JEDAN dalaj-lama, budistički vjerski vođa, rekao je: “Ja vjerujem da je svrha našeg života tragati za srećom.” Zatim je objasnio kako on smatra da se sreća može postići vježbanjem, odnosno discipliniranjem svog uma i srca. “Um je”, rekao je, “sve što je potrebno da bi čovjek postigao potpunu sreću.” On ne smatra da je za postizanje sreće potrebno vjerovati u Boga. *

Za razliku od toga razmotri primjer Isusa, koji je imao jaku vjeru u Boga i čija su učenja stoljećima utjecala na stotine milijuna ljudi. Isus je bio zainteresiran za to da ljudi budu sretni. On je svoju poznatu Propovijed na gori započeo govoreći o devet stvari koje uzrokuju sreću — započeo ju je s devet izraza koji počinju sa: “Sretni su...” (Matej 5:1-12). U toj istoj propovijedi svoje je slušaoce poučio da ispituju i očiste svoje misli i srce te da ih drže pod kontrolom — nadomještajući nasilne, nemoralne i sebične misli miroljubivim i čistim mislima punim ljubavi (Matej 5:21, 22, 27, 28; 6:19-21). Kao što je kasnije savjetovao jedan od njegovih učenika, trebamo ‘razmatrati ono što je istinito, od ozbiljnog interesa, pravedno, čisto, dopadljivo, o čemu se dobro govori, što je čestito i hvalevrijedno’ (Filipljanima 4:8).

Isus je znao da je prava sreća povezana s našim odnosom s drugim ljudima. Mi ljudi po prirodi smo društvena bića i zato ne možemo biti istinski sretni ako se izoliramo ili ako neprestano dolazimo u sukob s onima oko nas. Sretni možemo biti jedino ako smo voljeni i ako volimo. Isus je naučavao da je za takvu ljubav od presudne važnosti naš odnos s Bogom. U tome se naročito njegovo učenje razlikuje od učenja spomenutog dalaj-lame, jer je Isus naučavao da ljudi ne mogu biti istinski sretni ako su neovisni o Bogu. Zašto je to tako? (Matej 4:4; 22:37-39).

Jedno od uputstava za postizanje sreće glasi: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3). Zašto je Isus to rekao? Zato što mi, za razliku od životinja, imamo duhovne potrebe. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, u određenoj mjeri možemo razvijati Božja svojstva, kao što su ljubav, pravda, milosrđe i mudrost (1. Mojsijeva 1:27; Mihej 6:8; 1. Ivanova 4:8). Naše duhovne potrebe uključuju i potrebu da nam život ima smisao.

Kako možemo zadovoljiti te duhovne potrebe? Zadovoljiti ih nećemo transcendentalnom meditacijom niti pukim samoispitivanjem. Umjesto toga, Isus je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi  koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4). Zapazi, Isus je rekao da ‘svaka riječ’ koja je za nas od životne važnosti dolazi od Boga. Odgovor na neka pitanja možemo dobiti samo od njega. Danas je naročito važno biti toga svjestan, budući da postoji mnoštvo teorija o smislu života i putu k sreći. U knjižarama postoje zasebni odjeli s knjigama koje čitateljima obećavaju zdravlje, blagostanje i sreću. Na Internetu postoje stranice posvećene isključivo postizanju sreće.

Pa ipak, zaključci do kojih su ljudi došli u vezi s tim često su pogrešni. Oni često apeliraju na sebične želje ili na samodopadnost. Temelje se na ograničenom znanju i iskustvu te često počivaju na lažnim pretpostavkama. Naprimjer, među piscima knjiga za samopomoć sve je popularniji trend da svoje ideje temelje na teoriji “evolucijske psihologije”, prema kojoj ljudske emocije pripisuju našem navodnom životinjskom porijeklu. Prava istina je ta da nijedno nastojanje da se ignorirajući ulogu našeg Stvoritelja pronađe sreća ne može biti uspješno i prije ili kasnije dovest će do razočaranja. Jedan prorok koji je davno živio rekao je: “Mudraci se osramotiše, (...) eto, odbaciše riječ Jehovinu, pa kakva im je mudrost?” (Jeremija 8:9).

Jehova Bog zna kako smo stvoreni i što nam je potrebno da budemo istinski sretni. On zna zašto je čovjeka stavio na Zemlju te što donosi budućnost i to svoje znanje preko Biblije dijeli s nama. Ono što otkriva u toj nadahnutoj knjizi pozitivno djeluje na one koji imaju ispravan stav te ih čini sretnima (Luka 10:21; Ivan 8:32). Tako je bilo i u slučaju dva Isusova učenika. Oni su nakon njegove smrti bili jako žalosni. No nakon što su od samog uskrsnulog Isusa saznali koja je njegova uloga u Božjem naumu da spasi čovječanstvo, rekli su: “Nije li naše srce gorjelo dok nam je putem govorio, dok nam je potpuno razotkrivao Pisma?” (Luka 24:32).

Kad istini iz Biblije dopuštamo da nas vodi kroz život, radost se povećava. U tom se smislu sreća može usporediti s dugom. Duga se pojavi kad su uvjeti za to povoljni, ali je još ljepša — može biti čak i dvostruka — kad su uvjeti idealni. Razmotrimo sada nekoliko primjera koji pokazuju da primjena biblijskih učenja može povećati našu sreću.

Razmotri najprije Isusov savjet u vezi s bogatstvom. Nakon što je savjetovao da težnja za bogatstvom ne bude najvažnija stvar u nečijem životu, on je rekao nešto neobično. Rekao je: “Ako je, dakle, tvoje oko jednostavno, cijelo će tvoje tijelo biti svijetlo” (Matej 6:19-22). On je u suštini rekao da ćemo izgubiti daleko važnije stvari težimo li pohlepno za bogatstvom, moći ili bilo kojim drugim  ciljem za kojim ljudi teže. Konačno, kao što je to rekao jednom drugom prilikom, “čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). Ako na prvo mjesto stavimo ono što je zaista važno, kao što je naš odnos s Bogom, obitelj i tome slično, tada će naše “oko” biti “jednostavno”, neopterećeno nebitnim stvarima.

Imaj na umu da Isus nije zagovarao asketizam niti ekstremno samoodricanje. Napokon, ni on sam nije bio asket (Matej 11:19; Ivan 2:1-11). Ne, on je naučavao da oni koji na život gledaju jedino kao na priliku da zgrnu bogatstvo, zapravo propuštaju ono najbolje što život nudi.

Govoreći o nekima koji su još kao mladi postali veoma bogati, jedan je psihoterapeut u San Franciscu (SAD) rekao da novac kod njih “uzrokuje stres i smetenost”. Dodao je da oni “kupe dvije-tri kuće, auto, troše novac na razne stvari. A kad vide da to nije to [odnosno da ih ne čini sretnima], postanu deprimirani, prazni i ne znaju što učiniti sa svojim životom.” S druge strane, oni koji slijede Isusov savjet i u materijalnom pogledu vode jednostavniji život te više vremena posvećuju duhovnim stvarima, puno lakše pronalaze pravu sreću.

Tom, građevinar koji živi na Havajima, kao volonter je radio na izgradnji mjesta za obožavanje na pacifičkom otočju, gdje ljudi u materijalnom pogledu posjeduju vrlo malo. Tom je primijetio nešto u vezi s tim poniznim ljudima. On je rekao: “Moja kršćanska braća i sestre na ovim otocima istinski su sretni. Pomogli su mi jasnije uvidjeti da novac i imetak nisu ključ za sreću.” Također je promatrao volontere koji su s njim radili na tim otocima i primijetio kako su zadovoljni. “Oni bi mogli zaraditi puno novca”, rekao je Tom. “Ali izabrali su duhovne stvari staviti na prvo mjesto i voditi jednostavan život.” Potaknut tim primjerima, Tom je pojednostavio vlastiti život kako bi više vremena mogao posvetiti svojoj obitelji i duhovnim aktivnostima — i nikada nije požalio.

Za sreću je veoma važno imati dostojanstvo, odnosno samopoštovanje. Zbog urođene nam nesavršenosti i slabosti koje su njena posljedica, neki imaju negativno mišljenje o sebi, a kod mnogih je to slučaj još od djetinjstva. Nije jednostavno nadvladati te duboko ukorijenjene osjećaje, ali moguće je. Rješenje leži u primjeni onoga što kaže Božja Riječ.

Biblija govori o tome kako Stvoritelj gleda na nas. Nije li njegovo mišljenje važnije od mišljenja bilo kojeg čovjeka — pa čak i nas samih? Budući da je sâmo oličenje ljubavi, Bog nas ne promatra s predrasudama niti je zloban. On zna kakve smo osobe i vidi naše mogućnosti (1. Samuelova 16:7; 1. Ivanova 4:8). Ustvari, on one koji mu žele ugoditi smatra dragocjenima, da, poželjnima, usprkos njihovim nedostacima (Danijel 9:23; Agej 2:7).

Dakako, Bog ne prelazi preko naših slabosti i grijeha koje učinimo. On od nas očekuje da se svim snagama trudimo ispravno postupati i podupire nas kad tako činimo (Luka 13:24). Pa ipak, Biblija kaže: “Kako otac žali  sinove, tako Jehova žali one koji ga se boje.” Također kaže: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Jah: Jehova, tko će ostati? Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali” (Psalam 103:13; 130:3, 4).

Zato nauči na sebe gledati onako kako te gleda Bog. Spoznaja da on one koji ga ljube smatra poželjnima i da u njih ima povjerenja — premda se oni možda osjećaju bezvrijednima — može uvelike povećati radost neke osobe (1. Ivanova 3:19, 20).

Pristup koji se nedavno počeo popularizirati, a naziva se pozitivna psihologija, kaže da optimizam temeljen na pozitivnom razmišljanju i oslanjanju na svoje vlastite snage može voditi do sreće. Rijetko tko se ne bi složio s tim da optimističan pogled na život i budućnost može doprinijeti našoj sreći. No taj optimizam mora imati temelj, a ne samo biti plod nečije mašte. Osim toga, ma koliko netko bio optimističan i pozitivno razmišljao, to neće ukloniti rat, glad, pošasti, zagađenje, starost, bolest i smrt — nešto što mnogima oduzima radost. Pa ipak, optimizam ima svoju vrijednost.

Zanimljivo je da se u Bibliji ne koristi riječ optimizam; u njoj se upotrebljava puno jača riječ — nada. Djelo Vine’s Complete Expository Dictionary kaže da “nada” u Bibliji ima značenje “pozitivnog očekivanja s punim pouzdanjem, (...) radosnog iščekivanja dobra”. U biblijskoj terminologiji nada je daleko više od optimističnog pogleda na neku situaciju. Ona ukazuje i na ono na čemu se nečija nada temelji (Efežanima 4:4; 1. Petrova 1:3). Naprimjer, zahvaljujući kršćanskoj nadi osoba zna da će sve ružno spomenuto u prethodnom odlomku uskoro biti uklonjeno (Psalam 37:9-11, 29). No ona obuhvaća i mnogo više.

Kršćani se raduju vremenu kad će vjerni ljudi moći u savršenstvu živjeti na rajskoj Zemlji (Luka 23:42, 43). U Otkrivenju 21:3, 4 u vezi s tom nadom stoji sljedeće: “Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. (...) I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.”

Svatko tko očekuje takvu budućnost ima svaki razlog za radost, čak i ako njegove trenutne okolnosti nisu najpovoljnije (Jakov 1:12). Zašto onda ne bi istražio Bibliju i saznao zašto se možeš pouzdati u nju? Jačaj svoju nadu tako da svaki dan odvojiš vrijeme za čitanje Biblije. To će te duhovno obogatiti i pomoći ti da se čuvaš onoga što ljude lišava sreće te da budeš zadovoljan. Da, osnovni ključ za postizanje prave sreće je vršenje Božje volje (Propovjednik 12:13). Život koji se temelji na poslušnosti biblijskim zapovijedima život je ispunjen srećom, jer Isus je rekao: “Sretni su oni koji slušaju Božju riječ i drže je!” (Luka 11:28).