TEOLOZI, a da ne govorimo o ljudima općenito, imaju razne predodžbe o tome što je Božji sveti duh. Međutim, takve su nedoumice suvišne. Biblija jasno objašnjava što je sveti duh. To nije osoba, kao što neki tvrde, već moćna djelujuća sila koju Bog koristi u izvršavanju svoje volje (Psalam 104:30; Djela apostolska 2:33; 4:31; 2. Petrova 1:21).

Budući da je sveti duh tako usko povezan s ispunjenjem Božjih nauma, naš bi život trebao biti u skladu s njim. On bi trebao biti naš pomoćnik.

Govoreći o svom odlasku sa Zemlje, Isus je svojim učenicima obećao: “Zamoliti [ću] Oca i on će vam dati drugog pomoćnika da bude s vama zauvijek.” Kasnije je ponovno rekao: “No govorim vam istinu: Za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik nipošto neće doći k vama; ali ako odem, poslat ću ga k vama” (Ivan 14:16, 17; 16:7).

Isus je svojim učenicima povjerio ozbiljan zadatak te ih je uputio: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). To nije bio lagan zadatak jer ga je trebalo izvršiti unatoč protivljenju (Matej 10:22, 23).

Osim što je protivljenje dolazilo izvan skupštine, u izvjesnoj je mjeri trebalo doći i do razdora unutar nje. “Potičem vas, braćo”, napisao je Pavao kršćanima u Rimu oko 56. n. e., “pazite na one koji uzrokuju podjele i spoticanja protivno učenju koje ste naučili, i izbjegavajte ih” (Rimljanima 16:17, 18). To se stanje trebalo početi pogoršavati nakon smrti apostolâ. Pavao je upozorio: “Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće obzirno postupati sa stadom, i između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30).

Bila je potrebna Božja pomoć da bi se savladalo te prepreke. On ju je i pružio preko Isusa. Nakon njegovog uskrsnuća, kad se na Pentekost 33. n. e. oko 120 njegovih sljedbenika okupilo, “svi su se ispunili svetim duhom” (Djela apostolska 1:15; 2:4).

Ti su učenici shvatili da je sveti duh izliven tom prilikom bio pomoć koju je Isus obećao. Tada su očito bolje razumjeli objašnjenje koje im je Isus dao: “Pomoćnik, sveti duh, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti svemu i dozvati vam u sjećanje sve što sam vam ja rekao” (Ivan 14:26). Nazvao ga je i ‘pomoćnik, duh istine’ (Ivan 15:26).

Duh je trebao služiti kao pomoćnik na nekoliko načina. Kao prvo, Isus je obećao da će sveti duh njegovim učenicima dozvati u sjećanje stvari koje im je on rekao. Time je mislio na nešto više od same pomoći da se prisjete riječi. Duh im je trebao pomoći da razumiju dublje značenje i smisao onoga što je Isus naučavao (Ivan 16:12-14). Ukratko, duh je njegove učenike trebao voditi do  boljeg razumijevanja istine. Apostol Pavao kasnije je napisao: “Bog je to otkrio nama svojim duhom, jer duh sve istražuje, pa i duboke stvari Božje” (1. Korinćanima 2:10). Da bi Isusovi pomazani sljedbenici mogli prenositi točnu spoznaju drugima, sami moraju imati temeljito razumijevanje.

Kao drugo, Isus je svoje učenike učio da se mole te da to čine često. Ako bi ponekad bili nesigurni za što da se mole, duh se mogao zauzeti za njih ili im pomoći. “Jednako tako i duh dolazi u pomoć našoj slabosti; jer ne znamo za što da se molimo, kao što je potrebno, ali sam duh zauzima se za nas neizrečenim uzdisajima” (Rimljanima 8:26).

Kao treće, duh je trebao pomagati Isusovim učenicima da javno brane istinu. Upozorio ih je: “Predavati [će vas] mjesnim sudovima, i bičevat će vas u svojim sinagogama. Zbog mene će vas dovlačiti pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i nacijama. No kad vas predaju, nemojte se tjeskobno brinuti kako ćete ili što ćete govoriti; jer će vam se u taj čas dati što da govorite; jer ne govorite samo vi, nego duh vašeg Oca govori preko vas” (Matej 10:17-20).

Sveti duh trebao je poslužiti i u prepoznavanju kršćanske skupštine te bi poticao njene članove da donose mudre osobne odluke. Razmotrimo detaljnije ta dva aspekta ove teme i provjerimo što oni znače nama danas.

Židovi su stoljećima služili pod Mojsijevim zakonom kao Božji izabrani narod. Budući da su odbacili Isusa kao Mesiju, on je prorekao da će i oni sami uskoro biti odbačeni: “Zar nikad niste čitali u Pismima: ‘Kamen koji su graditelji odbacili, taj je postao glavni ugaoni kamen. To je od Jehove, i divno je u našim očima’? Zato vam kažem: Božje kraljevstvo uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:42, 43). Kad je kršćanska skupština osnovana na Pentekost 33. n. e., Kristovi su sljedbenici postali ‘narod koji donosi njegove plodove’. Otada je ta skupština Božji komunikacijski kanal. Da bi Bog ljudima omogućio da uvide tu promjenu koja je nastupila s obzirom na njegovu naklonost, dao je jedan očigledan znak prepoznavanja.

Sveti je duh učenike na Pentekost osposobio da govore jezike koje nikada nisu učili, a to je zadivilo promatrače koji su upitali: “Kako to da čujemo, svaki od nas, svoj jezik u kojem smo rođeni?” (Djela apostolska 2:7, 8). Zbog te sposobnosti govorenja jezika koje nisu poznavali i ‘mnogih predznaka i znakova koji su se događali preko apostolâ’ nekih tri tisuće osoba shvatilo je da Božji duh uistinu djeluje (Djela apostolska 2:41, 43).

Da su Kristovi učenici uistinu Božji sluge moglo se jasno znati i po tome što su pokazivali ‘plodove duha’ — ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrotu, vjeru, blagost, samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23). Ustvari, prava je kršćanska skupština bila nadasve prepoznatljiva po ljubavi. Isus je prorekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35).

Članovi rane kršćanske skupštine prihvatili su vodstvo Božjeg svetog duha i iskoristili njegovu pomoć. Iako kršćani danas shvaćaju da Bog sada ne uskrsava mrtve i ne čini čuda kao u prvom stoljeću, oni pokazuju plodove Božjeg duha po kojima ih se može prepoznati kao prave učenike Isusa Krista (1. Korinćanima 13:8).

Biblija je nastala pod djelovanjem svetog duha. Dakle, kad dozvoljavamo da Biblija utječe na nas, to je kao da nas poučava sveti duh (2. Timoteju 3:16, 17). On nam može  pomoći u donošenju mudrih odluka. No dopuštamo li to?

Što je s izborom zanimanja ili radnog mjesta? Sveti duh omogućit će nam da na eventualno radno mjesto gledamo s Jehovinog stajališta. Naš posao mora biti u skladu s biblijskim načelima i po mogućnosti olakšati nam slijeđenje teokratskih ciljeva. Plaća ili ugled i prestiž vezani uz neki posao uistinu igraju sporednu ulogu. Važnije je to možemo li od njega živjeti te imamo li dovoljno vremena i mogućnosti da ispunimo svoje kršćanske obaveze.

Želja da uživamo u životu normalna je i ispravna (Propovjednik 2:24; 11:9). Stoga se uravnoteženi kršćanin može rekreirati s ciljem da se okrijepi i zabavi. No on mora izabrati rekreaciju koja odražava plodove duha, a ne onu koja se temelji na ‘djelima tijela’. Pavao objašnjava: “A djela tijela su očita, i to su blud, nečistoća, raspušteno vladanje, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, izljevi gnjeva, prepirke, podjele, sekte, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično.” Treba izbjegavati i ‘taštinu, poticanje jedan drugoga na natjecanje i gajenje zavisti jedan prema drugome’ (Galaćanima 5:16-26).

Slično je i s izborom prijatelja. Mudro je birati ih prema njihovoj duhovnosti, a ne prema vanjštini ili onome što posjeduju. David je očito bio Božji prijatelj jer ga je Bog opisao kao “čovjeka po svom srcu” (Djela apostolska 13:22). Ne obazirući se na vanjštinu, Bog je izabrao Davida za izraelskog kralja, pri čemu se vodio načelom: “Ne gledam na što čovjek gleda: čovjek gleda što je očima, a Jehova gleda na srce” (1. Samuelova 16:7).

Tisuće je prijateljstava propalo jer su se zasnivala na vanjštini ili materijalnim stvarima. Prijateljstva temeljena na nesigurnom bogatstvu mogu se iznenada raspasti (Priče Salamunove 14:20). Božja Riječ koja je duhom nadahnuta savjetuje nas da prilikom odabira prijatelja biramo one koji nam mogu pomoći da služimo Jehovi. Ona nam govori da se usredotočimo na davanje, a ne na primanje, jer davanje donosi veću radost (Djela apostolska 20:35). Vrijeme i privrženost neke su od najdragocjenijih stvari koje možemo dati svojim prijateljima.

Za kršćanina koji traži bračnog druga Biblija daje duhom nadahnuti savjet. On, u neku ruku, glasi ovako: ‘Gledaj dalje od lica i stasa. Gledaj u noge.’ Noge? Da, i to u ovom smislu: Koristi li ih se za izvršavanje Jehovinog djela propovijedanja dobre vijesti i jesu li one zbog toga, takoreći, krasne u njegovim očima? Jesu li obuvene porukom istine i dobre vijesti mira? O tome čitamo: “Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj kraljuje” (Izaija 52:7; Efežanima 6:15).

Budući da živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’, potrebna nam je pomoć u vršenju Božje volje (2. Timoteju 3:1). Pomoćnik, Božji sveti duh, pružio je snažnu podršku djelu koje su obavljali kršćani u prvom stoljeću, a bio je i njihov osobni pomoćnik. Marljivo proučavanje Božje Riječi, koja je nastala pod djelovanjem svetog duha, najbolji je način na koji i mi možemo sveti duh učiniti svojim pomoćnikom. Jesmo li to učinili?