GUSTAVO je odrastao u jednom malom gradu u Brazilu. * Od malena su ga učili da dobri ljudi nakon smrti idu na nebo. On nije znao za Božji naum da će vjerni ljudi jednog dana živjeti savršenim životom u raju na Zemlji (Otkrivenje 21:3, 4). Još nešto nije znao. Nije znao da on već i sada može biti u duhovnom raju.

Jesi li ikada čuo za duhovni raj? Znaš li što je to i što je potrebno da bi netko bio u njemu? Svatko tko želi biti istinski sretan treba to znati.

Reći da netko već danas može živjeti u raju možda zvuči vrlo nerealno. Ovaj svijet nije nimalo nalik raju. Previše je ljudi koji prolaze kroz ono što je opisao jedan hebrejski kralj koji je davno živio: “Gle, suze onih kojima se čini nepravda, i nemaju tko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onih koji im čine nepravdu; nemaju nikoga da ih potješi” (Propovjednik 4:1). Stotine milijuna pate zbog korumpiranih političkih, vjerskih i ekonomskih organizacija, a pomoć ne dolazi niotkuda, nemaju “nikoga da ih potješi”. Mnogi drugi jedva spajaju kraj s krajem i muče se dok odgajaju svoju djecu te obavljaju milijardu drugih stvari neophodnih za život. I njima treba netko da ih utješi, netko tko bi im barem malo olakšao teret. Za sve njih ne bi se moglo reći da žive u raju.

Gdje se onda nalazi duhovni raj? Pa, grčka i hebrejska riječ za “raj” ukazuju na park ili vrt, mirno mjesto gdje se može opustiti i obnoviti snagu. Biblija obećava da će Zemlja jednog dana biti pretvorena u doslovan raj, parku sličan dom za bezgrešni ljudski rod (Psalam 37:10, 11). Imajući to na umu, mi uviđamo da je duhovni raj sredina koju je lijepo promatrati, koja djeluje smirujuće i omogućava da netko bude u miru s ljudima i s Bogom. Kao što je Gustavo otkrio, takav raj postoji i u njemu uživa sve veći broj ljudi.

Kad je imao 12 godina, Gustavo je odlučio postati rimokatolički svećenik. Uz odobrenje svojih roditelja otišao je u sjemenište. Tamo se počeo baviti muzikom, glumom i politikom, što je crkva popularizirala kako bi privukla mlade. Znao je da se svećenik treba posvetiti ljudima i da se ne smije ženiti. No neki svećenici i sjemeništarci koje je Gustavo poznavao bili su nemoralni. U takvom okruženju Gustavo se uskoro počeo opijati. Očito je da on nije bio pronašao duhovni raj.

Jednog je dana pročitao jedan biblijski traktat koji je govorio o zemaljskom raju. Taj ga je traktat potaknuo da razmišlja o smislu života. On kaže: “Počeo sam redovito čitati Bibliju, ali je nisam razumio. Čak nisam primijetio ni to da Bog ima ime.” Napustio je sjemenište i obratio se Jehovinim  svjedocima za pomoć kako bi razumio Bibliju. Nakon toga brzo je napredovao i uskoro je svoj život predao Bogu. Gustavo je učio o duhovnom raju.

Gustavo je saznao da Božje ime, Jehova, za nekoga tko proučava Bibliju ne smije biti samo usputna informacija (2. Mojsijeva 6:3). Ono je veoma važno u pravom obožavanju. Isus je svoje sljedbenike učio da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Govoreći o ne-Židovima koji su postali kršćani, učenik Jakov je rekao: ‘Bog je obratio pažnju na nacije da iz njih uzme narod za svoje ime’ (Djela apostolska 15:14). U prvom stoljeću ‘narod za njegovo ime’ bila je kršćanska skupština. Postoji li danas narod za Božje ime? Postoji, i Gustavo je uvidio da su Jehovini svjedoci taj narod.

Jehovini svjedoci djeluju u 235 zemalja i teritorija. Oni broje preko šest milijuna propovjednika, a još osam milijuna zainteresiranih prisustvuje njihovim sastancima. Posvuda su poznati po svojoj javnoj službi i time ispunjavaju Isusove riječi: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14). No na temelju čega je Gustavo zaključio da je među Jehovinim svjedocima pronašao duhovni raj? On kaže: “Usporedio sam ono što sam vidio u svijetu, naročito u sjemeništu, s onim što sam mogao vidjeti kod Jehovinih svjedoka. Ljubav koja vlada među Svjedocima veoma ih razlikuje od drugih.”

I drugi su o Jehovinim svjedocima rekli nešto slično. Miriam, mlada Brazilka, rekla je: “Sreću nisam pronašla čak ni u svojoj obitelji. Ljubav na djelu prvi put sam vidjela među Jehovinim svjedocima.” Čovjek po imenu Christian rekao je: “Povremeno sam se bavio spiritizmom, ali religija mi nije ništa značila. Važniji mi je bio moj društveni status i posao inženjera. No kad je moja supruga počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, primijetio sam da se promijenila. Također su me se dojmile radost i revnost kršćanki koje su je posjećivale.” Zbog čega ljudi tako govore o Jehovinim svjedocima?

Nešto što Jehovine svjedoke čini drugačijima njihovo je cijenjenje biblijske spoznaje. Oni vjeruju da je Biblija istinita i da je Božja Riječ. No oni se ne zadovoljavaju samo osnovnim znanjem o svojoj religiji već redovito proučavaju i čitaju Bibliju. Što se netko duže druži s Jehovinim svjedocima to više uči o Bogu i njegovoj volji, koju on otkriva u Bibliji.

Ta spoznaja oslobađa Jehovine svjedoke onoga što drugim ljudima oduzima radost, primjerice praznovjerja i štetnih ideja. Isus je rekao: “Istina će vas osloboditi” i Jehovini svjedoci su se uvjerili u to (Ivan 8:32). Fernando, koji se nekad bavio spiritizmom, kaže: “Kad sam saznao za vječni život, to mi je bilo veliko olakšanje, jer sam se bojao toga da bismo ja ili moji roditelji mogli umrijeti.” Istina je oslobodila Fernanda njegovog straha od duhovnog svijeta i takozvanog zagrobnog života.

U Bibliji je spoznaja o Bogu usko povezana s rajem. Prorok Izaija je rekao: “Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno” (Izaija 11:9).

 Dakako, samo znanje neće donijeti mir koji je prorekao Izaija. Osoba mora postupati u skladu s onim što uči. Fernando je rekao: “Kad netko razvija plodove duha, on doprinosi duhovnom raju.” Fernando je pritom aludirao na riječi apostola Pavla, koji je dobre osobine koje bi kršćanin trebao razvijati nazvao “plod duha”. On je rekao da su to “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (Galaćanima 5:22, 23).

Uviđaš li zbog čega druženje sa zajednicom ljudi koji se trude razvijati ta svojstva doista izgleda poput raja? Među tim ljudima vlada duhovni raj koji je prorekao prorok Sofonija. On je rekao: “Neće činiti bezakonja niti će govoriti laži, niti će se naći u ustima njihovim jezik prijevaran; nego će pasti i ležati i neće biti nikoga da ih plaši” (Sofonija 3:13).

Možda si primijetio da je prvi plod duha koji Pavao spominje ljubav. To je osobina o kojoj Biblija puno govori. Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35). Istina, Jehovini svjedoci nisu savršeni. I među njima zbog razlika u osobnosti ponekad dođe do nesuglasica, kao što je to bilo i kod Isusovih apostola. No oni se iskreno ljube i mole se za pomoć svetog duha u razvijanju te osobine.

Zbog toga je njihovo bratstvo jedinstveno. Među njima nema plemenske mržnje ni nacionalizma, koji unosi razdor. Dapače, mnogi Svjedoci koji su živjeli na područjima gdje se pretkraj 20. stoljeća provodilo etničko čišćenje i genocid štitili su jedni druge čak i pod cijenu vlastitog života. Premda dolaze iz “svih nacija i plemena i naroda i jezika”, oni uživaju u jedinstvu koje je teško pojmiti onima koji ga nisu iskusili (Otkrivenje 7:9).

U duhovnom raju nema mjesta pohlepi, nemoralu i sebičnosti. Kršćanima je rečeno: “Nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da biste se uvjerili što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja” (Rimljanima 12:2). Kad živimo čistim, moralnim životom te vršimo Božju volju i na druge načine, mi unapređujemo taj duhovni raj i povećavamo vlastitu radost. Carla je uvidjela da je zaista tako. Ona kaže: “Moj me je otac učio da naporno radim kako bih postala financijski neovisna. I premda mi je fakultet dao izvjesnu mjeru sigurnosti, nedostajalo mi je obiteljsko jedinstvo i sigurnost koju može pružiti jedino spoznaja iz Božje Riječi.”

Naravno, to što je netko u duhovnom raju neće ukloniti životne probleme. Kršćani i dalje obolijevaju. U zemlji u kojoj žive može  doći do građanskih sukoba. Mnogi su siromašni. Pa ipak, blizak odnos s Jehovom Bogom — koji je presudan u duhovnom raju — omogućava nam da mu se obratimo za pomoć. Doista, on nas poziva da ‘na njega stavimo svoje breme’ i mnogi mogu posvjedočiti na koje im je divne načine on pomogao u najtežim situacijama (Psalam 55:22; 86:16, 17). Bog obećava da će biti uz svoje obožavatelje čak i u ‘dolini smrtne sjene’ (Psalam 23:4). Povjerenje u to da će nam spremno pružiti podršku pomaže nam da sačuvamo “Božji mir koji nadilazi svaku misao”, a koji je ključ za duhovni raj (Filipljanima 4:7).

Većina ljudi voli otići u neki park ili vrt. Oni vole prošetati njime ili sjesti na klupu i uživati u okolišu. Slično tome, mnogi se vole družiti s Jehovinim svjedocima. Uvidjeli su da ih njihovo društvo osvježava, umiruje i krijepi. No da bi neki lijepi vrt i dalje bio poput raja, njega treba održavati. Slično tome, u ovom svijetu koji nimalo nije nalik raju duhovni raj postoji samo zato što ga Jehovini svjedoci njeguju, a Bog blagoslivlja njihova nastojanja. Kako onda netko može pridonijeti tom raju?

Kao prvo, trebaš se družiti sa skupštinom Jehovinih svjedoka, proučavati s njima Bibliju i stjecati biblijsku spoznaju koja je temelj duhovnog raja. Carla zapaža: “Bez duhovne hrane nema duhovnog raja.” To znači redovito čitati Božju Riječ i razmišljati o onome što si pročitao. Spoznaja koju stekneš na taj način zbližit će te s Jehovom Bogom, te ćeš ga tako zavoljeti. Također ćeš naučiti razgovarati s njim u molitvi i tražiti ga da te vodi i podupire svojim duhom dok vršiš njegovu volju. Isus nam je rekao da ustrajemo u molitvi (Luka 11:9-13). Apostol Pavao je rekao: “Neprestano se molite” (1. Solunjanima 5:17). Prednost da u molitvi razgovaraš s Bogom s potpunim povjerenjem u to da te on čuje važan je dio duhovnog raja.

Kako vrijeme prolazi, ono što učiš promijenit će tvoj život nabolje i s vremenom ćeš to željeti podijeliti s drugima. Tada ćeš biti spreman slijediti Isusovu zapovijed: “Neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i dali slavu vašem Ocu koji je na nebesima” (Matej 5:16). Prenošenje spoznaje o Jehovi Bogu i Isusu Kristu drugima te veličanje neizmjerne ljubavi koju su oni pokazali ljudima, donosi istinsku radost.

Dolazi vrijeme kad će cijela Zemlja biti doslovan raj — mjesto koje će izgledati poput velikog nezagađenog parka i koje će biti odgovarajući dom za vjerne ljude. To što u ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ postoji duhovni raj dokaz je Božje moći i nagovještaj onoga što on može i što sigurno hoće učiniti u budućnosti (2. Timoteju 3:1).

Oni koji uživaju u duhovnom raju već sada u duhovnom smislu doživljavaju ispunjenje Izaije 49:10: “Neće biti gladni ni žedni, neće ih biti vrućina ni sunce; jer kome ih je žao, on će ih voditi, i pokraj izvora vodenih provodiće ih.” José može potvrditi istinitost tih riječi. Njegova je želja bila postati slavan muzičar, no veće je zadovoljstvo pronašao u služenju Bogu s kršćanskom skupštinom. On kaže: “Sada moj život ima smisao. Unutar kršćanskog bratstva osjećam sigurnost i znam da je Jehova Otac pun ljubavi kojemu možemo vjerovati.” Joséova sreća — i sreća milijuna drugih poput njega — dobro je opisana u Psalmu 64:10: “Pravednik će se veseliti o Jehovi i uzdaće se u njega.” Kakav izvrstan opis duhovnog raja!