BIO JE mlad, inteligentan, “lijepa stasa i lijepa lica”. Žena njegovog poslodavca bila je pohotna i drska. Budući da ju je mladić neodoljivo privlačio, dan za danom pokušavala ga je zavesti. “Jedan dan kad dođe Josip u kuću da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kući, ona ga uhvati za haljinu govoreći: lezi sa mnom.” No Josip, sin patrijarha Jakova, ostavio je svoju haljinu i pobjegao od Putifarove žene (1. Mojsijeva 39:1-12).

Naravno, neće svatko pobjeći od iskušavajuće situacije. Naprimjer, razmotri slučaj jednog mladića kojeg je Salamun, kralj u drevnom Izraelu, vidio noću na ulici. Nakon što ga je svojeglava žena zavela, mladić “otiđe za njom odmah kao što vol ide na klanje” (Priče Salamunove 7:21, 22).

Kršćane se opominje da ‘bježe od bluda’ (1. Korinćanima 6:18). Apostol Pavao je mladom kršćanskom učeniku Timoteju pisao: “Bježi od želja svojstvenih mladosti” (2. Timoteju 2:22). Kada smo suočeni sa situacijama koje bi mogle dovesti do bluda, preljuba ili drugih nemoralnih postupaka, i mi moramo pobjeći jednako odlučno kao i Josip od Putifarove žene. Što će nam pomoći da budemo odlučni učiniti to? Salamun nam u 7. poglavlju biblijske knjige Priče Salamunove daje neke dragocjene savjete. Ne samo da govori o poukama koje nas čuvaju od lukavstava nemoralnih ljudi nego otkriva i njihove metode zavođenja slikovito opisujući scenarij u kojem neka nemoralna žena zavodi jednog mladića.

Kralj započinje očinskim savjetom: “Sine, čuvaj riječi moje, i zapovijedi moje sahrani kod sebe. Čuvaj zapovijedi moje i bićeš živ, i nauku moju kao zjenicu očiju svojih” (Priče Salamunove 7:1, 2).

Bog je roditeljima, naročito očevima, povjerio odgovornost da poučavaju svoju djecu Božjim mjerilima o onome što je ispravno i neispravno. Mojsije je opominjao očeve: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). A apostol Pavao je pisao: “Vi, očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4). Dakle, roditeljska pouka koju treba pohraniti, odnosno visoko cijeniti, nedvojbeno uključuje podsjetnike, zapovijedi i zakone koji se nalaze u Božjoj Riječi, Bibliji.

Roditeljsko poučavanje može uključivati i druga pravila — obiteljska pravila. Ona koriste članovima obitelji. Istina, ovisno o potrebama pravila mogu varirati od obitelji do obitelji. Ipak, roditelji imaju zadatak donositi odluke o tome što je najbolje za njihovu obitelj. A pravila koja donose obično odražavaju  njihovu iskrenu ljubav i brigu. Mlade se savjetuje da se pridržavaju tih pravila, kao i biblijskih pouka koje su primili od svojih roditelja. Da, s tim uputama treba postupati kao sa ‘zjenicom svojih očiju’ — treba paziti na njih u najvećoj mogućoj mjeri. Na taj se način može izbjeći smrtonosna posljedica ignoriranja Jehovinih mjerila i tako ‘biti živ’.

“Priveži ih [moje zapovijedi] sebi na prste”, nastavlja Salamun, “napiši ih na ploči srca svojega” (Priče Salamunove 7:3). Poput prstiju koji su nam često pred očima i neophodno su nam potrebni za obavljanje onoga što namjeravamo učiniti, pouke koje smo naučili putem biblijskog odgoja ili stjecanjem biblijske spoznaje moraju nam biti stalni podsjetnik i vodič u svemu što radimo. Moramo ih upisati na ploču svog srca, tako da budu dio naše osobnosti.

Ne zaboravljajući koliko su važni mudrost i razumijevanje, kralj opominje: “Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost [“razumijevanje”, “NS”]” (Priče Salamunove 7:4). Mudrost je sposobnost ispravnog korištenja spoznaje koju daje Bog. Trebali bismo voljeti mudrost poput voljene sestre. Što je razumijevanje? To je sposobnost da se pronikne u nešto i shvati smisao toga, uviđajući kako se pojedini dijelovi odnose međusobno i prema cjelini. Razumijevanje nam mora biti blisko poput prisnog prijatelja.

Zašto bismo trebali postupati u skladu s biblijskim poukama i stjecati mudrost i razumijevanje? Zato “da bi [nas] čuval[i] od žene tuđe, od tuđinke, koja laska riječima” (Priče Salamunove 7:5). Da, takvo će nas postupanje zaštititi od toga da postanemo žrtve laskanja i uvjeravanja tuđinca — nemoralne osobe. *

Izraelski kralj zatim opisuje prizor koji je promatrao: “S prozora doma svojega kroz rešetku gledah, i vidjeh među ludima, opazih među djecom bezumna mladića, koji iđaše ulicom pokraj ugla njezina, i koračaše putem ka kući njezinoj, u sumrak, uvečer, kad se unoća i smrče” (Priče Salamunove 7:6-9).

Prozor kroz koji Salamun gleda van ima rešetku — po svemu sudeći, to je okvir s letvicama i možda raskošnim rezbarijama. Kako sumrak iščezava, mrak se spušta na ulice. Salamun vidi mladića koji je posebno laka meta. Mladić je bezuman, nedostaje mu razbor, odnosno dobro rasuđivanje. Vjerojatno  zna u kakav je dio grada zašao i što mu se ovdje može dogoditi. Mladić se približava ‘njenom uglu’, koji je na putu prema njenoj kući. Tko je ona? Što to ona radi?

Pronicljiv kralj nastavlja: “Gle, srete ga žena u odijelu bludnice i lukava srca, plaha i pusta [“jogunasta bijaše i razuzdana”, “St”] kojoj noge ne mogu stajati kod kuće, sad napolju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše” (Priče Salamunove 7:10-12).

Način odijevanja ove žene mnogo govori o njoj (1. Mojsijeva 38:14, 15). Odjevena je nepristojno, poput prostitutke. Osim toga, ona ima lukavo srce — njene su misli “podle”, a namjere “prepredene” (An American Translation; New International Version). Razuzdana je i jogunasta, pričljiva i tvrdoglava, glasna i svojeglava, drska i prkosna. Umjesto da ostane kod kuće, radije obilazi javna mjesta, vreba na uglovima ulica kako bi uhvatila žrtvu. Čeka nekoga poput ovog mladića.

Tako mladić sreće razvratnu ženu prepredenih namjera. To je sigurno plijenilo Salamunovu pažnju! On priča: “Uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reče mu: imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; zato ti iziđoh na susret da te tražim, i nađoh te” (Priče Salamunove 7:13-15).

To je žena slatkorječivih usana. S drskim izrazom na licu, samouvjereno izgovara riječi. Sve što kaže pomno je smišljeno kako bi zavela mladića. Kada kaže da je tog dana prinijela zahvalne žrtve i da je izvršila svoje zavjete, želi ostaviti dojam pravednosti, dajući do znanja da nije neduhovna. Zahvalne žrtve koje su se prinosile u hramu u Jeruzalemu sastojale su se od mesa, brašna, ulja i vina (3. Mojsijeva 19:5, 6; 22:21; 4. Mojsijeva 15:8-10). Budući da je onaj tko je prinosio žrtvu mogao uzeti dio zahvalne žrtve za sebe i svoju obitelj, ova žena na taj način daje do znanja da u njenoj kući ima obilje jela i pića. Poruka je jasna: Mladić bi se tamo mogao dobro provesti. Ona je izašla iz kuće tražeći upravo njega. Vrlo dirljivo — za onoga tko bi mogao progutati tu priču. “Istina je da je ona izišla kako bi našla nekoga”, kaže jedan bibličar, “no je li zaista išla tražiti baš tog momka? Samo bi joj budala — možda upravo on — mogla vjerovati.”

Istaknuvši svoju privlačnost odjećom koja mami oko, laskavim riječima koje gode uhu, toplim zagrljajem i okusom svojih usana, zavodnica se služi i privlačnošću mirisa. Kaže: “Nastrla sam odar svoj pokrivačima vezenim i prostirkama Egipatskim. Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom” (Priče Salamunove 7:16, 17). Svoju je postelju ukrasila šarenim platnima iz Egipta i namirisala je biranim mirisima, smirnom, alojom i cimetom.

“Hajde da se opijamo ljubavlju do zore”, nastavlja ona, “da se veselimo milovanjem.” To je poziv na nešto daleko više od ugodne večere za dvoje. Ona obećava uživanje u spolnim intimnostima. Za ovog je mladića to izazovan, uzbuđujuć poziv! Ona ga nastavlja mamiti: “Jer mi muž nije kod kuće, otišao je na put daljni, uzeo je sa sobom tobolac novčani, vratiće se kući u određeni dan” (Priče Salamunove 7:18-20). Ona mu jamči da će biti potpuno sigurni, jer je njen muž daleko na poslovnom putu i očekuje da se još neko vrijeme neće vratiti. Kako samo zna vješto mamiti mladu osobu! “Navrati ga mnogim riječima, glatkim usnama odvuče ga” (Priče Salamunove 7:21). Samo bi osoba s osobinama poput Josipovih mogla odbiti tako privlačan poziv (1. Mojsijeva 39:9, 12). Ima li ovaj mladić takve osobine?

“Otiđe za njom odmah”, izvještava Salamun, “kao što vol ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajući da joj je o život” (Priče Salamunove 7:22, 23).

Mladić nije mogao odoljeti pozivu. Potpuno zanemarujući zdrav razum, odlazi za njom ‘kao vol na klanje’. Kao što čovjek koji je svezan ne može pobjeći od kazne, tako je i mladić namamljen u grijeh. On u tome ne vidi opasnost sve dok mu “strijela ne probije jetru”, odnosno dok ne zadobije ranu koja može prouzročiti smrt. Smrt može biti doslovna, jer se izlaže smrtonosnim spolno prenosivim bolestima. * Ta mu je rana “o život” jer može prouzročiti i duhovnu smrt. Ostavlja teške posljedice na njega kao osobu i na njegov cjelokupan život, a počinio je i vrlo težak grijeh protiv Boga. Na taj način ulijeće u zagrljaj smrti kao što ptica ulijeće u zamku!

Izvlačeći pouku iz onoga što je vidio, mudri kralj potiče: “Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na riječi usta mojih. Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinim. Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onih koje je sve pobila. Kuća je njezina put u šeol koji vodi u klijeti smrtne” (Priče Salamunove 7:24-27).

Nema sumnje, Salamunov je savjet kloniti se smrtonosnih puteva nemoralne osobe i ‘biti živ’ (Priče Salamunove 7:2). Kako li je taj savjet koristan u naše vrijeme! Sigurno je potrebno izbjegavati mjesta na kojima se često nalaze oni koji vrebaju žrtvu. Zašto bi se izlagao njihovim mamcima odlazeći na takva mjesta? Doista, zašto bi bio ‘bezuman’ i lutao po stazama “tuđinke”?

“Žena tuđa” koju je kralj vidio zavela je mladića pozivajući ga da se ‘vesele milovanjem’. Nisu li mnogi mladi — naročito djevojke — bili iskorišteni na sličan način? No razmisli: Kada te netko pokušava uvući u neispravno seksualno ponašanje, je li to prava ljubav ili sebična strast? Zašto bi muškarac ženu koju iskreno voli prisiljavao da učini nešto što nije u skladu s njenom kršćanskom spoznajom koju je stekla i njenom kršćanskom savjesti? “Nemoj da zastranjuje srce tvoje” na takve puteve, opominje Salamun.

Riječi osobe koja zavodi obično su laskave i vješto smišljene. Budemo li imali mudrost i razumijevanje, to će nam pomoći da ih prozremo. Ako nikada ne zaboravimo što je Jehova zapovjedio, bit ćemo zaštićeni. Stoga uvijek nastojmo ‘čuvati Božje zapovijedi i bit ćemo živi’, čak zauvijek (1. Ivanova 2:17).