DANA 14. rujna 1999. u Parizu i New Yorku Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2000. godinu Međunarodnom godinom za unapređivanje mira. Federico Mayor, prijašnji generalni direktor UNESCO-a, uputio je ozbiljan apel da se “organizira svjetski pokret za unapređivanje mira i nenasilja”.

“Budući da ratovi počinju u mislima ljudi”, kako kaže jedno geslo UNESCO-a, “u mislima moramo izgraditi i obranu mira.” U skladu s tim, ta organizacija namjerava pospješiti unapređivanje mira putem “obrazovanja, razmjene misli i suradnje”. Gospodin Mayor rekao je da nije dovoljno “biti miroljubiv, pa čak ni pacifist, već treba biti mirotvorac”.

Nažalost, 2000. godina ni izdaleka nije bila mirna. Suvremena povijest — a i događaji u 2000. godini — dokazala je da čovjek ne može spriječiti ratovanje i nasilje usprkos svojim iskrenim naporima u tom pravcu.

Međutim, vrijedno je zapaziti da je mir stvarno povezan s učenjem. Prije nekih 2 700 godina prorok Izaija prorekao je: “Sinovi će tvoji svi biti naučeni od Jehove, i obilan mir imaće sinovi tvoji” (Izaija 54:13). Taj isti prorok predvidio je vrijeme kad će se ljudi iz svih naroda stjecati k čistom obožavanju Jehove Boga kako bi učili o Njegovim putevima. S kojim rezultatom? “Raskovati [će] mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju” (Izaija 2:2-4). U skladu s tim proročanstvom, Jehovini svjedoci sudjeluju u svijetom raširenom obrazovnom djelu koje je već pomoglo milijunima da nadvladaju nacionalnu i rasnu mržnju, koje su uzrok većine ratova.

Pod Božjim Kraljevstvom napokon više neće biti ratova te će ono na Zemlju donijeti trajan mir i sigurnost (Psalam 72:7; Danijel 2:44). Tada će se ispuniti psalmistove riječi: “Vidite djela Jehovina, koji učini čudesa na zemlji, prekide ratove do kraja zemlje” (Psalam 46:8, 9).