ERAZMOVA je najveća želja bila da svatko može čitati i razumjeti Bibliju. Međutim, protivnici Biblije snažno su se protivili toj ideji. Ustvari, Evropa je u ono vrijeme bila naročito opasno mjesto za sve koji su pokazivali čak i mali interes za sadržaj Biblije. U Engleskoj je parlament donio zakonsku odredbu koja je propisivala da će “svatko tko čita Bibliju na engleskom izgubiti zemlju, pokretnu i nepokretnu imovinu i život (...), a ako tvrdoglavo ostane pri tome, ili ako nakon što mu je oprošteno ponovi isti grijeh, prvo ga treba objesiti zbog izdaje kralja, a zatim spaliti zbog krivovjerja protiv Boga”.

Na kontinentalnom dijelu Evrope katolička je inkvizicija nemilosrdno zatirala “heretičke” sekte, kao što su bili francuski valdenzi, progoneći ih zbog njihovog propovijedanja “iz Evanđeljâ i poslanica te drugih svetih spisa, (...) budući da je propovijedanje i tumačenje svetih spisa [bilo] potpuno zabranjeno laicima”. Nebrojeni muškarci i žene teško su mučeni i ubijeni zbog svoje ljubavi prema Bibliji. Izložili su se riziku da ih se najokrutnije kazni samo da bi mogli moliti Očenaš ili izgovarati Deset zapovijedi te njima poučavati svoju djecu.

 Takva odanost Božjoj Riječi nastavila je živjeti u srcu mnogih puritanaca koji su otplovili i kolonizirali Sjevernu Ameriku. U Americi su u početku “čitanje i religija bili vrlo usko povezani, te se kultura temeljila isključivo na dobrom poznavanju Biblije”, kaže knjiga A History of Private Life—Passions of the Renaissance. Ustvari, u jednoj propovijedi objavljenoj 1767. u Bostonu preporučivalo se: “Redovito čitajte svete spise. Svako jutro i svaku večer morate pročitati jedno poglavlje Biblije.”

Prema podacima koje je objavila Barna Research Group u Venturi (Kalifornija), više od 90 posto Amerikanaca u prosjeku posjeduje tri Biblije. Ipak, jedna nedavna studija pokazuje da, premda se Bibliju tamo još uvijek visoko cijeni, “čitanje, proučavanje i primjenjivanje Biblije (...) stvar su prošlosti”. Većina je samo površno upoznata s njenim sadržajem. Jedan kolumnist zapaža: “Rijetki su oni koji smatraju da je [Biblija] još uvijek neizostavna u rješavanju problema i svladavanju životnih briga.”

Uvriježeno je mišljenje da u životu možemo uspjeti isključivo oslanjanjem na vlastiti razum i međuljudskom suradnjom. Bibliju se smatra samo jednom od mnogih knjiga o vjerskim nazorima i nečijim životnim iskustvima, a ne knjigom činjenica i istine.

Kako onda većina ljudi izlazi na kraj sa sve složenijim i mučnijim životnim situacijama? Oni žive u duhovnom vakuumu, nemaju čvrste moralne ni vjerske smjernice i vodstvo. Postali su poput brodova bez kormila, koji su ‘poljuljani kao da ih bacaju valovi i nošeni tamo-amo svakim vjetrom učenja pomoću prijevare ljudi, pomoću lukavstva’ (Efežanima 4:14).

Stoga se trebamo pitati: Je li Biblija samo jedna u nizu vjerskih knjiga? Ili je ona doista Božja Riječ, koja sadrži praktične i važne informacije? (2. Timoteju 3:16, 17). Je li Biblija vrijedna toga da je razmotrimo? Sljedeći će se članak pozabaviti tim pitanjima.