BOG je pregledao Zemlju. Pripremao ju je za život ljudi. Vidio je da je sve što je stvorio dobro. Ustvari, kad je dovršio taj posao, rekao je da je sve ‘veoma dobro’ (1. Mojsijeva 1:12, 18, 21, 25, 31). Međutim, prije nego što je sve to savršeno priveo kraju, Bog je rekao da nešto “nije dobro”. Dakako, sve što je Bog učinio bilo je savršeno. Radilo se samo o tome da njegovo stvaranje još nije bilo gotovo. “Nije dobro da je čovjek sam”, rekao je Jehova. “Da mu načinim druga prema njemu” (1. Mojsijeva 2:18).

Jehovin je naum bio da se ljudsko društvo raduje vječnom životu u zdravlju, sreći i izobilju u zemaljskom raju. Adam je postao otac cijelog čovječanstva. Njegova žena, Eva, postala je “mati svima živima” (1. Mojsijeva 3:20). Premda Zemlja sada vrvi milijardama njihovih  potomaka, ljudi su daleko od savršenstva.

Priča o Adamu i Evi dobro je poznata. No od kakve je ona praktične koristi za nas? Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo prvom ljudskom paru?

Kad je Adam davao imena životinjama, primijetio je da one imaju svog para, a on ne. Stoga se obradovao kad je ugledao prekrasno stvorenje koje je Jehova stvorio od njegovog rebra. Uviđajući da je ona jedinstvena, dio njega, Adam je uzviknuo: “Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka” (1. Mojsijeva 2:18-23).

Čovjek je trebao “druga [“pomoćnicu”, Šarić]”. Sada je imao upravo takvu kakva mu je bila potrebna. Eva je bila savršena nadopuna Adamu — u brizi za njihov rajski dom i životinje, u rađanju djece te u pružanju intelektualnog poticaja i podrške bila mu je prava pomoćnica (1. Mojsijeva 1:26-30).

Jehova im je dao sve dobre stvari koje su mogli poželjeti. Time što je doveo Evu njenom suprugu i tako ozakonio njihovu vezu, Bog je osnovao institucije braka i obitelji, koje će sačinjavati osnovnu strukturu ljudskog društva. Izvještaj iz 1. Mojsijeve kaže: “Ostaviti [će] čovjek oca svojega i majku svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.” A kad je Jehova blagoslovio prvi bračni par i rekao im da rađaju djecu, njegova je očigledna namjera bila da se svako dijete rodi u brižnoj obitelji te da ima oca i majku koji će se brinuti za njega (1. Mojsijeva 1:28; 2:24).

Adam je bio savršeni Božji sin, stvoren po njegovom ‘obličju, kao što je on’. No “Bog je Duh”, pa ta sličnost ne može biti fizička (1. Mojsijeva 1:26; Ivan 4:24). Ta sličnost leži u osobinama koje su čovjeka izdigle visoko iznad životinja. Da, u čovjeka su od početka usađene ljubav, mudrost, moć i pravda. On je obdaren slobodnom voljom i mogućnošću da pokazuje duhovnost. Urođeni moralni osjećaj, odnosno savjest, omogućava mu da razlikuje ispravno i neispravno. Čovjek ima intelektualne sposobnosti koje mu omogućuju da razmišlja o tome zašto ljudi postoje, da stječe znanje o svom Stvoritelju te da s njim razvija bliskost. Stvoren sa svim tim osobinama, Adam je imao sve potrebno kako bi ispunio svoju ulogu upravitelja Božjeg zemaljskog stvaralaštva.

Adam je nesumnjivo vrlo brzo rekao Evi za zabranu koju je Jehova postavio: Smiju jesti plod sa svakog drveta u svom rajskom domu osim s jednog — drveta znanja dobra i zla. S njega ne smiju jesti. Ako to učine, istog će dana umrijeti (1. Mojsijeva 2:16, 17).

Ubrzo se pojavilo sporno pitanje s obzirom na taj zabranjeni plod. Jedan nevidljivi duh pristupio je Evi, govoreći joj preko zmije. Naizgled bezazleno, zmija je upitala: “Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” Eva je odgovorila da smiju jesti plod sa svakog drveta, osim s jednog. No zatim je zmija proturječila Bogu i rekla ženi: “Nećete vi umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo.” Žena je sada počela promatrati zabranjeno stablo u drugačijem svjetlu. Vidjela je da je “rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati”. Potpuno prevarena, Eva je prekršila Božji zakon (1. Mojsijeva 3:1-6; 1. Timoteju 2:14).

Je li Evin grijeh bio neizbježan? Nikako! Zamisli da si ti na njenom mjestu. Zmijina tvrdnja bila je u potpunoj suprotnosti s onim što su rekli Bog i Adam. Kako bi se ti osjećao da nepoznata osoba nekoga koga voliš i kome vjeruješ optuži kao nepoštenog? Eva je trebala  postupiti drugačije, pokazati gnušanje i ogorčenje, pa čak i odbiti slušati. Napokon, tko je zmija da dovodi u pitanje Božju pravednost i ono što je rekao njen suprug? Iz poštovanja prema načelu poglavarstva, Eva je trebala tražiti savjet prije nego što je donijela ikakvu odluku. I mi bismo trebali tako postupiti ako ikad dođemo u dodir s informacijama koje se protive Božjim uputama. Međutim, Eva je povjerovala Kušačevim riječima, želeći da sama određuje što je ispravno, a što neispravno. Što se više bavila tom mišlju, to ju je ona više privlačila. Kakvu je samo grešku učinila time što je razvijala neispravnu želju, umjesto da ju je izbacila iz svog uma ili razgovarala o tome sa svojim poglavarem! (1. Korinćanima 11:3; Jakov 1:14, 15).

Eva je ubrzo navela Adama da joj se pridruži u grijehu. Kako možemo objasniti to što ju je on tako olako poslušao? (1. Mojsijeva 3:6, 17). Adamova lojalnost Jehovi došla je u sukob s njegovom privrženosti Evi. Hoće li poslušati svog Stvoritelja, koji mu je dao sve, pa i njegovu ljubljenu ženu Evu? Hoće li tražiti Božje vodstvo s obzirom na to što mu je sada činiti? Ili će se pridružiti svojoj ženi u njenom grijehu? Adam je dobro znao da je ono što se Eva nadala dobiti jedenjem zabranjenog ploda samo zavaravanje. Apostol Pavao napisao je pod nadahnućem: “Adam nije bio prevaren, a žena je bila potpuno prevarena i upala je u prijestup” (1. Timoteju 2:14). Stoga se Adam namjerno suprotstavio Jehovi. Strah da će ostati bez svoje žene očito je bio veći od njegove vjere u Božju sposobnost da razriješi tu situaciju.

Adamov je postupak bio samoubilački. Na njega se također može gledati kao na ubojstvo svih potomaka za koje je Jehova milosrdno dopustio da mu se rode, budući da su svi rođeni  pod smrtnom kaznom za grijeh (Rimljanima 5:12). Kakve li velike cijene za sebičnu neposlušnost!

Neposredna posljedica grijeha bio je sram. Umjesto da radosno otrči kako bi razgovarao s Jehovom, par se sakrio (1. Mojsijeva 3:8). Njihovo prijateljstvo s Bogom bilo je razoreno. Kad ih je Bog upitao što su to učinili, oni nisu osjetili nimalo grižnje savjesti, premda su oboje znali da su prekršili Božji zakon. Time što su jeli zabranjeni plod, okrenuli su leđa Božjoj dobroti.

Bog je ukazao da će posljedica toga biti mnoge muke prilikom rađanja. Eva će žudjeti za svojim mužem, a on će gospodariti nad njom. Tako je njen pokušaj da stekne neovisnost uzrokovao nešto sasvim suprotno. Adam će se odsad s mukom hraniti plodovima zemlje. Umjesto da svoju glad utaži bez napornog rada u Edenu, morat će se mučiti kako bi osigurao potrebno za život, sve dok se ne vrati u prah iz kojeg je stvoren (1. Mojsijeva 3:16-19).

Na koncu su Adam i Eva protjerani iz edenskog vrta. Jehova je rekao: “Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.” “Rečenica je nedorečena”, zapaža izučavatelj Gordon Wenham, i na nama je da dopunimo ono što je Bog želio reći — po svoj prilici: “Istjerat ću ga iz vrta.” Biblijski pisci obično prenose Božje misli u cijelosti. No ovdje, Wenham nastavlja, “izostavljanje zaključka ukazuje na brzinu kojom je Bog djelovao. On nije ni dovršio što je htio reći, a oni su već bili protjerani iz vrta” (1. Mojsijeva 3:22, 23). Time je očito sva komunikacija između Jehove i prvog para prestala.

Adam i Eva nisu doslovno umrli tokom tog 24-satnog dana. Međutim, oni su umrli u duhovnom smislu. Nepovratno otuđeni od Izvora života, počeli su tonuti u smrt. Zamisli kako je samo gorak morao biti njihov prvi susret sa smrću, kad im je prvorođenac Kain ubio drugog sina, Abela! (1. Mojsijeva 4:1-16).

Nakon toga relativno se malo zna o prvom ljudskom paru. Njihov treći sin, Set, rođen je kad je Adam imao 130 godina. Adam je umro 800 godina kasnije, u dobi od 930 godina, nakon što je postao otac ‘sinovima i kćerima’ (1. Mojsijeva 4:25; 5:3-5).

Pored toga što nam otkriva koji je razlog iskvarenosti današnjeg ljudskog društva, izvještaj o prvom bračnom paru pruža nam jednu temeljnu pouku. Svaki pokušaj neovisnosti o Jehovi Bogu krajnja je ludost. Oni koji su doista mudri, pokazuju vjeru u Jehovu i njegovu Riječ, a ne misle da im je njihovo znanje dovoljno. Jehova određuje što je ispravno i neispravno, te stoga postupati ispravno u osnovi znači biti mu poslušan. Neispravno postupati znači kršiti njegove zakone i zanemarivati njegova načela.

Bog je ljudima ponudio, i još uvijek nudi, sve što mogu poželjeti — vječni život, slobodu, zadovoljstvo, sreću, zdravlje, mir, blagostanje i radost otkrivanja novih stvari. Međutim, želimo li uživati u svemu tome, moramo priznati da smo potpuno ovisni o svom nebeskom Ocu, Jehovi (Propovjednik 3:10-13; Izaija 55:6-13).