1. Kakvo je bilo duhovno stanje u Judi kad je Sofonija započeo svoj proročki zadatak?

SOFONIJA je svoj proročki zadatak započeo u kritičnom vremenu povijesti Jude. Duhovno stanje naroda bilo je loše. Umjesto da se narod uzdao u Jehovu, vodstvo je tražio od poganskih svećenika i astrologa. Obožavanje Baala, s obredima plodnosti, u toj je zemlji uzimalo maha. Državni vođe — knezovi, plemići i suci — ugnjetavali su one koje su trebali štititi (Sofonija 1:9; 3:3). Ne čudi što je Jehova odlučio ‘podignuti ruku’ na Judu i Jeruzalem kako bi ih uništio! (Sofonija 1:4, St).

2. Kakva je nada postojala za Božje vjerne sluge u Judi?

² Međutim, koliko god da je situacija bila loša, postojao je tračak nade. Amonov sin Jozija sada je bio na prijestolju. Iako tek dječak, Jozija je iskreno ljubio Jehovu. Kako bi samo ohrabrujuće djelovalo na nekolicinu onih koji su vjerno služili Bogu kad bi novi kralj obnovio čisto obožavanje u Judi! Drugi bi možda bili potaknuti pridružiti im se i bili bi sačuvani u dan Jehovinog gnjeva.

3, 4. Koja tri zahtjeva osoba mora ispuniti da bi bila pošteđena u “dan gnjeva Jehovina”?

³ Hoće li neki pojedinci uistinu biti pošteđeni u dan Jehovinog gnjeva? Hoće, ako budu zadovoljili tri uvjeta iznesena u Sofoniji 2:2, 3. Dok budemo čitali ove retke, pažnju obratimo posebno na te zahtjeve. Sofonija je napisao: “Dok nije izašao sud, i  dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Jehovin, dok nije došao na vas dan gnjeva Jehovina. Tražite Jehovu svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotkost, eda biste se sakrili [“vjerojatno ćete se moći sakriti”, NS] na dan gnjeva Jehovina.”

⁴ Dakle, da bi osoba preživjela, ona mora (1) tražiti Jehovu, (2) tražiti pravednost i (3) tražiti krotkost. Ti bi zahtjevi trebali biti naročito važni za nas danas. Zašto? Zato što narodi svijeta kršćanstva — ustvari svi zli — idu ka konačnom obračunu s Jehovom Bogom u predstojećoj ‘velikoj nevolji’, baš kao što su se Juda i Jeruzalem suočili s danom obračuna u sedmom stoljeću pr. n. e. (Matej 24:21). Svi koji žele biti sakriveni u to vrijeme moraju sada poduzeti odlučne korake. Kako? Tako da traže Jehovu, traže pravednost i traže krotkost prije nego bude prekasno!

5. Što danas znači ‘tražiti Jehovu’?

⁵ Mogao bi reći: ‘Predan sam i kršten Božji sluga, Jehovin svjedok sam. Zar nisam već udovoljio tim zahtjevima?’ U biti, ne radi se samo o tome da trebamo biti predani Jehovi. Izrael je bio predan narod, ali u Sofonijino vrijeme narod u Judi nije živio u skladu sa svojim predanjem. Zbog toga je taj narod na koncu bio odbačen. ‘Tražiti Jehovu’ danas podrazumijeva da razvijemo i sačuvamo srdačan osobni odnos s njim, surađujući s njegovom zemaljskom organizacijom. To znači da trebamo saznati kako Bog gleda na stvari i uzimati u obzir njegove osjećaje. Jehovu tražimo kad pažljivo proučavamo njegovu Riječ, duboko razmišljamo o njoj i primjenjujemo njene savjete u životu. Isto tako, dok tražimo Jehovino vodstvo usrdno se moleći i dok slijedimo vodstvo njegovog svetog duha, naš se odnos s njim produbljuje i potaknuti smo služiti mu “iz svega srca  svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje” (5. Mojsijeva 6:5; Galaćanima 5:22-25; Filipljanima 4:6, 7; Otkrivenje 4:11).

6. Kako ‘tražimo pravdu’, i zašto je to moguće čak i u ovom svijetu?

⁶ Drugi zahtjev spomenut u Sofoniji 2:3 odnosi se na to da ‘tražimo pravdu’. Većina nas učinila je bitne promjene da bi mogla ispuniti preduvjete za kršćansko krštenje, no mi moramo nastaviti podržavati Božja pravedna mjerila dok smo god živi. Neki kojima je to u početku uspijevalo dozvolili su da ih uprlja svijet. Nije lako tražiti pravednost jer smo okruženi ljudima koji spolni nemoral, laganje i druge grijehe smatraju normalnima. Pa ipak, jaka želja da ugodimo Jehovi može nadjačati svaku sklonost da tražimo odobravanje svijeta nastojeći se uklopiti u njega. Juda je izgubila Božju naklonost zato što se povodila za okolnim bezbožnim narodima. Stoga umjesto da oponašamo svijet, ‘oponašajmo Boga’, razvijajući “novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti” (Efežanima 4:24; 5:1).

7. Na koji način ‘tražimo krotkost’?

⁷ Treći uvjet spomenut u Sofoniji 2:3 je to da moramo ‘tražiti krotkost’ ako želimo biti sakriveni u dan Jehovinog gnjeva. Svakog dana dolazimo u kontakt s muškarcima, ženama i mladima koji su sve samo ne krotki. U njihovim očima blaga ćud je mana. Podložnost se smatra velikom slabošću. Oni su zahtjevni, sebični, tvrdoglavi i misle da se njihovim osobnim “pravima” i prohtjevima mora udovoljiti pod svaku cijenu. Kako bi samo bilo žalosno kad bi na nas utjecao neki od tih stavova! Sada je vrijeme da ‘tražimo krotkost’. Na koji način? Tako da budemo podložni Bogu, ponizno prihvaćajući njegovu stegu i postupajući u skladu s njegovom voljom.

8. Zašto se u Sofoniji 2:3 koristi riječi “vjerojatno”?

⁸ Zapazi da u Sofoniji 2:3 (NS) stoji: “Vjerojatno ćete se moći sakriti u dan Jehovinog gnjeva.” Zašto se koristi riječ “vjerojatno” kad se govori o ‘krotkima na zemlji’? Pa, ti su krotki poduzeli pozitivne korake, ali nije bilo mjesta samouvjerenosti. Oni još nisu bili vjerno završili svoj životni put. Postojala je mogućnost da neki od njih upadnu u grijeh. Isto je i s nama. Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13). Da, spasenje u dan Jehovinog gnjeva ovisi o tome hoćemo li i dalje raditi ono što je ispravno u njegovim očima. Jesi li čvrsto odlučio da ćeš tako postupati?

9. Koje je ispravne korake poduzeo mladi kralj Jozija?

⁹ Izgleda da su Sofonijine riječi potakle kralja Joziju da ‘traži Jehovu’. U Bibliji stoji: “Osme godine kraljevanja svojega, dok [Jozija] još bješe dijete [od oko 16 godina], poče tražiti Boga Davida oca svojega” (2. Dnevnika 34:3). Jozija je također ‘tražio pravdu’, a o tome čitamo: “Dvanaeste godine [kad je Jozija imao oko 20 godina] poče čistiti Judeju i Jeruzalem od visina i od lugova i od likova rezanih i livenih. Jer pred njim raskopaše oltare Baalima” (2. Dnevnika 34:3, 4). Jozija je ‘tražio i krotkost’, ponizno je postupao na način koji je bio ugodan Jehovi čisteći zemlju od idolopoklonstva i drugih običaja krive religije. Kako li su se drugi krotki radovali tim događajima!

10. Što se 607. pr. n. e. dogodilo u Judi, ali tko je bio pošteđen?

¹⁰ Mnogi su se Židovi ponovno okrenuli Jehovi tijekom Jozijinog vladanja. Međutim, nakon smrti tog kralja većina se vratila starom načinu života — postupcima koji  su sasvim neprihvatljivi u Božjim očima. Kao što je Jehova i odlučio, Babilonci su 607. pr. n. e. opustošili Judu i razorili Jeruzalem, njen glavni grad. Pa ipak, situacija nije bila apsolutno beznadna. Prorok Jeremija, Etiopljanin Abdemeleh, Jonadabovi potomci i druge osobe vjerne Bogu bili su sakriveni u taj dan Jehovinog gnjeva (Jeremija 35:18, 19; 39:11, 12, 15-18).

11. Zašto je danas izazov ostati vjeran Bogu, i što bi neprijatelji Jehovinog naroda trebali razmotriti?

¹¹ Dok čekamo da dan Jehovinog gnjeva zadesi ovaj zli sustav, ‘suočavamo se s raznim kušnjama’ (Jakov 1:2). U nekim zemljama, koje tvrde da poštuju slobodu obožavanja, manipulacijama sklono svećenstvo iskorištava svoj utjecaj na svjetovne vlasti kako bi okrutno progonilo Božji narod. Beskrupulozni ljudi kleveću Jehovine svjedoke, žigošući ih kao “opasan kult”. Bog zna što oni čine i zato neće proći nekažnjeno. Bilo bi dobro da njegovi neprijatelji razmotre što se desilo neprijateljima Božjeg naroda iz drevnog vremena, naprimjer Filistejcima. Proročanstvo kaže: “Jer će se Gaza ostaviti i Askalon će opustjeti; Azot će se odagnati u podne i Akaron će se iskorijeniti.” Filistejski gradovi Gaza, Askalon, Azot i Akaron bili su uništeni (Sofonija 2:4-7).

12. Što se dogodilo s Filistejom, Moabom i Amonom?

¹² Proročanstvo dalje kaže: “Čuo sam rug Moabov i ukore sinova Amonovih kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko međa njihovih” (Sofonija 2:8). Istina, babilonski su osvajači porazili Egipat i Etiopiju. No kakva je bila Božja presuda nad Moabom i Amonom, narodima koji su potjecali od Abrahamovog nećaka Lota? Jehova je prorekao: “Moab će biti kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora.” Za razliku od svojih pretkinja — Lotovih dviju kćeri, koje su preživjele uništenje Sodome i Gomore — ponosni Moab i Amon nisu izbjegli Božje presude (Sofonija 2:9-12; 1. Mojsijeva 19:16, 23-26, 36-38). Gdje se danas nalazi Filisteja i njeni gradovi? I što je s nekoć ponosnim Moabom i Amonom? Koliko god tražio, nećeš ih moći naći.

13. Do kojeg se arheološkog otkrića došlo u Ninivi?

¹³ U Sofonijinim danima Asirsko Carstvo bilo je na vrhuncu moći. Arheolog Austen Layard je, opisujući jedan dio kraljevske palače koju je otkrio u asirskom glavnom gradu Ninivi, napisao: “Stropovi (...) su bili podijeljeni na kvadrate, oslikani cvijećem ili životinjskim likovima. U neke je bila umetnuta bjelokost, a oko svakog kvadrata bili su elegantni rubovi i ukrasni reljefi. Grede, kao i zidovi soba, vjerojatno su bile ukrašene zlatom ili srebrom ili su čak bile obložene njime; a za drvenariju se koristilo najrjeđe vrste drva, među kojima je cedrovina bila najistaknutija.” Međutim, kao što je prorečeno u Sofonijinom proročanstvu, Asirija je trebala biti uništena, a njen glavni grad Niniva trebao je ‘opustjeti’ (Sofonija 2:13).

14. Kako se Sofonijino proročanstvo ispunilo na Ninivi?

¹⁴ Samo 15 godina nakon što je Sofonija izgovorio to proročanstvo moćna Niniva bila je uništena, a od njene kraljevske palače ostale su samo razvaline. Da, taj je ponosan grad pretvoren u prah. Obim razorenja živo je prorečen ovim riječima: “I gem i ćuk noćivaće na [srušenim] dovratnicima njezinim; glasom će pjevati na prozorima; pustoš će biti na pragovima” (Sofonija 2:14, 15). Veličanstvene zgrade u Ninivi služile su samo kao stanište nekim  životinjama. Gradske ulice više nisu odjekivale glasovima trgovaca, povicima ratnika, pjesmom svećenika. U tim nekad bučnim ulicama čulo se samo sablasno glasanje s prozora, možda tugaljivi pjev neke ptice ili fijukanje vjetra. Neka bi na sličan način bili uništeni svi Božji neprijatelji!

15. Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Filisteji, Moabu, Amonu i Asiriji?

¹⁵ Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo Filisteji, Moabu, Amonu i Asiriji? Sljedeće: Kao Jehovini sluge nemamo razloga bojati se svojih neprijatelja. Bog vidi što čine oni koji se protive njegovom narodu. Jehova je krenuo u akciju protiv svojih neprijatelja u prošlosti, a njegove će presude danas biti izvršene nad čitavom nastanjenom Zemljom. Pa ipak, bit će preživjelih — bit će to ‘veliko mnoštvo iz svih nacija’ (Otkrivenje 7:9). I ti možeš biti među njima — ali samo ako nastaviš tražiti Jehovu, tražiti pravednost i tražiti krotkost.

16. Što se u Sofonijinom proročanstvu govori o Judinim knezovima i vjerskim vođama, i zašto se te riječi može primijeniti na svijet kršćanstva?

¹⁶ Sofonijino proročanstvo ponovno se usredotočuje na Judu i Jeruzalem. U Sofoniji 3:1, 2 stoji: “Teško gradu odmetničkom i oskvrnjenom, nasilničkom! Ne sluša glasa, ne prima nauka, ne uzda se u Jehovu, ne pristupa k Bogu svojemu.” Kako li je tragično što su ignorirali Jehovine napore da pruži stegu svom narodu! Bezobzirnost kneževa, plemića i sudaca bila je za svaku  osudu. Sofonija je razotkrio besramnost vjerskih vođa kad je rekao: “Proroci su mu hvališe, varalice; svećenici njegovi skvrne svetinju, izvrću zakon” (Sofonija 3:3, 4). Kako li dobro ove riječi odgovaraju stanju današnjih proroka i svećenika u svijetu kršćanstva! Oni drsko izbacuju Božje ime iz svojih prijevoda Biblije i uče doktrine koje pogrešno prikazuju onoga kojeg navodno obožavaju.

17. Zašto trebamo nastaviti objavljivati dobru vijest, bez obzira na to slušaju li ljudi ili ne?

¹⁷ Jehova je s puno uviđavnosti upozorio svoj drevni narod na korake koje će uskoro poduzeti. Poslao je svoje sluge, proroke — između ostalih Sofoniju i Jeremiju — da potaknu narod na pokajanje. Da, “Jehova (...) ne čini nepravde, svako jutro iznosi sud svoj na vidjelo, ne izostaje”. Kakva je bila reakcija? “Ali bezbožnik ne zna za stid”, rekao je Sofonija (Sofonija 3:5). U ovo vrijeme oglašava se slično upozorenje. Ako si objavitelj dobre vijesti, i ti sudjeluješ u tom djelu upozoravanja. Objavljuj dobru vijest bez prestanka! Bez obzira na to slušaju li ljudi ili ne, tvoja je služba s Božjeg stanovišta uspješna sve dok je vjerno izvršavaš; nema razloga da se stidiš dok Božje djelo izvršavaš s gorljivošću.

18. Kako će se ispuniti Sofonija 3:6?

¹⁸ Izvršenje Božje presude neće biti ograničeno samo na uništenje svijeta kršćanstva. Jehova svoju osudu proširuje i na sve narode: “Istrijebih narode, kule im se razoriše, ulice im opustih, te nitko ne prolazi; gradovi im se raskopaše” (Sofonija 3:6). Ove su riječi toliko pouzdane da Jehova govori o uništenju kao da se već odigralo. Što se dogodilo s gradovima Filisteje, Moaba i Amona? A što je bilo s asirskim glavnim gradom Ninivom? Njihovo uništenje služi kao upozoravajuć primjer za današnje narode. Boga se ne može ismijavati.

19. Koja si pitanja koja potiču na razmišljanje možemo postaviti?

¹⁹ U Sofonijino je vrijeme žestina Božjeg gnjeva sustigla zle koji su ‘sva svoja djela pokvarili’ (Sofonija 3:7). Ista će se stvar dogoditi u naše vrijeme. Vidiš li dokaze da je blizu dan Jehovinog gnjeva? Nastavljaš li ‘tražiti Jehovu’ čitajući njegovu Riječ redovito — svakodnevno? Da li ‘tražiš pravdu’ vodeći moralno čist život u skladu s Božjim mjerilima? I da li ‘tražiš krotkost’ ponizno se podlažući Bogu i svemu što on čini da bismo se spasili?

20. Koja ćemo pitanja razmotriti u zadnjem članku ove serije članaka o Sofonijinom proročanstvu?

²⁰ Ako vjerno nastavimo tražiti Jehovu, pravednost i krotkost, možemo očekivati da već sada doživimo bogate blagoslove — da, čak i u ovim “posljednjim danima” kada je naša vjera stalno na ispitu (2. Timoteju 3:1-5; Priče Salamunove 10:22). No vjerojatno nas zanima odgovor na pitanje: ‘Na koje smo načine blagoslovljeni kao Jehovini današnji sluge i kakve buduće blagoslove Sofonijino proročanstvo stavlja pred one koji će biti sakriveni u dan Jehovinog gnjeva koji se hitro približava?’