1. Što u svijetu znači riječ “predanje”?

ŠTO sportašima omogućava da ostvare najbolje rezultate? U tenisu, nogometu, košarci, bejzbolu, atletici, golfu ili bilo kojem drugom sportu najbolji sportaši obaraju rekorde samo zahvaljujući svojoj bezuvjetnoj predanosti. Najvažnije je biti u dobroj kondiciji kako fizički tako i psihički. To je u skladu s jednom od definicija za riječ “predanje”, a ona glasi: “potpuna posvećenost određenom načinu razmišljanja ili postupanja”.

2. Što u Bibliji znači riječ “predanje”? Navedi primjer.

² Međutim, što u biblijskom smislu znači “predanje”? Glagol “predati se” prijevod je jednog hebrejskog glagola koji znači “ostati odijeljen; biti odijeljen; odvojiti se”. * U starom Izraelu prvosvećenik Aron na svom je turbanu imao “sveti znak predanja”, a to je bila sjajna pločica od čistog zlata s ugraviranim hebrejskim riječima koje znače “Svetost pripada Jehovi”. To je služilo kao podsjetnik da se prvosvećenik mora kloniti svega što bi moglo oskvrniti svetište “jer je na njemu [bio] vijenac [“znak predanja”, NS], ulje pomazanja Boga njegova” (2. Mojsijeva 29:6; 39:30, NS; 3. Mojsijeva 21:12).

3. Kako predanje treba utjecati na naše vladanje?

³ Vidimo da je predanje u ovom smislu riječi ozbiljna stvar. Ono znači dobrovoljno se predstaviti kao Božji sluga i zahtijeva čisto vladanje. Stoga možemo razumjeti zašto je apostol Petar citirao Jehovu, koji je rekao: “Morate biti sveti, jer sam ja svet” (1. Petrova 1:15, 16). Kao predani kršćani imamo veliku odgovornost živjeti u skladu sa svojim predanjem, ostajući vjerni sve do kraja. No što sve uključuje kršćansko predanje? (3. Mojsijeva 19:2; Matej 24:13).

4. Kako dolazimo do koraka predanja, i s čime to možemo usporediti?

⁴ Nakon što smo stekli točnu spoznaju o Jehovi Bogu i njegovim naumima te o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u tim naumima, sami smo odlučili služiti Bogu svim svojim srcem, umom, dušom i snagom (Marko 8:34; 12:30; Ivan 17:3). To čak možemo smatrati svojevrsnim osobnim zavjetom, bezrezervnim predanjem Bogu. Nismo se predali uslijed nekog emocionalnog zanosa. Pažljivo i uz molitvu razmislili smo o tome, koristeći snagu razuma. Dakle, to nije bila neka kratkotrajna odluka. Ne možemo biti poput nekoga tko počne orati polje i onda nakon nekog vremena odustane jer mu je to preteško, ili zato što izgleda da do žetve ima još puno vremena, ili nije sigurno hoće li je uopće biti. Razmotrimo primjere nekih koji su u dobru i zlu ‘držali ruke na plugu’ teokratskih odgovornosti (Luka 9:62; Rimljanima 12:1, 2).

5. Kako je Jeremija ostavio izvrstan primjer kao predan Božji sluga?

⁵ Jeremijina proročka služba u Jeruzalemu trajala je više od 40 godina (647-607. pr. n. e.) i to nije bio lak zadatak. Jeremija je itekako  bio svjestan svojih ograničenja (Jeremija 1:2-6). Trebao je hrabrost i ustrajnost da bi se iz dana u dan nosio s tvrdoglavim judejskim narodom (Jeremija 18:18; 38:4-6). Međutim, Jeremija se pouzdao u Jehovu Boga, koji ga je ojačao da bi postupao kao istinski predan Božji sluga (Jeremija 1:18, 19).

6. Kakav nam je primjer ostavio apostol Ivan?

⁶ Što je s vjernim apostolom Ivanom, koji je u poznim godinama bio izgnan na pusti otok Patmos zato što je “govorio o Bogu i svjedočio za Isusa”? (Otkrivenje 1:9). Bio je ustrajan i oko 60 godina živio je u skladu sa svojim predanjem kao kršćanin. Nadživio je uništenje Jeruzalema od ruku rimske vojske. Imao je prednost napisati jedno Evanđelje, tri nadahnute poslanice i knjigu Otkrivenje, u kojoj je prorekao rat od Harmagedona. Je li odustao kad je saznao da Harmagedon neće doći za njegova života? Je li postao ravnodušan? Nije, Ivan je ostao vjeran sve do svoje smrti, znajući da su se njegove vizije trebale ispuniti u kasnije vrijeme iako je ‘određeno vrijeme bilo blizu’ (Otkrivenje 1:3; Danijel 12:4).

7. Kako je jedan brat ostavio dobar primjer u ispravnom stavu prema kršćanskom predanju?

⁷ U suvremeno doba tisuće vjernih kršćana revno je ustrajalo u svom predanju unatoč tome što nisu živjeli dovoljno dugo da dočekaju Harmagedon. Jedna takva osoba bio je Ernest E. Beavor iz Engleske. Postao je Svjedok 1939, početkom drugog svjetskog rata, i odrekao se uspješne karijere fotoreportera da bi stupio u punovremenu službu. Budući da je čuvao svoju kršćansku neutralnost, dvije je godine proveo u zatvoru. Obitelj ga je podupirala, a 1950. njegovo troje djece pohađalo je Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower u New Yorku, gdje se školuje misionare. Brat Beavor bio je toliko revan u djelu propovijedanja da su ga prijatelji zvali Harmagedon Ernie. Lojalno je živio u skladu sa svojim predanjem i sve do svoje smrti 1986. objavljivao je da je blizu Božji rat od Harmagedona. Na svoje predanje nije gledao kao na ugovor sklopljen s Bogom na određeno vrijeme! * (1. Korinćanima 15:58).

8, 9. (a) Kakav su primjer ostavili mnogi mladići iz Španjolske tokom Francovog režima? (b) Koja si pitanja možemo s pravom postaviti?

⁸ Jedan drugi primjer nesmanjene revnosti dolazi iz Španjolske. Za vrijeme Francovog režima (1939-75) stotine predanih mladih Svjedoka zauzelo je stav neutralnosti kao kršćani. Mnogi od njih proveli su deset ili više godina u vojnim zatvorima. Jedan  Svjedok, Jesús Martín, toliko je bio osuđivan da su njegove kazne iznosile 22 godine zatvora. Dok je bio u jednom vojnom zatvoru u sjevernoj Africi, okrutno ga se tuklo. Sve to nije bilo lako podnijeti, no on je odbio učiniti kompromis.

⁹ Ti mladići uglavnom nisu znali kada će, i hoće li uopće, biti oslobođeni jer su morali služiti više uzastopnih zatvorskih kazni. Pa ipak, sačuvali su svoju besprijekornost i ostali su revni u službi dok su bili u zatvoru. Kad se 1973. situacija napokon počela poboljšavati, mnogi od tih Svjedoka, koji su imali 30-ak godina, bili su oslobođeni iz zatvora i odmah su započeli s punovremenom službom, neki tako što su postali specijalni pioniri i putujući nadglednici. U zatvoru su živjeli u skladu sa svojim predanjem, a većina je to nastavila činiti i nakon oslobođenja. * Kako je s nama danas? Da li vjerno ustrajemo u svom predanju, poput tih lojalnih osoba? (Hebrejima 10:32-34; 13:3).

10. (a) Kako bismo trebali gledati na svoje predanje? (b) Kako Jehova gleda na našu službu koju mu vršimo?

¹⁰ Kako gledamo na svoje predanje Bogu da bismo vršili njegovu volju? Je li nam ono na prvom mjestu u životu? Bez obzira na to kakve su naše okolnosti, jesmo li mladi ili ostarjeli, u braku ili samci, zdravi ili bolesni, trebali bismo se truditi živjeti prema svom predanju u skladu sa svojim okolnostima. Možda je neka osoba u takvoj situaciji da može služiti u punovremenoj službi kao pionir, volonter u podružnici Društva Watch Tower, misionar ili u putujućoj službi. S druge strane, neki roditelji mogu imati pune ruke posla brinući se za fizičke i duhovne potrebe obitelji. Da li ono relativno malo sati koje provedu u službi svakog mjeseca vrijedi išta manje u Jehovinim očima od mnogo sati koje provede neki punovremeni sluga? Ne. Bog od nas nikada ne traži ono što nemamo. Apostol Pavao naveo je to načelo: “Ako najprije postoji spremnost, ona je naročito prihvatljiva po onome što netko ima, a ne po onome što nema” (2. Korinćanima 8:12).

11. O čemu ovisi naše spasenje?

¹¹ U svakom slučaju, naše spasenje ne ovisi ni o čemu što bismo mogli učiniti, već o Jehovinoj nezasluženoj dobrohotnosti preko Krista Isusa, našeg Gospodina. Pavao je jasno objasnio: “Svi su sagriješili i ne dostižu Božju slavu, i besplatni dar je to što ih se proglašava pravednima po njegovoj nezasluženoj dobrohotnosti posredstvom oslobođenja otkupninom koju je platio Krist Isus.” Međutim, naša djela dokaz su naše aktivne vjere u Božja obećanja (Rimljanima 3:23, 24; Jakov 2:17, 18, 24).

12. Zašto se ne bismo trebali uspoređivati s drugima?

¹² Nema potrebe da se uspoređujemo s drugima u tome koliko vremena provodimo u službi Bogu, koliko biblijske literature uručimo ili koliko biblijskih studija vodimo (Galaćanima 6:3, 4). Bez obzira na to što postižemo u kršćanskoj službi, svi mi moramo upamtiti Isusove ponizne riječi: “Tako i vi, kad izvršite sve za što ste zaduženi, recite: ‘Mi smo beskorisni robovi. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti’” (Luka 17:10). Koliko često uistinu možemo reći da smo izvršili ‘sve za što smo zaduženi’? Stoga se postavlja pitanje: Kakva bi trebala biti kvaliteta naše službe Bogu? (2. Korinćanima 10:17, 18).

13. Kakav stav trebamo imati dok ispunjavamo svoje predanje?

¹³ Uputivši savjete ženama, muževima, djeci, roditeljima i robovima, Pavao piše: “Što god činite, radite na tome cijelom dušom kao Jehovi, a ne ljudima, jer znate da ćete od Jehove primiti primjerenu nagradu nasljedstva. Robujte Gospodaru, Kristu” (Kološanima 3:23, 24). Mi ne služimo zato da bismo impresionirali ljude onim što postižemo u Jehovinoj službi. Mi nastojimo služiti Bogu slijedeći primjer Isusa Krista. On je svoju relativno kratku službu izvršavao s osjećajem hitnosti (1. Petrova 2:21).

14. Koje je upozorenje o posljednjim danima dao Petar?

¹⁴ I apostol Petar imao je osjećaj hitnosti. U svojoj drugoj poslanici upozorio je da će u posljednjim danima biti rugača — otpadnika i onih koji sumnjaju — koji će, prema vlastitim željama, postavljati pitanja o Kristovoj prisutnosti. No Petar je rekao: “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da  svi dođu do pokajanja. A Jehovin dan doći će kao lopov.” Da, Jehovin dan sigurno će doći. Stoga bismo svakog dana trebali razmišljati o tome koliko je zaista sigurna i čvrsta naša vjera u Božje obećanje (2. Petrova 3:3, 4, 9, 10).

15. Kako bismo trebali gledati na svaki dan svog života?

¹⁵ Ako želimo savjesno živjeti u skladu sa svojim predanjem, svaki bismo dan trebali koristiti na hvalu Jehovi. Možemo li se na kraju svakog dana osvrnuti na njega i vidjeti kako smo na neki način pridonijeli posvećenju Božjeg imena i objavljivanju dobre vijesti o Kraljevstvu? Možda smo to učinili svojim čistim vladanjem, izgrađujućim razgovorom, brigom punom ljubavi za obitelj i prijatelje. Jesmo li iskoristili prilike koje su nam se pružile kako bismo drugima prenijeli svoju kršćansku nadu? Jesmo li nekome pomogli da ozbiljno razmisli o Božjim obećanjima? Učinimo svaki dan nešto pozitivno u duhovnom pogledu, povećavajući, preneseno govoreći, velik bankovni račun na nebu (Matej 6:20; 1. Petrova 2:12; 3:15; Jakov 3:13).

16. Na koje načine Sotona pokušava oslabiti našu odlučnost da živimo u skladu sa svojim predanjem Bogu?

¹⁶ Živimo u vremenima koja za kršćane postaju sve teža. Sotona i njegovi zastupnici pokušavaju zamagliti granicu između dobra i zla, čistog i nečistog, moralnog i nemoralnog, etičkog i neetičkog (Rimljanima 1:24-28; 16:17-19). Zahvaljujući njemu vrlo nam je lako zaprljati srce i um daljinskim  upravljačem televizora ili kompjuterskom tastaturom. Naš duhovni pogled mogao bi se zamutiti ili bismo mogli izgubiti oštru sliku i tako više ne bismo raspoznavali njegova lukavstva. Budemo li kompromitirali svoje duhovne vrijednosti, naša odlučnost da živimo u skladu sa svojim predanjem mogla bi oslabiti i možda počnemo mlitavo držati “plug” (Luka 9:62; Filipljanima 4:8).

17. Kako nam Pavlov savjet može pomoći da sačuvamo svoj odnos s Bogom?

¹⁷ Zbog toga su Pavlove riječi upućene skupštini u Solunu sasvim pravovremene: “Ovo je što Bog želi: vaše posvećenje, da se uzdržavate od bluda; da bi svatko od vas znao ovladati svojom vlastitom posudom u posvećenosti i časti, ne u lakomoj spolnoj pohoti kakvu imaju i te nacije, koje ne poznaju Boga” (1. Solunjanima 4:3-5). Neki su isključeni iz kršćanske skupštine zbog nemorala — a to su osobe koje su zanemarile svoje predanje Bogu. Dozvolile su da oslabi njihov odnos s Bogom, pa im on više nije bio bitan u životu. Ipak, Pavao je rekao: “Bog nas je pozvao, ne uz dozvolu za nečistoću, nego u vezi s posvećenosti. Tako, dakle, tko pokazuje nepoštovanje, ne pokazuje nepoštovanje prema čovjeku, nego prema Bogu, koji stavlja svoj sveti duh u vas” (1. Solunjanima 4:7, 8).

18. Što bismo trebali čvrsto odlučiti?

¹⁸ Ako shvaćamo koliko je ozbiljno naše predanje Jehovi Bogu, što bismo trebali odlučno činiti? Trebali bismo čvrsto odlučiti zadržati čistu savjest kako u pogledu našeg vladanja tako i u pogledu naše službe. Petar je savjetovao: “Zadržite dobru savjest, kako bi se upravo u onome u čemu se govori protiv vas postidjeli oni koji s omalovažavanjem govore o vašem dobrom vladanju u Kristu” (1. Petrova 3:16). Možda ćemo morati podnositi nevolje i zlostavljanje zbog kršćanskog vladanja, no isto je doživio i Krist zbog svoje vjere u Boga i lojalnosti prema njemu. “Dakle”, rekao je Petar, “budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se naoružajte tim istim misaonim stavom; jer tko je trpio u tijelu, prekinuo je s grijesima” (1. Petrova 4:1).

19. Što bi se za nas trebalo reći?

¹⁹ Doista, naša čvrsta odlučnost da živimo u skladu sa svojim predanjem štitit će nas od zamki Sotoninog svijeta koji je duhovno, moralno i fizički bolestan. No to nije sve, bit ćemo uvjereni da imamo Božje priznanje, a to je bolje od svega što Sotona i njegovi zastupnici mogu ponuditi. Stoga nemojmo nikada dozvoliti da se za nas kaže da smo ostavili ljubav koju smo imali kad smo tek upoznali istinu. Umjesto toga, neka se za nas kaže isto što i za one iz skupštine u Tijatiri u prvom stoljeću: “Znam tvoja djela, i tvoju ljubav i vjeru i službu i ustrajnost, i da je tvojih posljednjih djela više nego prijašnjih” (Otkrivenje 2:4, 18, 19). Da, nemojmo biti mlaki s obzirom na svoje predanje, već budimo “gorljivi duhom”, revni sve do kraja — a kraj je blizu (Rimljanima 12:11; Otkrivenje 3:15, 16).