KAO Jehovini svjedoci rado priznajemo da su nam srca bila ispunjena zahvalnošću kada smo prvi put čuli objašnjenje biblijskih obećanja. Svakog smo dana naučili nešto novo o Božjim naumima. Što smo više učili o Jehovi, imali smo jaču želju služiti mu “cijelim srcem i dušom dragovoljnom”.

Mnogi koji postanu Jehovini svjedoci nastavljaju služiti Jehovi s neizmjernom radošću cijeli svoj život. Međutim, neki kršćani dobro započnu trku, no s vremenom izgube iz vida snažne razloge koji nas motiviraju da služimo Bogu. Da li se to i tebi dogodilo? Ako jest, nemoj očajavati. Izgubljena se radost može obnoviti. Kako?

Kao prvo, duboko razmišljaj o blagoslovima koje svaki dan primaš od Boga. Razmišljaj o Jehovinim dobrim darovima: o njegovim brojnim djelima stvaranja — koja su dostupna svima, bez obzira na njihov društveni ili ekonomski status — o hrani i piću koje je putem prirode stavio na raspolaganje, o zdravlju koje u određenoj mjeri uživaš, o svojoj spoznaji biblijske istine i, što je najvažnije, o tome kako je dao svog Sina. Isusova smrt otvorila ti je mogućnost da Bogu služiš čiste savjesti (Ivan 3:16; Jakov 1:17). Što više duboko razmišljaš o Božjoj dobroti, to će više rasti tvoje cijenjenje prema njemu. Tada će te srce potaknuti da mu služiš iz zahvalnosti za sve ono što je učinio. Nema sumnje, ponovno ćeš osjećati isto što je osjećao i psalmist koji je napisao: “Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Jehova, Bože moj, i mnoge su misli tvoje o nama. Nema ti ravna. (...) [Tvojim čudesima] broja nema” (Psalam 40:5).

Ove je riječi napisao David, čovjek koji ni u kom slučaju nije bio lišen problema u životu. Kada je bio mladić, David je proveo mnogo vremena kao bjegunac, jer su ga zli kralj Saul i njegovi vojnici tražili kako bi ga ubili (1. Samuelova 23:7, 8, 19-23). Osim toga, David se morao boriti i sa slabostima koje je imao. Imajući to na umu, u 40. Psalmu je napisao: “Opkoliše [me] zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj” (Psalam 40:12). Da, David je imao poteškoće, no one ga nisu shrvale do kraja. Usprkos problemima, svoje je misli usredotočio na različite načine na koje ga je Jehova blagoslivljao i shvatio je da ti blagoslovi daleko nadmašuju njegove nevolje.

Kada osjećaš da te guše problemi ili da se ne možeš boriti s njima, dobro je da poput Davida zastaneš i razmisliš o svojim blagoslovima. Cijenjenje tih blagoslova sigurno te potaklo da se predaš Jehovi; razmišljanje o  njima može ti pomoći da obnoviš radost koju si izgubio i služiš Bogu srcem punim cijenjenja.

Pored toga što sami duboko razmišljamo o Jehovinoj dobroti, potrebno je i da se družimo sa sukršćanima. Redovito druženje s muškarcima, ženama i mladima koji ljube Boga i odlučni su služiti mu djeluje ohrabrujuće. Njihov nas primjer može potaknuti da cijelom dušom marljivo radimo u Jehovinoj službi. A mi pak njih možemo ohrabriti svojim prisustvom u Dvorani Kraljevstva.

Istina je da možda kada dođemo kući nakon napornog radnog dana ili kada smo obeshrabreni zbog nekog problema ili slabosti, nije jednostavno odlučiti otići na sastanak u Dvoranu Kraljevstva. Tada moramo biti nepopustljivi prema sebi, takoreći ‘biti svoje tijelo’ kako bismo bili poslušni zapovijedi da se sastajemo sa sukršćanima (1. Korinćanima 9:26, 27; Hebrejima 10:23-25).

Ako to doista moramo učiniti, trebamo li zaključiti da Jehovu ne ljubimo iskreno? Naravno da ne. Zreli kršćani iz prošlosti, čiju ljubav prema Bogu nitko nije dovodio u pitanje, morali su se snažno naprezati kako bi vršili Božju volju (Luka 13:24). Jedan od tih kršćana bio je apostol Pavao. Otvoreno je opisao svoje osjećaje riječima: “Znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne stanuje ništa dobro; jer sposobnost da želim imam u sebi, a sposobnost da radim ono što je dobro nemam. Jer dobro koje želim ne činim, nego zlo koje ne želim, to radim” (Rimljanima 7:18, 19). A Korinćanima je rekao: “Ako objavljujem dobru vijest, to za mene nije razlog da se hvalim, jer na meni je dužnost. (...) Ako to činim dragovoljno, imam nagradu; a ako to činim protiv svoje volje, ipak mi je povjereno upravljanje” (1. Korinćanima 9:16, 17).

Kao i mnogi od nas, Pavao je imao grešne sklonosti koje su bile prepreka njegovoj želji da čini što je ispravno. No on se snažno borio protiv tih sklonosti i najčešće je uspijevao u tome. Naravno, Pavao to nije postizao svojom snagom. Pisao je: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13). Jehova, koji je Pavlu davao snagu, dat će je i tebi kako bi činio ono što je ispravno ukoliko ga moliš za pomoć (Filipljanima 4:6, 7). Stoga vodi “tešku borbu za vjeru” i Jehova će te blagosloviti (Juda 3).

Tu borbu ne moraš voditi sam. Zreli kršćanski starješine u skupštinama Jehovinih svjedoka, koji su i sami ustrajni u ‘borbi za vjeru’, rado će ti pomoći. Ako ga zamoliš za pomoć, starješina će se truditi ‘govoriti utješno’ s tobom (1. Solunjanima 5:14). Cilj će mu biti da bude kao “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave” (Izaija 32:2).

“Bog je ljubav” i želi da mu njegovi sluge služe iz ljubavi (1. Ivanova 4:8). Ako tvojoj ljubavi prema Bogu treba dati novi žar, poduzmi odgovarajuće korake koji su gore opisani. Bit će ti drago da si to učinio.