Neki bi mogli nastojati opravdati takvo postupanje pogrešno primjenjujući Isusove riječi: “Badava ste primili, badava dajte.” Naravno, Isus nije govorio o dijeljenju besplatnih iskopiranih književnih djela koja su zaštićena autorskim pravom ili kompjuterskih programa (softvera), čije je korištenje regulirano zakonom. Govorio je o davanju kao sastavnom dijelu kršćanske službe. Isus je rekao apostolima da u mnogim gradovima i selima trebaju propovijedati o Kraljevstvu, liječiti bolesne i istjerivati demone. Umjesto da za to traže naknadu, apostoli su trebali ‘badava davati’ (Matej 10:7, 8).

Budući da se u osobne i poslovne svrhe kompjuter sve više koristi, mnogi ljudi trebaju kompjuterske programe. Njih se najčešće mora kupiti. Istina je da neki rade besplatne programe na koje stavljaju oznaku da ih se može kopirati i dati dalje drugima. Međutim, većina kompjuterskih programa prodaje se radi zarade. Bez obzira na to da li ih koriste za osobnu upotrebu kod kuće ili u poslovne svrhe, od korisnika kompjuterskih programa očekuje se da ih kupe, da za njih daju novac. Uzimanje ili kopiranje paketa s programima bez da ga se plati  protuzakonito je, kao i masovno fotokopiranje knjiga, čak i ako ih se dijeli besplatno.

Većina kompjuterskih programa (uključujući i videoigre) zaštićena je licencom koja od vlasnika/korisnika zahtijeva da poštuje određena prava i ograničenja. U mnogim takvim licencama stoji da samo jedna osoba smije instalirati i koristiti program — obično ga se instalira na samo jedan kompjuter, bez obzira na to radi li se o kompjuteru koji se koristi kod kuće, u poduzeću ili školi. U nekim licencama piše da korisnik može napraviti rezervnu kopiju za sebe, ali ne smije raditi kopije za druge osobe. Vlasnik ako želi može pokloniti cijeli program (uključujući i licencu i dokumentaciju). No time gubi pravo da ga sam koristi. Licence se razlikuju, pa bi osoba koja kupuje ili joj se nudi određeni program trebala pogledati koji su uvjeti navedeni u licenci.

Mnoge države potpisuju sporazume o autorskim pravima kojima se štiti “intelektualno vlasništvo”, kao što su kompjuterski programi, i nastoje sprovoditi zakone o autorskim pravima. Tako je, naprimjer, The New York Times od 14. siječnja 2000. izvijestio da su “njemački i danski policajci uhapsili pripadnike, kako su je oni opisali, velike bande koja se bavi piratstvom softvera”, koja je umnožavala i distribuirala kompjuterske programe i videoigre, a neke je prodavala čak preko Interneta.

Kako bi pripadnici kršćanske skupštine trebali gledati na to? Pa, Isus je rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje” (Marko 12:17). To od kršćana zahtijeva da su poslušni državnim zakonima koji se ne protive Božjem zakonu. Apostol Pavao je u vezi s vlastima napisao: “Neka svaka duša bude podložna višim vlastima. (...) Onaj tko se suprotstavlja vlasti zauzeo [je] stav protiv Božjeg uređenja; a oni koji su zauzeli stav protiv njega navući će osudu na sebe” (Rimljanima 13:1, 2).

Starješine u kršćanskoj skupštini nisu zaduženi za pregledavanje tuđih kompjutera kao da imaju ovlast tumačiti i provoditi zakone o autorskim pravima. No uvjereni su, te tako poučavaju i druge, da kršćani ne smiju uzimati što im ne pripada te da se trebaju truditi biti poslušni zakonu. Postupajući tako kršćani se neće dovesti u situaciju da budu kažnjeni za kršenje zakona i moći će imati dobru savjest pred Bogom. Pavao je pisao: “Stoga postoji snažan razlog da budete podložni, ne samo zbog te srdžbe nego i zbog svoje savjesti” (Rimljanima 13:5). Slično tome, Pavao je želju pravih kršćana izrazio riječima: “Uvjereni [smo] da imamo poštenu savjest, jer se u svemu želimo pošteno vladati” (Hebrejima 13:18).