ČOVJEK koji projektira lijepe građevine stječe si ime sposobnog arhitekta. Djevojka koja se ističe u učenju postaje poznata kao izvanredna učenica. Čak i netko tko ništa ne radi stječe si ime lijenčine. Ističući vrijednost stjecanja dobrog imena, Biblija kaže: “Ime dobro poželjnije [je nego] veliko blago, a glas dobar, [nego] srebro i zlato” (Priče Salamunove 22:1, Grubišić).

Dobro ime stječe se mnogim malim postupcima, a za to treba vremena. A sve što je potrebno da bi ga se okaljalo samo je jedan nesmotren postupak. Naprimjer, potreban je samo jedan neispravan postupak u pogledu spolnog morala da bi čovjek okaljao svoj dobar glas. Kralj drevnog Izraela Salamun u 6. poglavlju biblijske knjige Priče Salamunove upozorava na stavove i postupke kojima možemo pokvariti svoj dobar glas i narušiti svoj odnos s Jehovom Bogom. Među njima su nepromišljeno preuzimanje obaveza, lijenost, prijevara i spolni nemoral — u osnovi stvari koje Jehova mrzi. Primjenjivanje tih savjeta pomoći će nam da sačuvamo svoje dobro ime.

Šesto poglavlje Priča Salamunovih započinje riječima: “Sine moj, kad jamčiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuđincu, vezao si se riječima usta svojih, uhvatio si se riječima usta svojih. Zato učini tako, sine moj, i oprosti [“oslobodi”, “St”] se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega” (Priče Salamunove 6:1-3).

Ova izreka savjetuje da se ne damo uplesti u poslove koje sklapaju drugi, posebno kad su u pitanju nama nepoznate osobe. Istina, Izraelci su trebali ‘pomoći svom bratu koji je osiromašio i iznemogla mu je ruka’ (3. Mojsijeva 25:35-38). No neki su se poduzetni Izraelci upustili u nesigurne poslove, a financijsko su im zaleđe bili drugi koje su uvjerili da im budu ‘jamci’, i koje su tako učinili odgovornima za taj dug. Slična se situacija može pojaviti i danas. Naprimjer, financijske institucije kredite koje smatraju riskantnima odobravaju samo uz potpis jamca. Kako bi samo nerazumno bilo nepromišljeno se obavezati u interesu nekog drugog! Da, to bi nas  moglo dovesti u financijsku stupicu te bismo zbog toga mogli steći loše ime u bankama i kod drugih vjerovnika!

Što ako se nađemo u neprilici jer smo se upustili u nešto što se isprva činilo mudrim, no nakon što smo to bolje ispitali pokazalo se nerazboritim? Savjet je da ostavimo ponos postrani i da ‘navalimo na svojega bližnjega’ upornim zahtjevima. Moramo učiniti sve što je moguće kako bismo to riješili. Jedan priručnik naglašava: “Pokušaj sve što možeš da se dogovoriš i središ stvari s onim s kim si u sporu, kako se tvoje jamstvo ne bi okrenulo protiv tebe i tvoje obitelji.” I to treba učiniti bez odlaganja, jer kralj dodaje: “Ne daj sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema. Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptičaru” (Priče Salamunove 6:4, 5). Bolje je, dok je moguće, opozvati ono na što si se nerazborito obavezao nego se time dati zarobiti.

“Idi k mravu, lijenčino, gledaj putove njegove, i omudraj”, opominje Salamun. Kakvu mudrost možemo steći promatrajući putove malog mrava? Kralj odgovara: “Nema vođa ni upravitelja ni gospodara; i opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira i uz žetvu piću svoju” (Priče Salamunove 6:6-8).

Mravi su čudesno organizirani i izvanredno surađuju jedan s drugim. Oni instinktivno sakupljaju zalihe hrane koje će im kasnije trebati. Oni ‘nemaju vođe ni upravitelja ni gospodara’. Točno je da imaju kraljicu, no ona je kraljica samo u tom smislu što polaže jaja te je majka kolonije. Ona ne daje nikakve zapovijedi. Mravi neumorno obavljaju svoj posao čak i bez poslovođe koji bi ih tjerao na to i bez nadzornika koji bi ih kontrolirao.

Ne bismo li i mi trebali biti marljivi poput mrava? Dobro je da naporno radimo i da se trudimo poboljšavati u svom poslu bez obzira na to da li nas netko nadgleda. Da, u školi, na radnom mjestu i u duhovnim aktivnostima trebali bismo davati sve od sebe. Kao što mrav ima koristi od svoje marljivosti, tako Bog želi da i mi ‘uživamo dobro od svakog truda svojega’ (Propovjednik 3:13, 22; 5:18). Čista savjest i unutarnje zadovoljstvo nagrada su za naporan rad (Propovjednik 5:12).

Postavljajući dva retorička pitanja, Salamun pokušava osvijestiti lijenoga s obzirom na njegovu lijenost: “Dokle ćeš, lijenčino, ležati? kad ćeš ustati od sna svojega?” Aludirajući na riječi samog lijenčine, kralj dodaje: “Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, u tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan čovjek” (Priče Salamunove 6:9-11). Dok se lijenčina izležava, siromaštvo dolazi na njega kao brzi razbojnik, a neimaština ga napada poput ratnika. Polja lijenog čovjeka ubrzo zarastu u korov i koprive (Priče Salamunove 24:30, 31). Njegovi poslovi brzo propadaju. Koliko će dugo poslodavac trpjeti besposličara? I može li se učenik koji je prelijen da bi učio nadati dobrim ocjenama?

Govoreći o još jednom načinu ponašanja kojim netko uništava svoj glas kod drugih i svoj odnos s Bogom, Salamun nastavlja: “Čovjek  nevaljao i nitkov hodi sa zlim ustima; namiguje očima, govori nogama, pokazuje prstima; svaka mu je opačina u srcu, kuje zlo svagda, zameće svađu” (Priče Salamunove 6:12-14).

To je opis varalice. Lažljivac obično nastoji sakriti da ne govori istinu. Kako? Ne samo “zlim ustima” već i govorom tijela. Jedan izučavatelj kaže: “Geste, ton glasa, pa čak i izrazi lica smišljeni su kako bi prevarili; iza fasade iskrenosti krije se izopačeni um i svađalački duh.” Takav nevaljao čovjek kuje zle namjere i neprestano uzrokuje svađu. Kako će se to odraziti na njega?

“Zato će u jedan put doći pogibao njegova”, odgovara izraelski kralj. “Časom će se satrti i neće biti lijeka” (Priče Salamunove 6:15). Onog časa kad se lažljivca raskrinka, on gubi dobar glas. Tko će mu ponovno vjerovati? Njegov je kraj doista katastrofalan budući da su ‘svi lašci’ svrstani među one koji će zauvijek umrijeti (Otkrivenje 21:8). Stoga se ‘u svemu vladajmo pošteno’ (Hebrejima 13:18).

Mrziti zlo — koliko nas to samo čuva od vršenja djela kojima bismo narušili svoj dobar glas! Ne bismo li stoga trebali razvijati gnušanje nad onim što je loše? Ipak, što točno trebamo mrziti? Salamun kaže: “Na ovo šestoro mrzi Jehova, i sedmo je gad duši njegovoj: oči ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laž, i tko zameće svađu među braćom” (Priče Salamunove 6:16-19).

Sedam stvari koje se spominju u ovoj izreci zapravo obuhvaćaju sve vrste neispravnih postupaka. “Oči ponosite” i “srce koje kuje zle misli” grijesi su počinjeni u mislima. “Jezik lažljiv” i “lažan svjedok koji govori laž” grešne su riječi. “Ruke koje proljevaju krv pravu” i “noge koje brzo trče na zlo” zla su djela. A Jehovi su naročito mrski ljudi koji uživaju potpirivati svađu između onih koji bi inače živjeli zajedno u miru. To što broj raste sa šest na sedam ukazuje da popis nije trebao biti potpun budući da ljudi neprestano čine nova zla djela.

Doista, trebamo razvijati prezir prema onome što Bog mrzi. Naprimjer, moramo izbjegavati “oči ponosite” i svaki drugi način pokazivanja ponosa. Također ne smijemo ogovarati, jer to lako može uzrokovati “svađu među braćom”. Širenjem bezobzirnih glasina, neopravdanim kritiziranjem ili lažima možda nećemo ‘prolijevati krv pravu’, ali sigurno možemo uništiti dobar glas neke osobe.

Salamun nastavlja svoje savjetovanje riječima: “Čuvaj, sine moj, zapovijed oca svojega, i ne ostavljaj nauke majke svoje. Priveži ih sebi na srce za svagda, i spuči ih sebi oko grla.” Koji razlog navodi za to? “Kuda god pođeš, vodiće te; kad zaspiš, čuvaće te; kad se probudiš, razgovaraće te” (Priče Salamunove 6:20-22).

Može li nas biblijski odgoj zaista zaštititi od zamke spolnog nemorala? Da, može. Zajamčeno nam je: “Jer je zapovijed žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje poučava; da te čuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuđa” (Priče Salamunove 6:23, 24). Imamo li  na umu savjete iz Božje Riječi i koristimo li ih kao ‘žižak svojoj nozi i vidjelo svojoj stazi’, to će nam pomoći da se odupiremo laskavim pozivima nemoralne žene ili nemoralnog muškarca (Psalam 119:105).

“Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine”, savjetuje mudri kralj, “i nemoj da te uhvati vjeđama svojim.” Zašto? “Jer sa žene bludnice spada čovjek na komad kruha, i žena pusta [“preljubnica”, “St”] lovi dragocjenu dušu” (Priče Salamunove 6:25, 26).

Govori li Salamun o preljubnici kao o prostitutki? Moguće. A moguće je i da pravi razliku između posljedica nemorala počinjenog s prostitutkom i posljedica preljuba sa ženom drugog čovjeka. Onaj tko stupa u intimne odnose s prostitutkom može spasti na “komad kruha” — zapasti u krajnje siromaštvo. Čak se može zaraziti bolnim i opasnim spolnim bolestima, što uključuje i smrtonosni AIDS. S druge strane, onaj koji se upuštao u intimne odnose s tuđim bračnim partnerom bio je u još većoj neposrednoj opasnosti s obzirom na Zakon. Preljubnica je ugrožavala “dragocjenu dušu” svog nezakonitog partnera. “Ovdje se ne ukazuje samo na to da razuzdan način života skraćuje životni vijek”, kaže jedan priručnik. “Grešnik je podlijegao smrtnoj kazni” (3. Mojsijeva 20:10; 5. Mojsijeva 22:22). U svakom slučaju, bez obzira na njenu tjelesnu ljepotu, takvu ženu ne treba poželjeti.

Kako bi još više istaknuo koliko je preljub poguban, Salamun pita: “Hoće li tko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale? Hoće li tko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?” Objašnjavajući značenje te usporedbe, on kaže: “Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neće biti bez krivice tko je se god dotakne” (Priče Salamunove 6:27-29). Takav će grešnik sigurno biti kažnjen.

“Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, budući gladan”, podsjeća nas se. Pa ipak, “kad ga uhvate plati sedmerostruko, da sve imanje doma svojega” (Priče Salamunove 6:30, 31). U drevnom Izraelu od lopova se zahtijevalo da plati naknadu čak i ako bi to značilo da će ostati bez svega što je imao. * Koliko li više kaznu zaslužuje preljubnik, koji nema opravdanje za ono što je učinio!

“Tko učini preljubu sa ženom, bezuman je”, kaže Salamun. Bezuman čovjek nije u stanju dobro prosuđivati stvari budući da “dušu svoju gubi” (Priče Salamunove 6:32). Izvana može djelovati kao osoba s reputacijom, ali iznutra je jako nezreo.

Još su neke posljedice koje preljubnik žanje. “Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati” (Priče Salamunove 6:33-35).

Lopov može nadoknaditi ono što je ukrao, ali preljubnik nema što vratiti. Kakvu bi on naknadu mogao ponuditi ljutitom mužu? Koliko god da moli za oprost, neće izazvati sažaljenje. Preljubnik nikako ne može dati odštetu za svoj grijeh. Ruglo i sramota kojima je okaljao svoje ime ostat će na njemu. Osim toga, on se nikako ne može otkupiti niti može čime kupiti oslobođenje od zaslužene kazne.

Koliko je samo mudro čuvati se preljuba te drugih postupaka i stavova kojima bismo okaljali svoje dobro ime i nanijeli sramotu Bogu! Pazimo stoga da se ne obavezujemo nepromišljeno. Neka naš dobar glas krase marljivost i istinitost. I dok se trudimo mrziti ono što Jehova mrzi, stječimo si dobro ime kod njega i kod svojih bližnjih.