“U RATU nitko nije pobjednik”, rekao je jedan bivši vojnik koji je bio u drugom svjetskom ratu. “Svi su samo gubitnici.” Mnogi bi se složili s njim. Rat ubire ogroman danak; i pobjednici jednako kao i poraženi plaćaju strašnu cijenu. Čak i kad oružani sukob prestane, milijuni i dalje pate zbog strašnih posljedica rata.

Koje su to posljedice? Rat može desetkovati stanovništvo i ostaviti veliki broj siročadi i udovica. Mnogi preživjeli imaju teške fizičke posljedice, a i psihičke ožiljke. Milijuni ostanu bez ičega ili su prisiljeni na izbjeglički život. Možemo li zamisliti mržnju i tugu koje leže na srcu onih koji prežive takav rat?

Rane u srcu ljudi nastale uslijed rata ne zacjeljuju još dugo nakon što prestanu borbe, utihne oružje, a vojnici se vrate kući. Buduće generacije možda gaje duboko ukorijenjenu ogorčenost prema suprotnoj strani. Na taj način posljedice jednog rata mogu uzrokovati drugi.

Naprimjer, Versajski mirovni ugovor, koji je potpisan 1919. kako bi formalno obilježio kraj prvog svjetskog rata, Njemačkoj je nametnuo uvjete koje su njeni državljani smatrali strogim i osvetničkim. The Encyclopædia Britannica kaže da su uvjeti u tom ugovoru “uzrokovali ozlojeđenost Nijemaca i potaknuli njihovu težnju za osvetom”. Nekoliko godina nakon toga “ozlojeđenost zbog tog mirovnog ugovora Hitleru je poslužila kao temelj za akciju” te je postala jedan od činilaca koji su prouzročili drugi svjetski rat.

Drugi svjetski rat započeo je u zapadnoj Evropi i proširio se na Balkan. Bolne rane koje su pripadnici različitih nacionalnosti s tog područja nanijeli jedni drugima tijekom 1940-ih utrle su put ratu na Balkanu 1990-ih. “Začarani krug mržnje i osvete prerastao je u sve brži vrtlog koji se proteže sve do našeg vremena”, pisalo je u njemačkim novinama Die Zeit.

U svakom slučaju, da bi među ljudima zavladao mir, potrebno je izliječiti rane nastale uslijed rata. Kako se to može ostvariti? Što je potrebno da bi se izbrisalo mržnju i tugu? Tko može ukloniti posljedice rata?