1. Korinćanima 6:11). Dakle, u tom su smislu oni poput Adama prije nego što je sagriješio. Međutim, oni neće živjeti na rajskoj Zemlji. Isus je rekao da će im pripremiti mjesto na nebu (Ivan 14:2, 3). Oni se odriču života na Zemlji kako bi primili ‘nasljedstvo koje je za njih sačuvano na nebesima’ (1. Petrova 1:4). Što oni tamo rade? Isus je objasnio: “Ja sklapam savez s vama (...) za kraljevstvo” (Luka 22:29).

16. Koji divan zadatak čeka pomazane kršćane u njihovoj službi?

¹⁶ Oni koji će vladati s Kristom na nebesima, između ostalog, pomagat će da se sa Zemlje uklone svi tragovi pobune protiv Jehovine suverenosti (Otkrivenje 2:26, 27). Kao sekundarni dio duhovnog Abrahamovog sjemena, oni će sudjelovati u donošenju blagoslova savršenog života ljudima iz svih nacija (Rimljanima 8:17-21). Oni doista imaju dragocjeno nasljeđe! (Efežanima 1:16-18).

17. U kojim pogledima pomazani kršćani dobivaju svoje nasljeđe dok su još na Zemlji?

¹⁷ No Isusovi pomazani sljedbenici ne dobivaju samo nasljeđe koje se odnosi isključivo na budućnost. Isus im je, onako kako to nitko drugi ne može, pomogao da upoznaju Jehovu, jedinog pravog Boga (Matej 11:27; Ivan 17:3, 26). Riječima i primjerom naučio ih je što znači ‘pouzdati se u Jehovu’ i što sve spada u poslušnost Jehovi (Hebrejima 2:13; 5:7-9). Isus im je povjerio spoznaju istine o Božjem naumu i obećao im je da će ih sveti duh voditi do potpunijeg razumijevanja tog nauma (Ivan 14:24-26). U njihov um i srce usadio je važnost Božjeg Kraljevstva (Matej 6:10, 33). Isus im je također povjerio zadatak da svjedoče i čine učenike od ljudi iz Jeruzalema, Judeje, Samarije i najudaljenijih dijelova zemlje (Matej 24:14; 28:19, 20; Djela apostolska 1:8).

18. U kom se smislu danas ispunjava Jehovino obećanje da će se sve nacije blagosloviti putem Abrahamovog ‘sjemena’?

¹⁸ Ukupni broj duhovnog Izraela, tog ‘malog stada’ nasljednika Kraljevstva, vjerojatno je izabran (Luka 12:32). Jehova već desetljećima pažnju usmjerava na sakupljanje velikog mnoštva drugih iz svih nacija. Tako se Jehovino obećanje dano Abrahamu da će se putem njegovog ‘sjemena’ blagosloviti sve nacije ispunjava u velikom omjeru. Ti blagoslovljeni pojedinci također radosno vrše svetu službu Jehovi i uviđaju da njihovo spasenje ovisi o vjeri u Janje Božje, Isusa Krista (Otkrivenje 7:9, 10). Jesi li prihvatio Jehovin milosrdan poziv da budeš dio te radosne grupe?

19. Koje nasljeđe očekuju osobe iz nacija koje su sada blagoslovljene?

¹⁹ Koje dragocjeno nasljeđe Jehova nudi onima koji nisu dio malog stada? Ne, to nije nasljedstvo na nebesima. To je nasljeđe koje je Adam mogao prenijeti na svoje potomke — mogućnost vječnog života u savršenstvu u raju koji će postepeno obuhvatiti cijelu Zemlju. Bit će to svijet u kojem “smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli” (Otkrivenje 21:4). Dakle, tebi je upućeno ono što  stoji u Božjoj nadahnutoj Riječi: “Uzdaj se u Jehovu i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu. Tješi se Jehovom, i učiniće ti što ti srce želi. Još malo, pa neće biti bezbožnika (...). A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira. Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:3, 4, 10, 11, 29).

20. Na koji način “druge ovce” dijele velik dio duhovnog nasljeđa pomazanih kršćana?

²⁰ Isusove “druge ovce” imaju nasljedstvo u zemaljskom području nebeskog Kraljevstva (Ivan 10:16a). Iako neće biti na nebesima, dobivaju velik dio duhovnog nasljeđa koje imaju i pomazanici. Posredstvom pomazanika kao grupe, odnosno ‘vjernog i razboritog roba’, druge ovce dobile su razumijevanje dragocjenih obećanja iz Božje Riječi (Matej 24:45-47; 25:34). Zajedno, pomazanici i druge ovce, poznaju jedinog pravog Boga, Jehovu, i obožavaju ga (Ivan 17:20, 21). Oni zajedno zahvaljuju Bogu na vrijednosti Isusove žrtve za okajanje grijeha. Oni služe zajedno kao jedno stado pod jednim Pastirom, Isusom Kristom (Ivan 10:16b). Svi su oni dio globalnog bratstva koje je prožeto ljubavlju. Oni zajedno imaju prednost biti Svjedoci Jehove i njegovog Kraljevstva. Da, ako si predan i kršten Jehovin sluga, sve ovo sačinjava tvoje duhovno nasljeđe.

21, 22. Kako svi mi možemo pokazati da cijenimo svoje duhovno nasljeđe?

 ²¹ Koliko je tebi dragocjeno to duhovno nasljeđe? Cijeniš li ga toliko da vršenje Božje volje predstavlja najvažniju stvar u tvom životu? Dokazuješ li to tako da si poslušan savjetu njegove Riječi i organizacije da redovito prisustvuješ svim sastancima kršćanske skupštine? (Hebrejima 10:24, 25). Je li ti to nasljeđe toliko vrijedno da nastavljaš služiti Bogu unatoč poteškoćama? Cijeniš li to nasljeđe dovoljno jako da ti ono daje snage kako bi se odupro svim iskušenjima da učiniš nešto zbog čega bi ga mogao izgubiti?

²² Cijenimo svi mi duhovno nasljeđe koje nam je dao Bog. Dok svoj pogled držimo čvrsto usmjerenim prema Raju koji je pred nama, u najvećoj mogućoj mjeri sudjelujmo u duhovnim prednostima koje nam Jehova danas daje. Istinski gradeći svoj život oko našeg odnosa s Jehovom, pružamo uvjerljiv dokaz o tome koliko nam je uistinu dragocjeno nasljeđe koje smo dobili od Boga. Budimo među onima koji kažu: “Uzvisivaću te, Bože moj, kralju moj, blagosiljaću ime tvoje od vijeka dovijeka” (Psalam 145:1).