1, 2. (a) Što su svjetovni ljudi primijetili s obzirom na rane kršćane? (b) U kom smislu knjiga Kološanima odražava ljubavlju prožetu zainteresiranost za druge?

ISUSOVI sljedbenici bili su jako zainteresirani za suobožavatelje. Tertulijan (pisac iz drugog i trećeg stoljeća n. e.) govorio je o dobroti koju su pokazivali prema siročadi, siromašnima i ostarjelima. Ti dokazi ljubavi sprovedene u djelo toliko su dojmili nevjernike da su neki za kršćane rekli: ‘Pogledajte kako se oni međusobno ljube.’

² Knjiga Kološanima odražava tu ljubavlju prožetu zainteresiranost apostola Pavla i njegovog suradnika Epafre za braću i sestre u Kolosima. Pavao im je napisao: Epafra se ‘uvijek  napreže za vas u svojim molitvama, da biste konačno stali potpuni i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’. Tokom 2001. godišnji citat Jehovinih svjedoka bit će riječi iz Kološanima 4:12: ‘Stojte potpuni i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju.’

3. Za koje se dvije stvari molio Epafra?

³ Vjerojatno si uočio da su se Epafrine molitve upućene u korist onih koji su mu bili dragi sastojale od dva aspekta: (1) da ‘konačno stanu potpuni’ i (2) da stanu “s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju”. Te se informacije nalaze u Bibliji za našu korist. Stoga se upitaj: ‘Što ja trebam činiti kako bih konačno stao potpun i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju? Do čega će dovesti takav način postupanja?’ Razmotrimo to.

4. U kom su smislu Kološani trebali biti “potpuni”?

⁴ Epafra je silno želio da njegova duhovna braća i sestre iz Kolosa ‘konačno stanu potpuni’. Riječ koju je Pavao upotrijebio, a ovdje je prevedena s ‘potpuno’, može značiti savršeno, odraslo ili zrelo (Matej 19:21; Hebrejima 5:14; Jakov 1:4, 25). Vjerojatno znaš da to što je netko kršteni Jehovin svjedok automatski ne znači i da je odrastao kršćanin. Pavao je Efežanima, koji su živjeli zapadno od Kolosa, napisao da pastiri i učitelji nastoje pomagati ‘svima da dođu do jedinstva u vjeri i u točnoj spoznaji o Sinu Božjem, do odraslog čovjeka, do mjere rasta svojstvene Kristovoj punini’. Pavao je na drugim mjestima poticao kršćane da budu ‘odrasli po sposobnosti razumijevanja’ (Efežanima 4:8-13; 1. Korinćanima 14:20).

5. Kako nam dostizanje potpunosti može postati važan cilj?

⁵ Ako neki u Kolosima još uvijek u duhovnom smislu nisu bili odrasli, odnosno zreli, to je trebao postati njihov cilj. Zar isto tako ne bi trebalo biti i danas? Bez obzira na to jesmo li kršteni već desetljećima ili nedavno, možemo li jasno uvidjeti da smo napredovali u svojoj sposobnosti rasuđivanja i svojim stavovima? Uzimamo li u obzir biblijska načela prije donošenja odluka? Da li ono što je povezano s obožavanjem Boga i skupštinski interesi dobivaju sve veću ulogu u našem životu ili nam je to tek nešto usputno? U ovom članku ne možemo navesti sve načine na koje možemo pokazati da napredujemo do potpunosti, no razmotrimo dva primjera.

6. Koje je jedno od područja na kojem netko može napredovati prema savršenstvu kakvo ima Jehova?

⁶ Evo prvog primjera: Pretpostavimo da smo odrasli u sredini poznatoj po predrasudama ili mržnji prema ljudima druge rase, nacionalnosti ili onima iz drugog kraja. Sada znamo da  Bog nije pristran i da ni mi ne smijemo biti takvi (Djela apostolska 10:14, 15, 34, 35). U našoj skupštini ili pokrajini postoje osobe tog drugog porijekla, dakle, one nas okružuju. Pa ipak, u kojoj mjeri u sebi donekle gajimo negativne osjećaje ili sumnje prema ljudima tog porijekla? Jesmo li preosjetljivi i da li odmah počnemo negativno razmišljati ako netko tog porijekla pogriješi ili nas neznatno uvrijedi? Upitaj se: ‘Trebam li još više napredovati u tome da steknem Božje nepristrano gledište?’.

7. Kakav stav prema drugima možda trebamo razviti da bismo postali potpuni kao kršćanin?

⁷ Poslužimo se i drugim primjerom: Prema Filipljanima 2:3, ništa ne bismo trebali raditi ‘iz svadljivosti ili iz taštine, nego u poniznosti smatrati druge većima od sebe’. Kako napredujem u tom pogledu? Svaka osoba ima svoje mane i vrline. Ako smo u prošlosti brzo zapažali tuđe slabe točke, jesmo li napredovali tako da više ne očekujemo da budu skoro ‘savršeni’? (Jakov 3:2). Da li sada, još više nego prije, kod drugih uviđamo — čak tražimo — svojstva po kojima su oni ‘veći’ od nas? ‘Moram priznati da je ova sestra “veća” od mene kad je riječ o strpljivosti.’ ‘Ta osoba ima jaču vjeru.’ ‘Iskreno govoreći, bolji je učitelj od mene.’ ‘Ona se zna bolje kontrolirati.’ Možda su neki Kološani trebali napredovati u tom pogledu. Trebamo li i mi?

8, 9. (a) U kom se smislu Epafra molio da Kološani ‘stanu’ potpuni? (b) Što je bilo potrebno činiti u budućnosti da bi netko mogao ‘stati potpun’?

⁸ Epafra se molio da Kološani ‘stanu potpuni’. Očito se molio Bogu da Kološani ‘stanu’, odnosno ostanu potpuni, zreli, odrasli kršćani u onoj mjeri u kojoj su dotad bili takvi.

⁹ Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će svatko tko postane kršćanin, čak zreo kršćanin, ostati takav. Isus je rekao da jedan Božji anđeoski sin “nije čvrsto stajao u istini” (Ivan 8:44). A Pavao je Korinćane podsjetio na neke iz prošlosti koji su jedno vrijeme služili Jehovi da bi onda posustali. Duhom pomazanu braću upozorio je: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:12). To daje dodatnu snagu molitvi da Kološani ‘konačno stanu potpuni’. Nakon što su postali potpuni, odrasli, trebali su ostati takvi, nisu se smjeli povlačiti, umarati ili dozvoliti da budu odvučeni (Hebrejima 2:1; 3:12; 6:6; 10:39; 12:25). Tada bi bili “potpuni” u dan njihovog pregledavanja i konačnog priznanja (2. Korinćanima 5:10; 1. Petrova 2:12).

10, 11. (a) Koji nam je primjer Epafra ostavio s obzirom na molitvu? (b) Koju bi ti odluku volio donijeti po uzoru na ono što je učinio Epafra?

¹⁰ Već smo razmatrali koliko je važno moliti se za druge po imenu, konkretno tražiti od Jehove da im pomogne, da ih utješi, blagoslovi i da im svetog duha. Takve su bile Epafrine molitve za Kološane. U tim riječima možemo — zapravo trebamo — pronaći korisne savjete o tome što iznositi pred Jehovu kad se molimo za sebe. Nesumnjivo bismo trebali moliti Jehovu da nam pomogne da i mi sami ‘konačno stanemo potpuni’. Činiš li to?

¹¹ Zašto u molitvi ne bi spomenuo svoju situaciju? Razgovaraj s Bogom o tome u kolikoj si mjeri napredovao do toga da postaneš ‘potpun’, odrastao, zreo. Usrdno ga moli da ti pomogne uvidjeti na kojim još područjima trebaš duhovno rasti (Psalam 17:3; 139:23, 24). Zasigurno i kod tebe ima takvih područja. A onda se nemoj obeshrabriti zbog toga, već ciljano i konkretno moli Boga da ti pomogne da napreduješ. Čini to više puta. Ustvari, zašto ne bi odlučio da se već narednog tjedna nešto duže moliš da ‘konačno staneš potpun’? Planiraj to češće činiti, imajući u mislima godišnji citat. Ako si sklon povlačiti se, umarati se ili dozvoliti da te se odvuče od Božje službe, usredotoči se na te stvari u svojim molitvama, kao i na to kako ih izbjeći (Efežanima 6:11, 13, 14, 18).

12. Zašto je Kološanima naročito bilo potrebno ‘čvrsto uvjerenje’?

¹² Epafra se molio za još nešto što je bilo veoma važno da bi Kološani konačno ‘stali’ prihvatljivi pred Bogom. To je jednako važno i za  nas. O čemu je riječ? Molio se da stanu “s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju”. Bili su okruženi krivovjerjem i razornim filozofijama, od kojih su neke naoko djelovale kao pravo obožavanje. Naprimjer, na njih se vršio pritisak da posebne dane obilježavaju postom ili gozbom, što se nekad zahtijevalo u židovskom obožavanju. Lažni učitelji pažnju su usmjeravali na anđele, moćne duhove preko kojih je Zakon prenesen Mojsiju. Zamisli da si izložen takvim pritiscima! Postojalo je toliko mnogo zbunjujućih i oprečnih predodžbi (Galaćanima 3:19; Kološanima 2:8, 16-18).

13. Čega su Kološani trebali postati svjesni, i kako to nama može pomoći?

¹³ Pavao ih pobija tako da naglašava ulogu Isusa Krista. “Kao što ste prihvatili Krista Isusa, Gospodina, nastavite hoditi u zajedništvu s njim, ukorijenjeni i izgrađeni u njemu i utvrđeni u vjeri, baš kao što ste poučeni.” Da, potrebno je (u slučaju Kološana, a i u našem slučaju) steći potpuno uvjerenje s obzirom na Kristovu ulogu u Božjem naumu i našem životu. Pavao je objasnio: “U njemu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi. I tako posjedujete puninu posredstvom njega, koji je glava svih vladavina i vlasti” (Kološanima 2:6-10).

14. Zašto je za one u Kolosima njihova nada bila stvarna?

¹⁴ Kološani su bili duhom pomazani kršćani. Imali su posebnu nadu, život na nebesima, i svaki razlog da tu nadu održe jasnom (Kološanima 1:5). Bila je ‘Božja volja’ da imaju čvrsto uvjerenje s obzirom na sigurnost svoje nade. Je li itko od njih trebao sumnjati u tu nadu? Nipošto! Da li bi danas trebalo biti drugačije u slučaju svih onih kojima Bog daje u izgled da žive u zemaljskom raju? Nikako ne! Ta je valjana nada sigurno dio ‘Božje volje’. Razmisli sada o ovim pitanjima: Ako se trudiš biti dio “velikog mnoštva” koje će preživjeti “veliku nevolju”, koliko ti je stvarna tvoja nada? (Otkrivenje 7:9, 14). Je li ona dio tvog ‘čvrstog uvjerenja s obzirom na svu Božju volju’?

15. Koji je slijed Pavao naveo, a čiji je sastavni dio nada?

¹⁵ Kad koristimo riječ “nada” ne mislimo na neku neodređenu želju ili sanjarenje. To je vidljivo iz slijeda misli koje je Pavao ranije spomenuo Rimljanima. Svaki aspekt tog slijeda povezan je s onim idućim ili vodi do njega. Obrati pažnju na to gdje je Pavao smjestio “nadu” u svom razlaganju: “Radujmo se dok smo u nevoljama, jer znamo da nevolja donosi ustrajnost; ustrajnost pak prokušanost; a prokušanost nadu, a nada ne vodi do razočaranja; jer je Božja ljubav izlivena u naša srca posredstvom svetog duha” (Rimljanima 5:3-5).

16. Koju si nadu stekao kad si upoznao biblijsku istinu?

¹⁶ Kad su ti Jehovini svjedoci prvi put prenijeli biblijsku poruku, možda ti je pažnju privukla određena istina, naprimjer stanje mrtvih ili uskrsnuće. Mnogima je najveća novost koju su saznali bila na Bibliji utemeljena mogućnost da žive u zemaljskom raju. Prisjeti se kako si se osjećao kad si prvi put čuo za to učenje. Kakva li je to divna nada — više neće biti bolesti ni starosti, moći ćeš unedogled živjeti i uživati u plodovima svog rada, a vladat će i mir sa životinjama! (Propovjednik 9:5, 10; Izaija 65:17-25; Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:3, 4). Stekao si predivnu nadu!

17, 18. (a) Kako slijed o kojem je Pavao govorio Rimljanima vodi do nade? (b) Na koju se nadu misli u Rimljanima 5:4, 5, i da li je i ti gajiš?

¹⁷ S vremenom si se vjerojatno suočio s izvjesnim protivljenjem ili progonstvom (Matej 10:34-39; 24:9). Čak i u novije vrijeme Svjedocima su u raznim zemljama domovi opljačkani ili su morali postati izbjeglice. Neki su fizički napadani, zapljenjivalo im se biblijsku literaturu ili su bili meta lažnih izvještaja sredstava javnog informiranja. Bez obzira na to s kojim si se progonstvom možda suočio, u skladu s Rimljanima 5:3 mogao si se radovati u nevolji i to je donijelo dobar rezultat. Baš kao što je Pavao napisao, nevolja ti je donijela ustrajnost. Ustrajnost je pak dovela do prokušanosti. Znao si da činiš ono što je ispravno, da vršiš Božju  volju, pa si bio siguran da si stekao njegovo priznanje. Prema Pavlovim riječima, shvatio si da si ‘prokušan’. Pavao je u nastavku napisao da “prokušanost [donosi] nadu”. To možda izgleda pomalo čudno. Zašto je Pavao naveo “nadu” na kraju tog slijeda? Zar nisi imao nadu puno prije, onda kad si prvi put čuo za dobru vijest?

¹⁸ Pavao ovdje očito nije mislio na trenutak kad je u nama prvi put oživjela nada u život u savršenstvu. Ono na što on ukazuje ide puno dalje od toga; puno je dublje, daje još veću motivaciju. Kad vjerno ustrajemo i tako shvatimo da smo stekli Božje priznanje, to snažno djeluje na nadu koju smo prvi put osjetili time da je gradi i čini jačom. Ta nada sada  postaje puno stvarnija, još čvršća, još osobnija. Ta produbljena nada još jasnije sja. Ona prožima naše biće, svaku poru našeg života. “A nada ne vodi do razočaranja; jer je Božja ljubav izlivena u naša srca posredstvom svetog duha.”

19. Na koji bi način nada trebala biti dio tvojih redovitih molitvi?

¹⁹ Epafra se usrdno molio da njegovoj braći i sestrama u Kolosima neprestano bude u mislima ono što leži pred njima i da ostanu uvjereni u to, da imaju ‘čvrsto uvjerenje s obzirom na svu Božju volju’. Slično tome, neka se svatko od nas redovito moli Bogu u vezi naše nade. U svoje osobne molitve uključi nadu u novi svijet. Reci Jehovi koliko ga željno očekuješ, s potpunim uvjerenjem da će on i doći. Usrdno ga moli da ti pomogne produbiti i proširiti tvoje uvjerenje. Kao što se Epafra molio da Kološani imaju ‘čvrsto uvjerenje s obzirom na svu Božju volju’, čini i ti. Čini to često.

20. Zašto to što relativno malo osoba napušta kršćanski put nije razlog za obeshrabrenje?

²⁰ Ne bi smio dozvoliti da te pokoleba ili obeshrabri činjenica da svi ne stoje potpuni i s čvrstim uvjerenjem. Neki možda posustanu, skrenu s puta ili jednostavno odustanu. To se dogodilo među Isusovim najbližim suradnicima, njegovim apostolima. No jesu li drugi apostoli usporili svoju aktivnost ili odustali kad je Juda postao izdajnik? Dakako da nisu! Petar je koristio Psalam 109:8 kako bi pokazao da će netko drugi doći na Judino mjesto. Izabrali su onoga tko će ga zamijeniti i Božji lojalni sluge aktivno su nastavili izvršavati svoj propovjednički zadatak (Djela apostolska 1:15-26). Bili su odlučni stati potpuni s čvrstim uvjerenjem.

21, 22. U kom će se smislu primijetiti da stojiš potpun s čvrstim uvjerenjem?

²¹ Možeš biti apsolutno siguran da to što stojiš potpun i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju neće proći neopaženo. Ima onih koji će to primijetiti i cijeniti. Tko su oni?

²² Pa, to će primijetiti tvoja braća i sestre koji te poznaju i ljube. Čak i ako ti većina to ne kaže, ishod će biti sličan onome o čemu čitamo u 1. Solunjanima 1:2-6: “Uvijek zahvaljujemo Bogu kada sve vas spominjemo u svojim molitvama, jer neprestano imamo na umu djelo koje vršite iz vjere i vaš trud koji je iz ljubavi i vašu ustrajnost koja je posljedica vaše nade u našeg Gospodina Isusa Krista pred našim Bogom i Ocem. (...) Jer se dobra vijest koju propovijedamo nije među vama pojavila samo s riječju nego i sa snagom i sa svetim duhom i snažnim uvjerenjem, (...) i vi ste postali naši i Gospodinovi oponašatelji.” Lojalni kršćani koji te okružuju osjećat će se slično dok promatraju kako ‘stojiš potpun i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’ (Kološanima 1:23).

23. Što bi trebao biti odlučan činiti tokom predstojeće godine?

²³ Jednako je sigurno da će takvo što primijetiti i tvoj nebeski Otac, a to će ga obradovati. Budi uvjeren u to. Zašto? Zato što stojiš potpun i s čvrstim uvjerenjem “s obzirom na svu Božju volju”. Pavao je Kološanima pohvalno pisao o tome što hode ‘dostojno Jehove tako da mu potpuno ugode’ (Kološanima 1:10). Da, nesavršeni ljudi mogu mu potpuno ugoditi. Tvoja braća i sestre u Kolosima učinili su to. Danas to čine kršćani koji te okružuju. I ti to možeš! Stoga, neka tokom predstojeće godine tvoje svakodnevne molitve i tvoji svakodnevni postupci dokažu da si odlučan ‘konačno stati potpun i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’.