“JEHOVA? Tko je Jehova?” Osmogodišnja Silvia vidjela je to ime u Bibliji na armenskom jeziku, koju joj je kao obiteljsku vrijednost pokazala jedna djevojčica. Silvia se raspitivala, ali nitko u Erevanu (Armenija) gdje je živjela nije joj znao reći tko je Jehova — ni roditelji, ni učitelji, čak ni svećenici u tamošnjoj crkvi.

Silvia je odrasla, završila školu i počela raditi, no još uvijek nije znala tko je Jehova. Kao vrlo mlada morala je pobjeći iz Armenije i nakon nekog vremena došla je u Poljsku, gdje je živjela u maloj sobi s drugim izbjeglicama. Jednu od djevojaka s kojima je dijelila sobu redovito je netko posjećivao. “Tko su ti ljudi koji te posjećuju?” upitala ju je Silvia. “Oni su Jehovini svjedoci i poučavaju me o Bibliji”, glasio je odgovor.

Silviino je srce poskočilo od radosti kad je čula ime Jehova. Napokon je saznala tko je Jehova te da je on Bog pun ljubavi. No ubrzo je morala otići iz Poljske. Tražila je azil u Danskoj, s druge strane Baltičkog mora. Sa sobom je ponijela samo nekoliko stvari, ali među njima je bila i biblijska literatura koju su objavili Jehovini svjedoci. Na zadnjoj stranici jedne publikacije pronašla je popis adresa podružnica Društva Watch Tower. Bila je to jedna od najvrednijih stvari koje je posjedovala — njena veza s Jehovom!

U Danskoj su Silviu smjestili u izbjeglički kamp i ona je odmah počela tražiti Jehovine svjedoke. Na popisu adresa pisalo je da je danska podružnica Društva Watch Tower u gradu Holbæku. Ali gdje je taj grad? Silviu su vlakom prevezli u drugi kamp, a na putu tamo prošli su kroz Holbæk! Njeno je srce ponovno poskočilo od radosti.

Jednog sunčanog dana ubrzo nakon toga ona je ponovno sjela na vlak i došla u Holbæk, a od stanice do podružnice išla je pješice. Ona se prisjeća: “Kad sam ušla u dvorište, sjela sam na klupu i rekla sama sebi: ‘Ovo je raj!’” U podružnici su je srdačno primili i ona je napokon mogla imati svoj biblijski studij.

No još su je nekoliko puta premjestili. U koji je god izbjeglički centar došla, Silvia je uvijek iznova tražila Jehovine svjedoke i započinjala svoj biblijski studij. Ipak, nakon dvije godine naučila je dovoljno da preda svoj život Jehovi. Krstila se i ubrzo nakon toga započela punovremenu službu. Od danskih je vlasti 1998. dobila azil.

Silvia sad ima 26 godina i služi na onom mjestu koje ju je podsjetilo na raj, u podružnici Jehovinih svjedoka u Danskoj. “Što mogu reći?” kaže ona. “Tražila sam Jehovu još otkad sam bila mala djevojčica. Sad sam ga pronašla. Sanjala sam o tome da provedem svoj život u njegovoj službi i evo me u Betelu. Molim se da on što duže bude moj dom!”