1, 2. Što naročito može biti izvor radosti i zadovoljstva?

“ŽIVIMO u stambenoj prikolici na jednoj farmi. Budući da vodimo jednostavan život, imamo više vremena da dođemo do ljudi s dobrom viješću. Bogato smo blagoslovljeni time što imamo prednost pomagati mnogima da predaju svoj život Jehovi”, izjavio je jedan bračni par punovremenih slugu iz Južnoafričke Republike.

² Zar se ne slažeš da pomaganje drugima donosi radost? Neki redovito pomažu bolesnima, siromašnima ili usamljenima i u tome nalaze zadovoljstvo. Pravi su kršćani uvjereni da drugima najviše pomažu tako što im prenose spoznaju o Jehovi Bogu i Isusu Kristu. Samo to druge može navesti da prihvate Isusovu otkupninu, razviju dobar odnos s Bogom i zatim steknu mogućnost dobivanja vječnog života (Djela apostolska 3:19-21; 13:48).

3. Kojem obliku pomaganja trebamo obratiti pažnju?

³ Međutim, što je s pomaganjem onima koji već služe Bogu, koji slijede ‘Put’? (Djela apostolska 19:9). Nesumnjivo si za njih zainteresiran više nego ikada, no možda ne znaš kako učiniti više ili kako uvijek iznova pružati pomoć. Ili ti se možda čini da te tvoje okolnosti ograničavaju u pomaganju drugima, a time je ograničeno i zadovoljstvo koje možeš osjetiti uslijed toga (Djela apostolska 20:35). O oba ta aspekta možemo nešto naučiti iz knjige Kološanima.

4. (a) Pod kojim je uvjetima Pavao pisao Kološanima? (b) Koju je ulogu odigrao Epafra?

⁴ Kad je apostol Pavao pisao kršćanima u Kolosima, nalazio se u kućnom pritvoru u Rimu, no mogao je primati posjete. Kao što i pretpostavljaš, Pavao je iskoristio svoju ograničenu slobodu kako bi propovijedao o Božjem Kraljevstvu (Djela apostolska 28:16-31). Sukršćani su ga mogli posjećivati, a neki su možda povremeno čak bili zatvoreni s njim (Kološanima 1:7, 8; 4:10). Jedan od njih bio je revni evangelizator Epafra iz grada Kolosa u Frigiji, smještenoj na zaravni istočno od Efeza, u Maloj Aziji (današnja Turska). Epafra je odigrao značajnu ulogu u osnivanju skupštine u Kolosima i ulagao je velik trud u korist skupština u obližnjoj Laodiceji i Hijerapolisu (Kološanima 4:12, 13). Zašto je Epafra otputovao u Rim da bi posjetio Pavla i što možemo naučiti iz Pavlovog odgovora?

5. Zašto je Pavao pisao Kološanima?

⁵ Da bi se posavjetovao s Pavlom o stanju koje je vladalo u skupštini u Kolosima, Epafra je krenuo na naporan put do Rima. Izvijestio ga je o vjeri i ljubavi tih kršćana te o trudu koji ulažu u djelo evangeliziranja (Kološanima 1:4-8). Pa ipak, sigurno je s njim podijelio i svoju zabrinutost za negativne utjecaje koji su predstavljali prijetnju duhovnosti Kološana. Pavao je odgovorio nadahnutim pismom u kojem je osporio neka gledišta koja su širili lažni učitelji. Naročito se usredotočio na glavnu ulogu koju treba odigrati Isus Krist. * Da li se njegova pomoć sastojala isključivo od isticanja ključnih biblijskih  istina? Kako je još mogao pomoći Kološanima i što iz toga učimo o pomaganju drugima?

6. Što je Pavao istaknuo u svom pismu Kološanima?

⁶ Na početku svog pisma Pavao je pružio uvid u jedan oblik pomoći koji smo možda skloni previdjeti. Budući da su Pavao i Epafra bili daleko od Kolosa, to je sredstvo pružanja pomoći bilo djelotvorno i iz udaljenosti. Pavao je izjavio: “Zahvaljujemo Bogu, Ocu našeg Gospodina Isusa Krista, uvijek kad se molimo [“moleći se uvijek”, fusnota, NS] za vas.” Da, bile su to konkretne molitve za kršćane u Kolosima. Pavao je dodao: “Zato mi, od dana kad smo čuli za to, i nismo prestali moliti se za vas te tražiti da budete ispunjeni točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvaćanja” (Kološanima 1:3, 9).

7, 8. Za što se često molimo u našim osobnim i skupštinskim molitvama?

⁷ Znamo da je Jehova ‘Slušač molitve’ i zato se možemo pouzdati u njegovu spremnost da čuje naše molitve koje su u skladu s njegovom voljom (Psalam 65:2; 86:6; Priče Salamunove 15:8, 29; 1. Ivanova 5:14). No kakve su naše molitve kad se molimo za druge?

⁸ Možda često razmišljamo o ‘cijeloj zajednici naše braće po svijetu’ i molimo se za nju (1. Petrova 5:9). Ili se možda obraćamo Jehovi moleći se za kršćane i druge iz područja koje je zahvatila neka katastrofa ili tragedija. Kad su učenici iz prvog stoljeća koji su živjeli izvan Judeje čuli za glad koja je vladala u tom kraju, sigurno su se mnogo molili za svoju braću još i prije nego što su im poslali novčanu pomoć (Djela apostolska 11:27-30). U naše se vrijeme na kršćanskim sastancima često mogu čuti molitve za cijelo bratstvo ili za veliku grupu braće, a te molitve prisutni trebaju razumjeti kako bi mogli reći “Amen” (1. Korinćanima 14:16).

9, 10. (a) Koji primjeri pokazuju da je umjesno moliti se konkretno za neke osobe? (b) Kako je Pavao postao predmet konkretne molitve?

⁹ Ipak, Biblija nam navodi primjere molitvi upućenih u korist drugih koje su bile konkretnije, individualnije. Razmisli o Isusovom komentaru zapisanom u Luki 22:31, 32. Bio je okružen s 11 vjernih apostola. Svi su oni trebali Božju podršku u teškim vremenima koja su stajala pred njima i Isus se molio za njih (Ivan 17:9-14). Pa ipak, Isus se usredotočio na Petra i uputio je konkretnu usrdnu molitvu za tog učenika. Evo još nekih primjera: Elizej je molio Boga da pomogne točno određenom čovjeku, njegovom pomoćniku (2. Kraljevima 6:15-17). Apostol Ivan se molio da Gaj i dalje bude dobro u fizičkom i duhovnom pogledu (3. Ivanova 1, 2). I druge su molitve bile upućene u korist specifičnih grupa ljudi (Job 42:7, 8; Luka 6:28; Djela apostolska 7:60; 1. Timoteju 2:1, 2).

¹⁰ Pavlova pisma ističu upućivanje sasvim konkretnih molitvi. Zamolio je druge da se mole za njega samog ili za njega i njegove suradnike. U Kološanima 4:2, 3 stoji: “Budite ustrajni u molitvi, ostajući budni u njoj sa zahvaljivanjem, istovremeno se moleći i za nas, da nam Bog otvori vrata riječi, da govorimo svetu tajnu o Kristu, za koju, zapravo, i jesam u zatvorskim okovima.” Razmotri i ove primjere: Rimljanima 15:30; 1. Solunjanima 5:25; 2. Solunjanima 3:1; Hebrejima 13:18.

11. Za koga se Epafra molio dok je bio u Rimu?

¹¹ Isto je činio i Pavlov suradnik u Rimu. “Pozdravlja vas Epafra, koji je iz vaše sredine, (...) uvijek se naprežući za vas u svojim molitvama” (Kološanima 4:12). Riječ prevedena s ‘naprezati se’ može značiti “voditi borbu”, kao što je to bilo u slučaju sportaša u antičkim igrama. Je li se Epafra usrdno molio samo za  svijetom rašireno tijelo vjernika ili možda za prave obožavatelje diljem čitave Male Azije? Pavao je rekao da se Epafra molio baš za one u Kolosima. Epafra je znao u kakvoj se situaciji nalaze. Mi ih ne znamo sve po imenu niti znamo s kojim su se problemima suočavali, no predstavimo si neke mogućnosti. Možda se mladi Lino borio protiv utjecaja prevladavajućih filozofija, a Rufu je možda bila potrebna snaga da bi se odupro privlačnim običajima judaizma kojemu je nekoć pripadao. Je li Persidi, budući da joj muž nije bio kršćanin, trebala ustrajnost i mudrost kako bi odgojila svoju djecu u Gospodinu te je li Asinkritu, koji je imao smrtonosnu bolest, bila potrebna dodatna utjeha? Da, Epafra je poznavao članove svoje matične skupštine i gorljivo se molio za njih jer su i on i Pavao željeli da te odane osobe hode dostojno Jehove.

12. Kako možemo biti konkretniji u svojim osobnim molitvama?

¹² Vidiš li što mi iz toga učimo — na koji način možemo pomagati drugima? Kao što smo već rekli, javne molitve na kršćanskim sastancima često su općenitije jer su prisutne različite osobe. No naše osobne ili obiteljske molitve mogu biti sasvim konkretne. Iako nekad možda molimo Boga da vodi i blagoslovi sve putujuće nadglednike ili duhovne pastire, zar ponekad ne možemo biti precizniji? Naprimjer, zašto u molitvi ne bi po imenu spomenuo pokrajinskog nadglednika koji posjećuje tvoju skupštinu ili voditelja tvog Skupštinskog studija knjige? Filipljanima 2:25-28 i 1. Timoteju 5:23 pokazuju da se Pavao zasebno brinuo za zdravlje Timoteja i Epafrodita. Možemo li i mi slično tome pokazati takvo zanimanje za bolesne koje znamo po imenu?

13. Koje situacije s pravom možemo uključiti u svoje osobne molitve?

¹³ Istina, ne smijemo se miješati u tuđe privatne stvari, no na mjestu je da naše molitve odražavaju iskreno zanimanje za osobe koje poznajemo i do kojih nam je stalo (1. Timoteju 5:13; 1. Petrova 4:15). Možda je neki brat izgubio posao i mi mu ne možemo dati novi. No u svojim osobnim molitvama možemo ga spomenuti po imenu i usredotočiti se na njegove poteškoće (Psalam 37:25; Priče Salamunove 10:3). Znamo li za neku stariju neudatu sestru bez muža i djece zato što je čvrsto odlučila udati se “samo u Gospodinu”? (1. Korinćanima 7:39). Zašto u svojim osobnim molitvama ne bi molio Jehovu da je blagoslovi i pomogne joj da nastavi lojalno služiti? Naprimjer, možda su dvojica starješina savjetovala nekog brata koji je sagriješio. Zašto ga svaki od njih ne bi s vremena na vrijeme poimence spomenuo u svojim osobnim molitvama?

14. U kom su smislu konkretne molitve povezane s pomaganjem drugima?

¹⁴ U svoje osobne molitve možeš uključiti brojne osobe za koje znaš da trebaju Jehovinu pomoć, utjehu, mudrost te sveti duh ili bilo koji njegov plod. Možda uviđaš da zbog udaljenosti ili drugih okolnosti ne možeš pružiti toliku materijalnu ili direktnu pomoć koliku bi želio. Međutim, ne zaboravi se moliti za svoju braću i sestre. Ti znaš da oni žele hoditi dostojno Jehove, ali možda uistinu trebaju pomoć da bi to neprestano činili. Ključnu ulogu u tom pomaganju igraju tvoje molitve (Psalam 18:2; 20:1, 2; 34:15; 46:1; 121:1-3).

15. Zašto bismo trebali obratiti pažnju zaključnom dijelu knjige Kološanima?

¹⁵ Dakako, usrdna, konkretna molitva nije jedini način na koji možemo pomagati drugima, naročito onima koje volimo. Knjiga Kološanima to jasno daje do znanja. Mnogi izučavatelji smatraju da je Pavao, nakon što je iznio upute o učenjima i praktične savjete, dodao još samo pozdrave (Kološanima 4:7-18). Za razliku od toga, već smo vidjeli da zaključni dio te knjige sadrži korisne savjete, a iz njega možemo naučiti još nešto.

16, 17. Što možemo reći o braći spomenutoj u Kološanima 4:10, 11?

¹⁶ Pavao je napisao: “Pozdravlja vas Aristarh, moj zatvorski drug, kao i Marko, Barnabin bratić (za koga ste primili zapovijedi da mu izrazite dobrodošlicu ako ikada dođe k vama), i Isus zvani Just, koji su od obrezanih. Samo su oni moji suradnici za Božje kraljevstvo, i upravo su mi oni bili pomoć koja jača” (Kološanima 4:10, 11).

¹⁷ Pavao u tim recima spominje određenu braću koja su zaslužila da ih se posebno istakne. Rekao je da su obrezani i porijeklom Židovi. U Rimu je bilo mnogo obrezanih Židova, a neki su u to vrijeme postali kršćani. Pa ipak, Pavlu su u pomoć priskočile osobe koje je spomenuo. One se vjerojatno nisu ustručavale družiti s kršćanima ne-židovskog porijekla i sigurno su s Pavlom rado propovijedale ne-Židovima (Rimljanima 11:13; Galaćanima 1:16; 2:11-14).

18. Na koji je način Pavao pohvalio neke koji su bili s njim?

¹⁸ Zapazi Pavlov komentar: “Upravo su mi oni bili pomoć koja jača.” Upotrijebio je grčku riječ koja se samo jednom pojavljuje u Bibliji, i to na ovom mjestu. Mnogi je prevodioci prevode s  “utjeha”. Međutim, postoji druga grčka riječ (parakale’o) koju se češće prevodi s “utjeha”. Pavao je tu riječ koristio na drugim mjestima u istom ovom pismu, ali ne i u Kološanima 4:11 (Matej 5:4; Djela apostolska 4:36; 9:31; 2. Korinćanima 1:4; Kološanima 2:2; 4:8).

19, 20. (a) Što znači izraz koji je Pavao primijenio na braću koja su mu pomagala u Rimu? (b) Na koje su načine ta braća možda pomagala Pavlu?

¹⁹ Mora da su te osobe čija je imena Pavao spomenuo učinile više nego da su ga samo tješile riječima. Grčki izraz koji je u Kološanima 4:11 preveden s “pomoć koja jača” ponekad se u svjetovnim zapisima koristio za lijek kojim se ublažava bol. U prijevodu New Life Version stoji: “Od kolike su mi samo pomoći bili!” Today’s English Version koristi ovu formulaciju: “Bili su mi od velike pomoći.” Što su ti kršćani koji su živjeli blizu Pavla možda učinili kako bi mu pomogli?

²⁰ Pavao je mogao primati posjete, no bilo je mnogo stvari koje sam nije mogao učiniti, naprimjer kupovati osnovne potrepštine — hranu i zimsku odjeću. Kako je nabavljao svitke za proučavanje ili kupovao pribor za pisanje? (2. Timoteju 4:13). Možeš li zamisliti tu braću kako pomažu Pavlu u zbrinjavanju njegovih potreba, brinući se za osnovne stvari kao što je kupovanje ili obavljanje sitnih poslova umjesto njega? Možda je želio provjeriti kakvo je stanje u određenoj skupštini i ohrabriti je. Budući da je bio zatvoren, to nije mogao učiniti, pa su ta braća možda vršila posjete umjesto Pavla, prenosila poruke, podnosila mu izvještaje. To je stvarno bila velika pomoć!

21, 22. (a) Zašto bi nas trebale zanimati riječi iz Kološanima 4:11? (b) Koji su neki od načina na koje možemo oponašati primjer osoba koje su bile s Pavlom?

²¹ Ono što je Pavao napisao o ‘pomoći koja jača’ pruža nam uvid u to kako možemo pomagati drugima. Oni možda hode dostojno Jehove u tom smislu što slijede njegova moralna mjerila, posjećuju kršćanske sastanke i sudjeluju u djelu propovijedanja. Zbog toga zaslužuju da riječima izrazimo cijenjenje za to. No možemo li učiniti više tako da, poput onih koji su bili uz Pavla, postanemo “pomoć koja jača”?

 ²² Ako poznaješ neku sestru koja je mudro postupila primjenjujući 1. Korinćanima 7:37 i sada je zbog toga ostala sama, možeš li je uključiti u neke svoje obiteljske aktivnosti, tako da je, naprimjer, pozoveš na obrok ili druženje s uskim krugom prijatelja ili rođaka? Zašto je ne bi pozvao da s tvojom obitelji putuje na kongres ili godišnji odmor? Ili je možeš pozvati da u neko prikladno vrijeme s tobom ode u kupovinu namirnica. Slično možemo učiniti i za udovice ili udovce ili možda za one koji više ne mogu voziti. Vjerojatno će ti koristiti iskustva koja ćeš od njih čuti ili ono što ćeš od njih naučiti o svakodnevnim stvarima kao što je biranje kvalitetnog voća ili pronalaženje odjeće za djecu (3. Mojsijeva 19:32; Priče Salamunove 16:31). Jasno je da se tako možete još više zbližiti. Oni će se tada možda osjećati slobodnijima zamoliti te za pomoć ako im u apoteci treba kupiti neki lijek ili učiniti nešto slično. Braća koja su bila s Pavlom u Rimu sigurno su mu pružila praktičnu pomoć koja jača, a takva može biti i tvoja pomoć. Kako onda, a tako i danas, dodatni blagoslov koji usljeđuje je jačanje veze ljubavi i čvrsta odlučnost da zajedno lojalno služimo Jehovi.

23. Na što bi bilo dobro da svatko od nas troši vrijeme?

²³ Svatko od nas može razmišljati o situacijama spomenutim u ovom članku. One su samo primjeri, no mogu nas podsjetiti na stvarne situacije u kojima se svojoj braći i sestrama možemo u još većoj mjeri pokazati kao “pomoć koja jača”. Nije nam svrha pomagati isključivo iz humanitarnih razloga. To nije bio cilj ni braći spomenutoj u Kološanima 4:10, 11. Oni su bili “suradnici za Božje kraljevstvo”. Okrepa koju su pružali bila je direktna posljedica toga. Neka i u našem slučaju bude isto tako.

24. Koji je glavni razlog zašto se molimo za druge i nastojimo ih ojačati?

²⁴ Mi u svojim osobnim molitvama spominjemo druge po imenu i trudimo se ojačati ih iz sljedećeg razloga: Vjerujemo da naša braća i sestre žele ‘hoditi dostojno Jehove tako da mu potpuno ugode’ (Kološanima 1:10). Ta je činjenica povezana s još nečim što je Pavao spomenuo kad je pisao o Epafrinim molitvama za Kološane, naime da ‘stanu potpuni i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’ (Kološanima 4:12). Kako mi to možemo postići? Pogledajmo.