SUVREMENI rječnici definiraju riječ “čestitost” kao “moralnu vrsnoću; dobrotu”. To je “ispravno postupanje i razmišljanje; dobrota karaktera”. Leksikograf Marvin R. Vincent kaže da izvorno, klasično značenje grčke riječi koja se prevodi s “čestitost” označava “vrsnoću svake vrste”. Stoga ne iznenađuje da se osobine kao što su razboritost, odvažnost, samosvladavanje, poštenje, samilost, ustrajnost, iskrenost, poniznost i odanost u različitim situacijama smatralo poželjnim vrlinama. Čestitost se definira i kao “postupanje u skladu s ispravnim mjerilima”.

Prema čijim bismo mjerilima za čestito, dobro i ispravno trebali postupati? “Istaknuti filozofi morala”, piše časopis Newsweek, “smatraju da je kriticizam koji je izazvalo prosvjetiteljstvo sve predodžbe o tome što je ispravno, a što neispravno sveo na pitanje osobnog ukusa, emocionalne sklonosti ili kulture.” No može li se tek na temelju ukusa ili sklonosti utvrditi što je doista ispravno, a što neispravno? Ne može. Da bismo bili čestiti, potrebno nam je pouzdano mjerilo za dobro i loše — mjerilo kojim se određeni postupci, stavovi ili osobine mogu prosuditi kao ispravni ili neispravni.

Postoji samo jedan pravi Izvor moralnih mjerila — Stvoritelj čovječanstva, Jehova Bog. Ubrzo nakon što je stvorio prvog čovjeka, Adama, Jehova Bog mu je zapovjedio: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Jehova Bog dao je ovom drvetu to jedinstveno ime kako bi  pokazao da ima isključivo pravo odlučivati što je dobro, a što loše za njegova stvorenja. Tako su Božja mjerila za dobro i loše postala temelj za prosuđivanje, ili procjenjivanje, nečijih djela, stavova ili osobina. Bez tih mjerila ne bismo mogli pravilno razlikovati ispravno od neispravnog.

Zapovijed u vezi s drvetom znanja dobra i zla dala je Adamu i Evi mogućnost izbora — poslušati ili ne poslušati. Da su poslušali tu zapovijed, pokazali bi čestitost. S vremenom je Jehova nastavio otkrivati što odobrava, a što ne, i to je dao zapisati za nas u Bibliji. Stoga, razvijanje čestitosti zahtijeva da postupamo u skladu s Jehovinim pravednim mjerilima koja su zapisana u Bibliji.

Budući da je Jehova Bog utvrdio mjerila za dobro i loše te ih otkrio u Bibliji, ne bismo li ih trebali pomno ispitati? Apostol Pavao je napisao: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17).

Uzmimo za primjer nesporazum do kojeg je došlo kada je Kunihito, kojeg smo spomenuli u prethodnom članku, pokazao skromnost onako kako je to uobičajeno u njegovoj kulturi. Pažljivije ispitivanje biblijskih mjerila kasnije mu je pomoglo da stekne uravnoteženiji stav. Biblija bez sumnje potiče na skromnost, a govori protiv pretjerane samouvjerenosti i oholosti (Priče Salamunove 11:2; Mihej 6:8). Pa ipak, kada je navodio preduvjete za ‘službu nadglednika’, apostol Pavao je govorio o tome da se ‘teži’ za tom prednošću (1. Timoteju 3:1). Za tom se prednošću ne smije ‘težiti’ iz ponosa ili oholosti, ali se ne treba ni nepotrebno podcjenjivati.

Što Biblija govori o čestitosti u poslovnom svijetu? Korištenje sumnjivih poslovnih metoda ili poslovanje mimo državnih propisa i poreznih zakona uobičajena je praksa u današnjem poslovnom svijetu. No bez obzira na to što drugi čine, biblijsko je mjerilo da se moramo ‘u svemu pošteno vladati’ (Hebrejima 13:18). Dakle, kada smo pošteni i pravedni prema poslodavcima, zaposlenima, kupcima i svjetovnim vlastima, tada razvijamo čestitost (5. Mojsijeva 25:13-16; Rimljanima 13:1; Titu 2:9, 10). Poštenje bez sumnje doprinosi povjerenju i dobroj reputaciji. A dogovor sastavljen u pismenom obliku često sprečava nesporazume i komplikacije do kojih bi moglo doći zbog “nepredviđene zgode” (Propovjednik 9:11, NS; Jakov 4:13, 14).

Odijevanje i dotjerivanje još je jedno područje na kojem trebamo razvijati čestitost. Načini odijevanja razlikuju se od kulture do kulture, a okolina bi mogla vršiti jak pritisak da se ide ukorak s posljednjom modom. No trebamo li pratiti svaki modni trend koji se pojavi? Biblija nas upozorava da se ‘više ne oblikujemo prema ovom sustavu stvari’ (Rimljanima 12:2). Ne stvarajući pravila, apostol Pavao je pod nadahnućem napisao: “Želim da se žene ukrašavaju urednom odjećom, sa skromnošću i zdravim mislima, ne posebnim pletenjem kose i zlatom ili biserima ili vrlo skupom odjećom, nego onako kako dolikuje ženama koje izjavljuju da štuju Boga” (1. Timoteju 2:9, 10). Ovo se temeljno načelo odnosi kako na žene tako i na muškarce. Naravno, ostavljen je prostor i za divnu raznolikost stilova koju određuju kultura ili osobni ukus.

Osim toga, Biblija jasno pokazuje što su nemoralni postupci koje Bog izričito osuđuje. U 1. Korinćanima 6:9, 10 čitamo sljedeće upozorenje: “Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati. Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koje se drži u neprirodne svrhe, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepne osobe, ni  pijanice, ni oni koji pogrdno govore, ni iznuđivači neće naslijediti Božje kraljevstvo.” Ovi su biblijski reci Marii, koju smo ranije spomenuli, pomogli uvidjeti da je prema mjerilu moralne vrsnoće koje je postavio Stvoritelj njena veza s Juanom neispravna i da je mora prekinuti ukoliko želi imati Božje odobravanje. Dakle, da bismo stekli čestitost, moramo pomno ispitati Jehovina mjerila.

Čestitost nije tek pasivno izbjegavanje onog što je loše. Ona u sebi ima moralnu snagu. Čestita osoba posjeduje dobrotu. “Čestitost se”, kaže jedan profesor, “jednako mora učiti srcem koliko i umom.” Stoga razvijanje čestitosti zahtijeva mnogo više od temeljitog poznavanja Božje Riječi. Potrebno je duboko razmišljati o onome što piše u njoj kako bi nam se srce ispunilo zahvalnošću prema Jehovi i potaklo nas da primjenjujemo biblijska načela u svom životu.

“Kako ljubim zakon tvoj!” uskliknuo je psalmist. “Cijeli dan mislim o njemu” (Psalam 119:97). A kralj David je napisao: “Spominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje [Božje], razmišljam o djelima ruku tvojih” (Psalam 143:5). I mi bismo trebali molitvu i duboko razmišljanje učiniti sastavnim dijelom svog proučavanja Biblije i na njoj temeljenih publikacija.

Istina, naći vrijeme za marljivo proučavanje uz duboko razmišljanje može predstavljati izazov. No razvijanje čestitosti zahtijeva da vrijeme za to iskupimo od drugih aktivnosti (Efežanima 5:15, 16). Aaron, koji ima 24 godine, iskupljuje vrijeme za to tako što sada svaki dan ustaje 30 minuta ranije nego inače. On kaže: “U početku sam čitavih pola sata samo čitao Bibliju. Tek sam nedavno shvatio koliko je važno duboko razmišljati. Zato sada otprilike polovinu tog vremena koristim za razmišljanje o onome što sam upravo pročitao. To mi doista pruža veliko zadovoljstvo.” Mi možemo razmišljati i u neko drugo vrijeme. David je u pjesmi Jehovi pjevao: “Sve noćne straže razmišljam o tebi” (Psalam 63:6). A Biblija kaže: “Bješe izašao Izak u polje pred veče da se pomoli Bogu [“da promišlja”, Škarić]” (1. Mojsijeva 24:63).

Duboko razmišljanje ima izuzetno važnu ulogu u razvijanju čestitosti, jer nam pomaže da dijelimo Jehovine osjećaje i da usvajamo njegov način gledanja na stvari. Maria je, naprimjer, znala da Bog zabranjuje blud. No da bi se ‘gnušala nad zlom, a čvrsto se držala dobra’, trebala je duboko razmišljati o važnim biblijskim recima koji govore o tome (Rimljanima 12:9). Riječi iz Kološanima 3:5, gdje nas se potiče da ‘usmrtimo svoje tjelesne udove s obzirom na blud, nečistoću, spolnu pohotu, štetnu želju, i lakomost’, pomogle su joj uvidjeti da treba učiniti neke promjene. Maria si je postavila pitanja: ‘U kom pogledu ja moram usmrtiti spolnu pohotu? Što bih trebala izbjegavati, a što može pobuditi nečiste želje?  Trebam li promijeniti način na koji se ophodim s osobama suprotnog spola?’

Duboko razmišljanje uključuje i razmišljanje o posljedicama nekog postupka. Pavao je poticao kršćane da se uzdržavaju od bluda i pokazuju samosvladavanje tako da “nitko ne ide dotle da (...) povređuje prava svog brata i zadire u njih” (1. Solunjanima 4:3-7). Pitanja o kojima je dobro duboko razmišljati jesu: ‘Kakvu bih štetu tim postupkom nanio sebi, svojoj obitelji ili drugima? Kako bi se to odrazilo na mene u duhovnom, emocionalnom i fizičkom pogledu? Kako su prošli drugi koji su u prošlosti prestupali Božji zakon?’ Ovakvo je razmišljanje pomoglo Marii da bude hrabrija, a na isti će način pomoći i nama.

Može li se čestitost naučiti iz knjiga? Ovo pitanje tisućljećima zbunjuje mislioce. Grčki je filozof Platon zastupao mišljenje da se to može. S druge strane, Aristotel je smatrao da se čestitost stječe iskustvom. Jedan je novinar raspravu o toj temi sažeo ovim riječima: “Kratko rečeno, čestitost i moralne vrijednosti ne dolaze same po sebi. Niti se mogu naučiti iz udžbenika. Čestit karakter proizlazi iz života u društvu (...) u kojem se potiče pokazivanje vrlina i cijeni ih se.” No gdje možemo pronaći uistinu čestite osobe? Većina kultura nudi neke primjere moralnih osoba, barem junake u mitovima i pričama, no Biblija sadrži mnoštvo stvarnih primjera.

Najistaknutiji primjer čestitosti je Jehova. On uvijek postupa čestito i čini što je pravedno i dobro. ‘Oponašajući Boga’ možemo postati čestiti (Efežanima 5:1). A Božji nam je Sin, Isus Krist, ‘ostavio uzor da točno slijedimo njegove stope’ (1. Petrova 2:21). Osim toga, Biblija sadrži izvještaje o brojnim vjernim pojedincima poput Abrahama, Sare, Josipa, Rute, Joba, Danijela i njegova tri prijatelja Hebreja. Ne smijemo previdjeti ni primjere koje pružaju današnji čestiti Jehovini sluge.

Možemo li doista uspjeti u tome da činimo ono što je čestito u Božjim očima? Budući da smo naslijedili nesavršenost, ponekad se u nama može voditi žestoka bitka između uma i tijela — između želje za čestitim postupanjem i naginjanja grešnim sklonostima (Rimljanima 5:12; 7:13-23). No uz Božju pomoć možemo dobiti bitku (Rimljanima 7:24, 25). Jehova nam je stavio na raspolaganje svoju Riječ i na njoj temeljene publikacije. Marljivim proučavanjem Biblije, dubokim razmišljanjem i molitvom moći ćemo steći čisto srce. Iz takvog čistog srca mogu proizići čestite misli, riječi i postupci (Luka 6:45). Ako oponašamo primjere koje nam pružaju Jehova Bog i Isus Krist, možemo izgraditi bogougodnu osobnost. A sigurno možemo mnogo naučiti i od pojedinaca koji danas vjerno služe Bogu.

Apostol Pavao je poticao čitatelje svog pisma da ‘razmatraju’ što je čestito i druge hvalevrijedne stvari. Bog će to sigurno blagosloviti (Filipljanima 4:8, 9). Uz Jehovinu pomoć, i mi možemo uspjeti u tome i biti čestiti.