1. Kojim nagađanjima bruji Jeruzalem dok se približava Pasha 33. n. e., i zašto?

PRILIKOM svog krštenja 29. n. e. Isus je započeo životni put koji je vodio do ‘časa’ njegove smrti, uskrsnuća i proslavljenja. Proljeće je 33. n. e. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se židovski vrhovni sud, Sanhedrin, dogovorio da ubije Isusa. Kad je Isus saznao za njihov plan, vjerojatno od Nikodema, člana Sanhedrina koji mu je bio naklonjen, napustio je Jeruzalem i otišao u područje s druge strane Jordana. Kako se približava praznik Pashe, mnogi ljudi iz tog područja idu u Jeruzalem, a grad bruji nagađanjima o Isusu. “Što mislite?” pitaju ljudi jedni druge. “Da uopće neće doći na praznik?” Svećenički glavari i farizeji doprinijeli su uzbuđenju jer su izdali naredbe da svatko tko vidi Isusa mora dojaviti gdje se on nalazi (Ivan 11:47-57).

2. Koji Marijin postupak potiče raspravu, i kako iz Isusovog odgovora kojim je brani vidimo da je svjestan ‘svog časa’?

 ² Osmog nisana, šest dana prije Pashe, Isus ponovno dolazi u blizinu Jeruzalema. Stiže u Betaniju — rodni grad svojih dragih prijatelja Marte, Marije i Lazara — koja je oko tri kilometra udaljena od Jeruzalema. Petak je uvečer i Isus tamo provodi sabat. Sljedeće večeri kad mu Marija služi, koristeći skupocjeno mirisno ulje, učenici prigovaraju tome. Isus odgovara: “Pustite je, neka izvrši taj običaj za dan mog ukopa. Jer siromašne uvijek imate sa sobom, ali mene nećete imati uvijek” (Ivan 12:1-8; Matej 26:6-13). Isus zna da je ‘došao njegov čas da ode s ovog svijeta k Ocu’ (Ivan 13:1). Za pet dana će ‘dati svoju dušu kao otkupninu u zamjenu za mnoge’ (Marko 10:45). Odsada osjećaj hitnosti utječe na sve Isusove postupke i pouke. To je uistinu divan primjer za nas dok željno iščekujemo kraj ovog sustava stvari! Razmotrimo što se događa u Isusovom slučaju odmah sljedećeg dana.

3. (a) Na koji način Isus ulazi u Jeruzalem u nedjelju 9. nisana, i kako većina ljudi oko njega reagira? (b) Kako Isus odgovara farizejima koji se žale na mnoštvo?

³ U nedjelju 9. nisana Isus trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Dok se približava gradu — jašući na mladom magaretu, čime ispunjava Zahariju 9:9 — većina ljudi koja se skupila oko njega prostire svoje gornje haljine po putu, a drugi režu grane sa stabala i prostiru ih. “Blagoslovljen Onaj koji dolazi kao Kralj u Jehovino ime!” uzvikuju oni. Neki farizeji iz mnoštva žele da Isus prekori svoje učenike. Međutim, Isus odgovara: “Kažem vam: Ako ovi zašute, kamenje će vikati” (Luka 19:38-40; Matej 21:6-9).

4. Zašto je Jeruzalem uskomešan kad Isus ulazi u grad?

⁴ Samo nekoliko tjedana ranije mnogi iz tog mnoštva vidjeli su kako Isus uskrsava Lazara. Sada oni govore drugima o tom čudu. Zato se čitav grad uskomešao kad Isus ulazi u Jeruzalem. “Tko je to?” pitaju ljudi. A mnoštvo govori: “To je prorok Isus, iz Nazareta u Galileji!” Kad farizeji vide što se događa, žale se: “Svijet je otišao za njim” (Matej 21:10, 11; Ivan 12:17-19).

5. Što se događa kad Isus odlazi u hram?

⁵ Isus, Veliki Učitelj, odlazi u hram poučavati, što je njegov običaj prilikom dolaska u Jeruzalem. Tamo mu dolaze slijepi i hromi i on ih liječi. Svećenički glavari i pismoznalci ljute se kad to vide i kad čuju kako dječaci u hramu uzvikuju: “Spasi, molimo te, Sina Davidovog!” “Čuješ li što ovi govore?” prigovaraju oni. “Da”, odgovara Isus. “Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta male djece i dojenčadi pribavio si sebi hvalu’?” Dok Isus nastavlja poučavati, pažljivo promatra što se  događa u hramu (Matej 21:15, 16; Marko 11:11).

6. Po čemu je Isusov pristup sada drugačiji nego ranije, i zašto?

⁶ Koliko se samo Isusov pristup sada razlikuje od onoga prije šest mjeseci! Tada je došao u Jeruzalem zbog Praznika sjenica “ne javno, nego više tajno” (Ivan 7:10). Uvijek je poduzimao potrebne korake kako bi sigurno umakao kad mu je život bio u opasnosti. No sada on javno ulazi u grad u kojem su izdane naredbe da ga se uhvati! Osim toga, Isus nije imao običaj skretati pažnju na sebe kao na Mesiju (Izaija 42:2; Marko 1:40-44). Nije želio da se o njemu posvuda govori niti da kruže neistinite glasine. Sada ga mnoštva otvoreno nazivaju Kraljem i Spasiteljem — Mesijom — i on ne želi poslušati vjerske vođe kad mu kažu da ih utiša! Zašto je došlo do te promjene? Zato što je, kao što Isus kaže odmah sljedećeg dana, “došao (...) čas da Sin čovječji bude proslavljen” (Ivan 12:23).

7, 8. Kako Isusovi postupci 10. nisana 33. n. e. odražavaju ono što je učinio u hramu tokom Pashe 30. n. e.?

⁷ Kad Isus dolazi u hram u ponedjeljak 10. nisana, reagira na ono što je vidio prethodnog popodneva. Počinje ‘istjerivati one koji prodaju i kupuju u hramu, i prevrće stolove mjenjačima novca i klupe onima koji prodaju golubove; i nikome ne dopušta da prenese kakav predmet kroz hram’. Osuđujući prijestupnike, on kaže: “Nije li pisano: ‘Moj će se dom zvati dom molitve za sve narode’? A vi ste od njega načinili razbojničku pećinu” (Marko 11:15-17).

⁸ Isusovi postupci odražavaju ono što je učinio prije tri godine kad je došao u hram tokom Pashe 30. n. e. Međutim, ovaj put osuda je mnogo oštrija. Sada trgovce iz hrama naziva ‘razbojnicima’ (Luka 19:45, 46; Ivan 2:13-16). Takvi su jer traže pretjerane svote novca od onih koji moraju kupiti životinje zbog žrtvovanja. Svećenički glavari, pismoznalci i vodeći ljudi naroda čuju što Isus čini i ponovno traže načine kako bi ga ubili. Pa ipak, ne znaju kako bi se riješili Isusa, jer se sav narod, zapanjen njegovim učenjem, drži uz njega da ga sluša (Marko 11:18; Luka 19:47, 48).

9. Koju pouku Isus daje, i koji poziv upućuje svojim slušateljima u hramu?

⁹ Nastavljajući poučavati u hramu, Isus izjavljuje: “Došao je čas da Sin čovječji bude  proslavljen.” Da, on zna da mu je preostalo samo nekoliko dana života na Zemlji. Nakon što priča kako zrno pšenice mora umrijeti da bi donijelo urod — slično kao što on mora umrijeti i postati sredstvo putem kojeg će drugi dobiti vječni život — Isus poziva svoje slušatelje riječima: “Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi, i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi tko bude služio, Otac će mu iskazati čast” (Ivan 12:23-26).

10. Što Isus misli o bolnoj smrti koja ga očekuje?

¹⁰ Razmišljajući o svojoj bolnoj smrti do koje su preostala samo četiri dana, Isus nastavlja: “Sada je moja duša uznemirena, i što da kažem? Oče, spasi me od ovog časa.” No Isus ne može izbjeći ono što ga očekuje. “Ali”, kaže on, “upravo sam zbog toga došao u ovaj čas.” Doista, Isus se slaže sa svim onim što je Bog naumio. Odlučan je u tome da Božja volja upravlja njegovim postupcima sve do njegove žrtvene smrti (Ivan 12:27). Uistinu nam je ostavio divan primjer — primjer potpune podložnosti Božjoj volji!

11. O čemu Isus poučava mnoštvo koje je upravo čulo glas s neba?

¹¹ Budući da je duboko zabrinut za to kako će njegova smrt utjecati na ugled njegovog Oca, Isus se moli: “Oče, proslavi svoje ime.” Na zaprepaštenje mnoštva okupljenog u hramu s neba dolazi glas, obznanjujući: “I proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.” Veliki Učitelj koristi ovu priliku da kaže mnoštvu zašto se glas čuo, koje će biti posljedice njegove smrti i zašto moraju pokazivati vjeru (Ivan 12:28-36). Zadnja dva dana za Isusa su nesumnjivo prepuna aktivnosti. Međutim, presudni dan tek treba doći.

12. Kako vjerski vođe pokušavaju Isusa uhvatiti u zamku u utorak 11. nisana, i s kakvim rezultatom?

¹² U utorak 11. nisana Isus još jednom odlazi u hram kako bi poučavao. Dočekuju ga neprijateljski raspoloženi slušatelji. Misleći na ono što je Isus učinio prethodnog dana, svećenički glavari i starješine naroda pitaju ga: “Kojom vlašću to činiš? I tko ti je dao tu vlast?” Vrhunski Učitelj zbunjuje ih svojim odgovorom i priča im tri živopisne usporedbe — dvije o vinogradu i jednu o svadbi — koje otkrivaju koliko su samo zli njegovi protivnici. Razljućeni onim što čuju, vjerski vođe žele ga uhvatiti. No boje se mnoštva, koje Isusa smatra prorokom. Zato ga pokušavaju navesti da kaže nešto na temelju čega ga mogu uhapsiti. Zbog odgovora koje im Isus daje, ostaju bez riječi (Matej 21:23–22:46).

13. Koji savjet Isus daje svojim slušateljima s obzirom na pismoznalce i farizeje?

 ¹³ Budući da pismoznalci i farizeji tvrde da poučavaju Božjem zakonu, Isus sada potiče svoje slušatelje: “Činite i držite sve što vam kažu, ali nemojte činiti po njihovim djelima, jer govore, a ne čine” (Matej 23:1-3). Kakve li snažne javne osude! No Isus nije završio s osudama. Ovo je njegov zadnji dan u hramu i on hrabro iznosi niz optužbi, jednu za drugom, koje se razliježu poput tutnjave grmljavine.

14, 15. Koje oštre osude Isus navodi protiv pismoznalaca i farizeja?

¹⁴ “Jao vama, pismoznalci i farizeji, licemjeri!” uzvikuje Isus šest puta. Oni su takvi jer, kao što on objašnjava, zatvaraju nebesko Kraljevstvo pred ljudima, ne dopuštajući onima koji su na putu u njega da uđu. Ti licemjeri obilaze more i kopno da bi načinili jednog prozelita, samo da bi ga onda učinili takvim da zaslužuje vječno uništenje. Dok zanemaruju “ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost”, veliku pažnju poklanjaju davanju desetine. Ustvari, oni čiste “vanjštinu čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i neumjerenosti” i to tako što svoju unutarnju pokvarenost i izopačenost skrivaju iza vanjskog oblika pobožnosti. Osim toga, grade grobove prorocima i ukrašavaju ih kako bi skrenuli pažnju na svoja djela milosrđa, iako su oni “sinovi onih koji su ubijali proroke” (Matej 23:13-15, 23-31).

¹⁵ Osuđujući svoje protivnike jer nemaju duhovnih vrijednosti, Isus kaže: “Jao vama, slijepi vođe.” Oni su u moralnom pogledu slijepi jer veći naglasak stavljaju na zlato u hramu nego na vrijednost koju to mjesto obožavanja ima u duhovnom smislu. Isus dalje izgovara najjače riječi osude. “Zmije, potomstvo otrovnica”, kaže on, “kako ćete pobjeći osudi gehene?” Da, Isus im govori da će doživjeti vječno uništenje zbog svog zlog načina postupanja (Matej 23:16-22, 33). Budimo i mi hrabri dok objavljujemo poruku o Kraljevstvu, čak i kad to zahtijeva razotkrivanje lažne religije.

16. Koje važno proročanstvo Isus iznosi svojim učenicima dok sjede na Maslinskoj gori?

¹⁶ Isus sada odlazi iz hrama. Poslijepodnevno sunce zalazi, a on i njegovi apostoli penju se na Maslinsku goru. Dok tamo sjede, Isus iznosi proročanstvo o uništenju hrama i navodi znak svoje prisutnosti te završetka sustava stvari. Značenje tih proročanskih riječi seže sve do našeg vremena. Te večeri Isus govori svojim učenicima i ovo: “Znate da je za dva dana Pasha, i Sin čovječji treba biti predan da ga stave na stup” (Matej 24:1-14; 26:1, 2).

17. (a) Koju pouku Isus daje dvanaestorici tokom Pashe 14. nisana? (b) Koju proslavu Isus uvodi nakon što otpusti Judu Iskariota?

¹⁷ Sljedeća dva dana — 12. i 13. nisana — Isus se ne pokazuje javno u hramu. Vjerski ga vođe nastoje ubiti, a on ne želi da bilo što omete Pashu koju će proslaviti sa svojim apostolima. Zalaskom sunca u četvrtak počinje 14. nisan — zadnji dan Isusovog ljudskog života na Zemlji. Te su večeri Isus i njegovi apostoli okupljeni u jednoj kući u Jeruzalemu, gdje su učinjene pripreme kako bi mogli proslaviti Pashu. Dok se zajedno raduju Pashi, on dvanaestorici daje divnu pouku o poniznosti tako što im pere noge. Nakon što otpusti Judu Iskariota, koji je pristao izdati svog Gospodara za 30 srebrnjaka — što je prema Mojsijevom zakonu cijena za običnog roba — Isus uvodi Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti (2. Mojsijeva 21:32; Matej 26:14, 15, 26-29; Ivan 13:2-30).

18. Čemu još Isus s puno ljubavi poučava svojih 11 vjernih apostola, i kako ih priprema na svoj skori odlazak?

¹⁸ Nakon uvođenja Spomen-svečanosti apostoli započinju žučnu raspravu o tome tko je od njih najveći. Isus ih ne prekorava, već ih  strpljivo poučava koliko je važno služiti jedan drugome. Budući da zna da su ostali uz njega tokom njegovih kušnji, on s njima sklapa osobni savez za kraljevstvo (Luka 22:24-30). Isus im također zapovijeda da ljube jedan drugog kao što ih je i on ljubio (Ivan 13:34). Dok se još nalazi u toj sobi, Isus ih s puno ljubavi priprema na svoj skori odlazak. Uvjerava ih u svoje prijateljstvo, hrabri ih da pokazuju vjeru i obećava im pomoć svetog duha (Ivan 14:1-17; 15:15). Prije nego što ode iz te kuće, Isus moli svog Oca: “Došao je čas; proslavi svog sina, da tvoj sin proslavi tebe.” Isus je doista pripremio apostole na svoj odlazak i zacijelo ‘ljubi svoje do kraja’ (Ivan 13:1; 17:1).

19. Zašto je Isus u tjeskobnoj boli u Getsemanskom vrtu?

¹⁹ Ponoć je vjerojatno već odavno prošla kad Isus i njegovih 11 vjernih apostola dolaze u Getsemanski vrt. On je tamo često išao sa svojim apostolima (Ivan 18:1, 2). Za nekoliko sati Isus će umrijeti kao prezreni zločinac. Tjeskobna bol zbog tog očekivanog događaja i pomisao na to da bi time mogao nanijeti sramotu svom Ocu toliko su jake da Isusu, dok se moli, znoj postaje kao kapi krvi koje padaju na zemlju (Luka 22:41-44). “Došao je čas!” kaže Isus apostolima. “Evo, moj se izdajnik približio.” Dok to još govori, Juda Iskariot mu prilazi u pratnji velikog mnoštva koje nosi baklje, svjetiljke i oružje. Došli su uhapsiti Isusa. On se ne odupire. “Ali”, objašnjava on, “kako bi se onda ispunila Pisma da se tako mora dogoditi?” (Marko 14:41-43; Matej 26:48-54).

20. (a) Koje strašne stvari Isus doživljava nakon hapšenja? (b) Zašto Isus samo nekoliko trenutaka prije smrti poviče: “Dovršeno je”?

²⁰ Nakon što je uhapšen, lažni svjedoci optužuju Isusa, pristrani ga suci proglašavaju krivim, Poncije Pilat ga osuđuje, svećenici i mnoštva mu se rugaju, a vojnici ga ismijavaju i muče (Marko 14:53-65; 15:1, 15; Ivan 19:1-3). U petak oko podneva Isus je pribijen na mučenički stup i doživljava veoma jaku bol jer težina njegovog tijela razdire rane od čavala na rukama i nogama (Ivan 19:17, 18). Oko tri sata popodne Isus poviče: “Dovršeno je!” Da, on je dovršio sve što je došao učiniti na Zemlju. Povjeravajući svoj duh Bogu, saginje glavu i umire (Ivan 19:28, 30; Matej 27:45, 46; Luka 23:46). Trećeg dana nakon toga Jehova uskrsava svog Sina (Marko 16:1-6). Četrdeset dana nakon svog uskrsnuća Isus uzlazi na nebesa i proslavljen je (Ivan 17:5; Djela apostolska 1:3, 9-12; Filipljanima 2:8-11).

21. Kako možemo oponašati Isusa?

²¹ Kako možemo ‘točno slijediti Isusove stope’? (1. Petrova 2:21). Poput njega, snažno se naprežimo u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i činjenja učenika te odvažno i hrabro govorimo Božju riječ (Matej 24:14; 28:19, 20; Djela apostolska 4:29-31; Filipljanima 1:14). Nikada nemojmo izgubiti iz vida činjenicu gdje se nalazimo u struji vremena i nemojmo prestati poticati jedni druge na ljubav i dobra djela (Marko 13:28-33; Hebrejima 10:24, 25). Neka volja Jehove Boga i svjesnost da živimo u ‘vremenu kraja’ upravlja svime što činimo (Danijel 12:4).