1. Koji neispravan stav danas prevladava, i zašto je štetan?

KROZ nekoliko zadnjih desetljeća 20. stoljeća često se govorilo o stavu “prvo ja”. On u biti označava stav koji je spoj sebičnosti i pohlepe te nezainteresiranosti za druge ljude. Takav stav nipošto nije iščeznuo u 2000. Koliko puta čuješ pitanja kao što su: “Što ja imam od toga?” ili “Kako će to meni koristiti?” Takva sebičnost ne vodi do sreće. Ona je čista suprotnost načelu koje je naveo Isus: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35).

2. Iz čega je vidljivo da davanje donosi sreću?

² Je li točno da davanje donosi veću sreću nego primanje? Jest. Razmisli o Jehovi Bogu. U njega je “izvor životu” (Psalam 36:9). On nam daje sve što nam je potrebno da bismo bili sretni i produktivni. Doista, on je Izvor ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’ (Jakov 1:17). Jehova, ‘sretan Bog’, neprestano daje (1. Timoteju 1:11). On ljubi svoja ljudska stvorenja, kojima daje toliko mnogo (Ivan 3:16). Razmisli i o ljudskoj obitelji. Ako si roditelj, znaš koliko je mnogo žrtava, koliko mnogo davanja potrebno da bi se odgojilo dijete. A ono godinama nije ni svjesno žrtava koje činiš. Za njega je sve to nešto samo po sebi razumljivo. Ipak, raduje te kad vidiš kako tvoje dijete napreduje zahvaljujući tvom nesebičnom davanju. Zašto? Zato što ga voliš.

3. Zašto nas raduje to što možemo služiti Jehovi i svojim suvjernicima?

³ Slično tome, davanje koje se temelji na ljubavi obilježje je pravog obožavanja. Budući da ljubimo Jehovu i svoje suvjernike, služiti im i odricati se sebe u njihovu korist pričinjava nam radost (Matej 22:37-39). Svatko tko vrši obožavanje iz sebičnih motiva na koncu iskusi jako malo radosti. No oni koji nesebično služe i koji su više zainteresirani za to što mogu dati nego za to što se nadaju primiti uistinu nalaze sreću. Istinitost toga vidjet ćemo dok budemo razmatrali kako se određene biblijske riječi koje su povezane s našim obožavanjem koriste u Svetom pismu. U ovom i sljedećem članku obradit ćemo tri takve riječi.

4. Što je karakteristično za “javnu službu” u crkvama kršćanstva?

⁴ Jedna važna riječ koja je povezana s obožavanjem na izvornom grčkom glasi leitourgía, a u prijevodu Novi svijet prevodi je se “javna služba”.  Od riječi leitourgía nastala je riječ “liturgija” koja se koristi u crkvama kršćanstva. * Međutim, formalističke liturgije crkava kršćanstva nisu uistinu korisna javna služba.

5, 6. (a) Koju se javnu službu vršilo u Izraelu, i kakve je koristi ona donosila? (b) Koja je daleko veličanstvenija javna služba zamijenila službu koja se vršila u Izraelu, i zašto?

⁵ Apostol Pavao je upotrijebio grčku riječ koja je srodna riječi leitourgía u vezi s izraelskim svećenicima. Rekao je: “Svaki svećenik iz dana u dan zauzima svoje mjesto kako bi obavljao javnu službu [oblik leitourgíe] i često prinosio iste žrtve” (Hebrejima 10:11). Levitski svećenici vršili su veoma dragocjenu javnu službu u Izraelu. Poučavali su o Božjem Zakonu i prinosili žrtve koje su pokrivale grijehe naroda (2. Dnevnika 15:3; Malahija 2:7). Dok su svećenici i narod slijedili Jehovin Zakon, nacija je imala razloga da bude sretna (5. Mojsijeva 16:15).

⁶ Vršenje javne službe pod Zakonom bila je prava prednost za izraelske svećenike, no njihova je služba prestala imati ikakvu vrijednost kad su Izraelci odbačeni zbog nevjernosti (Matej 21:43). Jehova je omogućio nešto daleko veličanstvenije — javnu službu koju je vršio Isus, veliki Prvosvećenik. O njemu čitamo: “On, budući da zauvijek ostaje živ, ima svoje svećeništvo bez ikakvih nasljednika. Stoga on može potpuno spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ kako bi se zauzimao za njih” (Hebrejima 7:24, 25).

7. Zašto Isusova javna služba donosi neusporedive koristi?

⁷ Isus će zauvijek biti svećenik i nitko ga neće trebati naslijediti. Stoga jedino on može u potpunosti spasiti ljude. On tu neusporedivu javnu službu ne vrši u hramu napravljenom ljudskom rukom, već u protuslici hrama, Jehovinom velikom uređenju za obožavanje koje je utemeljeno 29. n. e. Isus sada služi u Svetinji nad svetinjama tog hrama, odnosno na nebu. On je “javni sluga [leitourgós] svetog mjesta i pravog šatora, što ga je podigao Jehova, a ne čovjek” (Hebrejima 8:2; 9:11, 12). Premda Isus ima uzvišen položaj, on je ipak “javni sluga”. On svoj veliki autoritet koristi da bi davao, a ne da bi uzimao. A to mu davanje donosi radost. Ono je dio “radosti koja je stajala pred njim” i koja mu je davala snage da ustraje u svom životu na Zemlji (Hebrejima 12:2).

8. Koju je javnu službu izvršio Isus da bi zamijenio savez Zakona?

⁸ Postoji još jedan aspekt Isusove javne službe. Pavao je napisao: “Isus [je] dobio odličniju javnu službu, tako da je i posrednik odgovarajuće boljeg saveza, koji je zakonski utvrđen na boljim obećanjima” (Hebrejima 8:6). Mojsije je bio posrednik saveza na temelju kojeg su Izraelci mogli razviti odnos s Jehovom (2. Mojsijeva 19:4, 5). Isus je bio posrednik novog saveza, koji je omogućio rađanje nove nacije, ‘Izraela Božjeg’, sastavljenog od duhom pomazanih kršćana iz mnogih naroda (Galaćanima 6:16; Hebrejima 8:8, 13; Otkrivenje 5:9, 10). Bila je to uistinu odlična javna služba! Kako li smo sretni što poznamo Isusa, javnog slugu preko kojeg Jehovu možemo obožavati na prihvatljiv način! (Ivan 14:6).

9, 10. Koje su neke od javnih službi koje vrše kršćani?

⁹ Javna služba nijednog čovjeka nije toliko uzvišena kao Isusova. No, kad pomazani kršćani prime nebesku nagradu, zauzimaju svoje mjesto uz Isusa i sudjeluju u njegovoj javnoj službi kao nebeski kraljevi i svećenici (Otkrivenje 20:6; 22:1-5). Pa ipak, kršćani na Zemlji doista vrše javnu službu te nalaze veliku radost u tome. Naprimjer, kad je u Palestini zavladala nestašica hrane, apostol Pavao je odnio priloge braće iz Evrope kako bi se židovskim kršćanima u Judeji pomoglo da lakše izađu na kraj s oskudicom. Bila je to javna služba (Rimljanima 15:27; 2. Korinćanima 9:12). Kršćani su danas  sretni što vrše sličnu službu bez odlaganja pružajući pomoć kad njihovu braću snađu nevolje, prirodne katastrofe ili druge nedaće (Priče Salamunove 14:21).

¹⁰ Pavao se osvrnuo na još jednu javnu službu kad je napisao: “Ako se i izlijevam kao žrtva ljevanica na žrtvu i javnu službu na koje vas je navela vjera, veselim se i radujem se sa svima vama” (Filipljanima 2:17). Pavlov naporan rad u korist Filipljana bio je javna služba izvršena s ljubavlju i marljivošću. Slična se javna služba vrši danas, a naročito je vrše pomazani kršćani, koji služe kao “vjerni i razboriti rob”, osiguravajući duhovnu hranu u pravo vrijeme (Matej 24:45-47). Nadalje, oni su kao grupa “sveto svećenstvo” koje ima zadatak da ‘prinosi duhovne žrtve prihvatljive Bogu preko Isusa Krista’ i da ‘objavljuje vrline onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo’ (1. Petrova 2:5, 9). Poput Pavla, oni se raduju tim prednostima čak i ako se ‘izlijevaju’ da bi ispunili svoje dužnosti. A njihovi suradnici, “druge ovce”, pridružuju im se i pružaju im podršku u djelu putem kojeg se ljudima govori o Jehovi i njegovim naumima * (Ivan 10:16; Matej 24:14). Kakva li je to veličanstvena i radosna javna služba! (Psalam 107:21, 22).

11. Kako je proročica Ana pružila dobar primjer svim kršćanima?

¹¹ Druga grčka riječ koja je povezana s našim obožavanjem je latreía, koju se u prijevodu Novi svijet prevodi “sveta služba”. Sveta služba je povezana s djelima koja predstavljaju čin obožavanja. Naprimjer, 84-godišnja udovica i proročica Ana opisana je kao žena koja “nikad nije izostajala iz hrama, vršeći svetu službu [grčka riječ srodna riječi latreía] noć i dan postovima i usrdnim molitvama” (Luka 2:36, 37). Ana je obožavala Jehovu bez prestanka. Ona je dobar primjer za sve nas — mlade i stare, muškarce i žene. Jednako kao što se Ana usrdno molila Jehovi i redovito ga obožavala u hramu, tako i u našu svetu službu spadaju molitva i prisustvovanje sastancima (Rimljanima 12:12; Hebrejima 10:24, 25).

12. Koje je jedno od glavnih obilježja naše svete službe, i u kom je smislu i to javna služba?

¹² Apostol Pavao spomenuo je jedno od glavnih obilježja naše svete službe kad je napisao: “Bog, kome vršim svetu službu svojim duhom u vezi s dobrom viješću o njegovom Sinu, svjedok [mi je] kako vas bez prestanka uvijek spominjem u svojim molitvama” (Rimljanima 1:9). Da, propovijedanje dobre vijesti nije samo javna služba onima koji čuju tu vijest već je i čin obožavanja Jehove Boga. Bez obzira na to nailazimo li na povoljnu reakciju ili ne, djelo propovijedanja je sveta služba koju vršimo Jehovi. To što nastojimo drugima govoriti o divnim svojstvima i korisnim naumima našeg ljubljenog nebeskog Oca sigurno nam donosi veliku radost (Psalam 71:23).

13. Čemu se nadaju oni koji vrše svetu službu u unutarnjem dvorištu Jehovinog duhovnog hrama, i tko se raduje zajedno s njima?

¹³ Pavao je pomazanim kršćanima napisao: “Budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, neka bismo i dalje imali nezasluženu  dobrohotnost, po kojoj možemo prihvatljivo vršiti Bogu svetu službu sa strahom pred Bogom i strahopoštovanjem” (Hebrejima 12:28). S pouzdanjem očekujući da će naslijediti Kraljevstvo, pomazanici imaju nepokolebljivu vjeru dok obožavaju Najvišega. Samo oni mogu Jehovi vršiti svetu službu u Svetinji i unutarnjem dvorištu njegovog duhovnog hrama te se s gorljivim iščekivanjem raduju što će s Isusom služiti u Svetinji nad svetinjama, na samom nebu. Njihovoj se divnoj nadi zajedno s njima raduju i njihovi suradnici, razred drugih ovaca (Hebrejima 6:19, 20; 10:19-22).

14. Kako veliko mnoštvo izvlači korist iz Isusove javne službe?

¹⁴ Što je s tim drugim ovcama? Kao što je apostol Ivan unaprijed vidio, veliko mnoštvo njih pojavilo se u ovim posljednjim danima te su “oprali (...) svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi” (Otkrivenje 7:14). To znači da oni, poput svojih pomazanih suobožavatelja, pokazuju vjeru u Isusovu javnu službu, odnosno u to što je dao svoj savršeni ljudski život u korist čovječanstva. Te druge ovce izvlače korist iz Isusove javne službe i tako što “drže [Jehovin] savez” (Izaija 56:6). Ne, oni nisu sudionici tog novog saveza, no drže ga time što su poslušni zakonima koji su povezani s tim savezom i postupaju u skladu s uredbama koje su učinjene posredstvom njega. Povezani su s Izraelom Božjim tako što se hrane s istog duhovnog stola, surađuju s njegovim članovima, javno hvale Boga i prinose duhovne žrtve koje su mu ugodne (Hebrejima 13:15).

15. Gdje pripadnici velikog mnoštva vrše svetu službu, i kako taj blagoslov utječe na njih?

¹⁵ Iz tog razloga pripadnici velikog mnoštva u viziji “stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele duge haljine”. Osim toga, oni su “pred Božjim prijestoljem; i vrše mu svetu službu dan i noć u njegovom hramu; i Onaj  koji sjedi na prijestolju razapet će svoj šator nad njima” (Otkrivenje 7:9, 15). Prozeliti su u Izraelu obožavanje vršili u vanjskom dvorištu Salamunovog hrama. Na sličan način veliko mnoštvo Jehovu obožava u vanjskom dvorištu njegovog duhovnog hrama. Oni se raduju što služe na tom mjestu (Psalam 122:1). Čak i nakon što posljednji od njihovih pomazanih suradnika primi svoje nebesko nasljedstvo, oni će nastaviti vršiti svetu službu Jehovi kao njegov narod (Otkrivenje 21:3).

16. Koja se upozorenja daju s obzirom na svetu službu?

¹⁶ U danima starog Izraela svetu se službu moralo vršiti u skladu s Jehovinim zakonima (2. Mojsijeva 30:9; 3. Mojsijeva 10:1, 2). Slično tome, i danas postoje zahtjevi kojima treba udovoljiti ukoliko želimo da naša sveta služba bude prihvatljiva Jehovi. Zato je Pavao napisao Kološanima: “Nismo prestali moliti se za vas te tražiti da budete ispunjeni točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvaćanja, kako biste hodili dostojno Jehove, tako da mu potpuno ugodite dok donosite plod u svakom dobrom djelu i rastete u točnoj spoznaji o Bogu” (Kološanima 1:9, 10). Nije na nama da određujemo koji je ispravan način obožavanja Boga. Točna biblijska spoznaja, duhovna sposobnost shvaćanja i Božja mudrost od presudne su važnosti. U suprotnom bi stvari mogle otići u posve krivom pravcu.

17. (a) Kako je sveta služba bila oskvrnjena u Mojsijevo vrijeme? (b) Kako bi sveta služba mogla danas biti usmjerena u krivom pravcu?

¹⁷ Prisjeti se Izraelaca u Mojsijevim danima. O njima čitamo: “Bog [se] odvratio i pustio ih da vrše svetu službu nebeskoj vojsci” (Djela apostolska 7:42). Ti su Izraelci vidjeli moćna djela koja je Jehova učinio u njihovu korist. Pa ipak, obratili su se drugim bogovima kad su mislili da će imati koristi od toga. Nisu bili lojalni, a lojalnost je osobina koju moramo imati ako želimo da naša sveta služba bude ugodna Bogu (Psalam 18:25, NS). Istina, danas bi malotko napustio Jehovu da bi obožavao zvijezde ili zlatno tele, no postoje drugi oblici idolopoklonstva. Isus je upozorio na služenje “Bogatstvu”, a Pavao je lakomost nazvao idolopoklonstvom (Matej 6:24; Kološanima 3:5). Sotona sebe promiče kao boga (2. Korinćanima 4:4). Te vrste idolopoklonstva uzimaju maha i predstavljaju zamku. Razmisli, naprimjer, o nekome tko tvrdi da slijedi Isusa, ali zapravo mu je glavni životni cilj postati bogat ili se ustvari uzda u sebe i svoje vlastite ideje.  Kome takva osoba zapravo služi? Koliko se razlikuje od Židova iz Izaijinog vremena koji su se kleli Jehovinim imenom, no njegova su veličanstvena djela pripisivali nečistim idolima? (Izaija 48:1, 5).

18. Kako se svetu službu pogrešno vršilo u prošlosti, a kako se to čini danas?

¹⁸ Isus je upozorio i na ovo: “Dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da vrši svetu službu Bogu” (Ivan 16:2). Savao, koji je postao apostol Pavao, nesumnjivo je mislio da služi Bogu kad je ‘odobrio ubojstvo Stjepana’ i ‘disao prijetnjom i ubojstvom protiv Gospodinovih učenika’ (Djela apostolska 8:1; 9:1). I danas neki koji sudjeluju u etničkom čišćenju i genocidu tvrde da obožavaju Boga. Postoje mnogi ljudi koji tvrde da obožavaju Boga, ali njihovo je obožavanje zapravo upućeno bogovima nacionalizma, tribalizma, bogatstva, egocentričnosti ili nekom drugom božanstvu.

19. (a) Kako gledamo na našu svetu službu? (b) Kada će nam sveta služba donijeti radost?

¹⁹ Isus je rekao: “Jehovu, svog Boga, obožavaj, i njemu jedinome vrši svetu službu” (Matej 4:10). Te je riječi uputio Sotoni, no doista je prijeko potrebno da im svi mi poklonimo pažnju! Vršenje svete službe Suverenom Gospodaru svemira uzvišena je prednost koja ulijeva strahopoštovanje. A što reći o vršenju javne službe koja je povezana s našim obožavanjem? Činiti to u korist svog bližnjeg radosno je djelo koje nas veoma usrećuje (Psalam 41:1, 2; 59:16). Međutim, ta služba donosi pravu sreću tek onda kad je se vrši od sveg srca i na ispravan način. Tko zaista Boga obožava na ispravan način? Čiju svetu službu Jehova prihvaća? Na ta ćemo pitanja dobiti odgovor ako razmotrimo treću biblijsku riječ koja je povezana s našim obožavanjem. To ćemo učiniti u sljedećem članku.