1. Što nam sve Jehova daje, a od životne je važnosti?

JEHOVA je Izvor Sunčeve svjetlosti koja omogućava život na Zemlji (1. Mojsijeva 1:2, 14). On je i Stvoritelj duhovnog svjetla, koje rastjeruje smrtonosnu tamu Sotoninog svijeta (Izaija 60:2; 2. Korinćanima 4:6; Efežanima 5:8-11; 6:12). Oni koji izaberu svjetlo mogu se složiti s psalmistovim riječima: “Jehova je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim?” (Psalam 27:1a). S druge strane, kao što je bilo i u Isusovo vrijeme, jedino što mogu očekivati oni koji više vole tamu jest nepovoljna presuda (Ivan 1:9-11; 3:19-21, 36).

2. Što se u prošlosti dogodilo onima koji su odbacili Jehovino svjetlo, a što onima koji su poslušali njegovu riječ?

² U danima Izaije većina Jehovinog savezničkog naroda odbacila je svjetlo. Zbog toga je došlo do uništenja sjevernog kraljevstva Izraela kao naroda, a Izaija je bio svjedok toga. Godine 607. pr. n. e. Jeruzalem i njegov hram bili su razoreni, a stanovnici Jude odvedeni u izgnanstvo. Međutim, oni koji su poslušali Jehovinu riječ dobili su snagu da se odupru ondašnjem otpadu. S obzirom na 607. pr. n. e., Jehova je obećao da će preživjeti oni koji mu budu poslušni (Jeremija  21:8, 9). Mi koji danas ljubimo svjetlo možemo mnogo toga naučiti iz onoga što se tada dogodilo (Efežanima 5:5).

3. U što se danas možemo uzdati, koji “narod pravedni” ljubimo, i koji “tvrd grad” ima taj “narod”?

³ “Imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenje [od Boga]. Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru” (Izaija 26:1, 2). Ovo su riječi radosnog naroda koji se uzdao u Jehovu. Vjerni Židovi u Izaijino vrijeme pouzdali su se u Jehovu kao u jedini pravi Izvor sigurnosti, a ne u lažne bogove svojih sunarodnjaka. I mi danas imamo isto pouzdanje. Osim toga, mi ljubimo Jehovin “narod pravedni” — ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16; Matej 21:43). I Jehova ljubi taj svoj narod zbog njegovog vjernog vladanja. Zahvaljujući njegovom blagoslovu Izrael Božji ima “tvrd grad”, organizaciju nalik gradu koja ga podržava i štiti.

4. Koji bismo misaoni stav trebali razvijati?

⁴ Osobe koje su u tom ‘gradu’ shvaćaju da “tko se tebe [Jehova] drži, čuvaš ga jednako u miru [“sklonost koja ima čvrstu podršku čuvat ćeš u trajnom miru”, NS], jer se u [Jehovu] uzda”. Jehova podržava one koji su skloni uzdati se u njega i postupati u skladu s njegovim pravednim načelima. Dakle, vjerni iz Jude poslušali su Izaijinu opomenu: “Uzdajte se u Jehovu dovijeka, jer je Jah Jehova vječna stijena” (Izaija 26:3, 4; Psalam 9:10; 37:3; Priče Salamunove 3:5). Oni koji imaju takav misaoni stav ‘Jah Jehovu’ smatraju jedinom sigurnom Stijenom. Oni su s njim u “trajnom miru” (Filipljanima 1:2; 4:6, 7).

5, 6. (a) Kako je stari Babilon bio ponižen? (b) Na koji je način “Babilon Veliki” bio ponižen?

⁵ Što ako oni koji se uzdaju u Jehovu dožive nevolje? Ne trebaju se bojati. Jehova dopušta takve stvari neko vrijeme, no na koncu izbavlja, a oni koji uzrokuju nevolju suočavaju se s njegovom osudom (2. Solunjanima 1:4-7; 2. Timoteju 1:8-10). Razmotri slučaj jednog ‘visokog grada’. Izaija kaže: “[Jehova] ponižuje one koji nastavaju na visini, grad visoki obara, obara ga na zemlju, obraća ga u prah. Te ga gazi noga, noge ubogih, stopala nevoljnih” (Izaija  26:5, 6). Visoki grad koji se ovdje spominje mogao bi biti Babilon. Taj je grad nedvojbeno zadavao nevolje Božjem narodu. No što se dogodilo s Babilonom? Godine 539. pr. n. e. osvojili su ga Medijci i Perzijanci. Kakvog li poniženja!

⁶ U naše vrijeme Izaijine proročanske riječi odgovarajuće opisuju ono što se dogodilo s ‘Babilonom Velikim’ od 1919. Taj je visoki grad doživio ponižavajući pad te godine kad je bio prisiljen osloboditi Jehovin narod iz duhovnog zarobljeništva (Otkrivenje 14:8). Ono što se nakon toga dogodilo nanijelo mu je još veće poniženje. Ta mala grupa kršćana stala je ‘gaziti’ onoga kome je nekad robovala. Godine 1922. počeli su objavljivati predstojeći kraj svijeta kršćanstva, oglašavajući poruke objavljene trubljenjem četiri anđeoske trube iz Otkrivenja 8:7-12 i tri nevolje prorečene u Otkrivenju 9:1–11:15.

7. Koje vodstvo dobivaju oni koji dođu u Jehovino svjetlo, u koga polažu svoju nadu, i što smatraju dragocjenim?

⁷ Jehova omogućava spasenje onima koji dođu u njegovo svjetlo i on ih vodi na njihovom putu, kao što to pokazuju sljedeće Izaijine riječi: “Put je pravedniku prav, ti ravnaš stazu pravednome. I na putu sudova tvojih, Jehova, čekamo te; tvoje ime i tvoj spomen žudi duša” (Izaija 26:7, 8). Jehova je pravedan Bog i oni koji ga obožavaju moraju živjeti u skladu s njegovim pravednim mjerilima. Kad tako čine, Jehova ih vodi, ravnajući njihovu stazu. Slijedeći njegovo vodstvo, ti krotki pokazuju da svoju nadu polažu u Jehovu te da svim srcem smatraju dragocjenim njegovo ime — njegov “spomen” (2. Mojsijeva 3:15).

8. Koji je uzoran stav imao Izaija?

⁸ Izaija je Jehovino ime smatrao dragocjenim. To je vidljivo iz njegovih sljedećih riječi: “Dušom svojom žudim tebe noću, i duhom svojim što je u meni tražim te jutrom; jer kad su sudovi tvoji na zemlji, uče se pravdi koji žive u vasiljenoj” (Izaija 26:9). Izaija je čeznuo za Jehovom ‘svojom dušom’ — čitavim svojim bićem. Zamisli proroka kako se u tišini noći moli Jehovi, izražavajući mu svoje najdublje misli i žarko tražeći njegovo vodstvo. Nije li to izvrstan primjer za nas? Osim toga, Izaija je naučio što je pravednost na temelju Jehovinih presuda. Time nas podsjeća da stalno trebamo biti budni, uvijek spremni uočavati Jehovinu volju.

9, 10. Koje je dobre stvari Jehova učinio za pripadnike svog nevjernog naroda, no kako su oni reagirali?

⁹ Jehova je pokazao veliku ljubaznu dobrohotnost prema Judi, no nažalost, nisu je svi prihvatili. Često je većina odabrala pobunu i otpad, a ne svjetlo Jehovine istine.  Izaija je rekao: “Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uči se pravdi, u zemlji najpravednijoj čini bezakonje i ne gleda na veličanstvo Jehovino” (Izaija 26:10).

¹⁰ Kad je Jehovina ruka u Izaijino vrijeme štitila Judu od njenih neprijatelja, većina to nije željela priznati. Kad ih je blagoslovio mirom, narod nije bio zahvalan za to. Stoga ih je Jehova ostavio da služe ‘drugim gospodarima’, a na koncu je dozvolio da se Židove 607. pr. n. e. odvede u zarobljeništvo u Babilon (Izaija 26:11-13). Pa ipak, nakon nekog vremena ostatak naroda vratio se pročišćen u svoju domovinu.

11, 12. (a) Kakva je bila budućnost onih koji su zarobili Judu? (b) Kakva je od 1919. budućnost onoga kome su Jehovini pomazani sluge nekad robovali?

¹¹ Što je bilo s onima koji su zarobili Judu? Izaija proročanski odgovara: “Pomriješe, neće oživjeti, mrtvi budući neće ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, i zatro svaki spomen njihov” (Izaija 26:14). Da, nakon svog pada 539. pr. n. e. Babilon nije imao nikakvu budućnost. S vremenom grad više nije postojao. Postao je ‘mrtav’, a njegovo golemo carstvo stvar prošlosti. Kakvo li je to upozorenje onima koji svoje nade polažu u moćnike ovog svijeta!

¹² Aspekti ovog proročanstva ispunili su se kad je Bog dozvolio svojim pomazanim slugama da 1918. odu u duhovno zarobljeništvo, a onda ih je 1919. oslobodio. Otada je budućnost onoga kome su nekad robovali, a uglavnom je to bio svijet kršćanstva, postala sumorna. No Jehovin narod čekali su uistinu bogati blagoslovi.

13, 14. Koje bogate blagoslove doživljavaju Jehovini pomazani sluge od 1919?

¹³ Bog je 1919. blagoslovio pokajnički duh svojih pomazanih slugu i podario im porast. Prvo se pažnju posvetilo sakupljanju preostalih članova Izraela Božjeg, a onda je počelo sakupljanje ‘velikog mnoštva’ ‘drugih ovaca’ (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Ti su blagoslovi prorečeni u Izaijinom proročanstvu: “Jehova, umnožio si narod, umnožio si narod i proslavio si se, ali si ih izagnao na sve krajeve zemaljske [“proširio si sve granice zemlje”, St]. Jehova, u nevolji tražiše te, izlivaše pokornu molitvu kad si ih karao” (Izaija 26:15, 16).

¹⁴ U današnje vrijeme granice Izraela Božjeg proširile su se po čitavoj Zemlji, a veliko mnoštvo koje mu se pridružilo sada broji nekih šest milijuna osoba koje s oduševljenjem sudjeluju u djelu propovijedanja dobre vijesti (Matej 24:14). Kakvog li blagoslova od Jehove! A kakvu to samo slavu donosi njegovom imenu! To se ime danas čuje u 235 zemalja — doista veličanstveno ispunjenje njegovog obećanja.

15. Koje se simbolično uskrsnuće zbilo 1919?

¹⁵ Juda je trebala Jehovinu pomoć da bi se oslobodila babilonskog zarobljeništva. Nije to mogla sama učiniti (Izaija 26:17, 18). Slično tome, oslobođenje Izraela Božjeg koje se odigralo 1919. bilo je dokaz Jehovine podrške. Nije ga se moglo ostvariti bez njega. A promjena njihovog stanja bila je toliko zapanjujuća da je Izaija uspoređuje s uskrsnućem: “Oživjeće mrtvi tvoji, i moje će mrtvo tijelo ustati. Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemlja će izmetnuti [“roditi”, NS] mrtvace” (Izaija 26:19; Otkrivenje 11:7-11). Da, mrtvi će, takoreći, biti ponovno rođeni za daljnju aktivnost!

16, 17. (a) Što su Židovi 539. pr. n. e. trebali učiniti da bi preživjeli pad Babilona? (b) Što su vjerojatno u današnje vrijeme “klijeti”, i kako nam one pomažu?

¹⁶ Jehovini sluge uvijek trebaju njegovu zaštitu. On će uskoro posljednji put podignuti  svoju ruku na Sotonin svijet, a njegovi će obožavatelji trebati njegovu pomoć kao nikada prije (1. Ivanova 5:19). O tom opasnom vremenu Jehova nas upozorava: “Hajde narode moj, uđi u klijeti svoje, i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za čas, dokle prođe gnjev. Jer, gle, Jehova izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja će otkriti krvi svoje niti će više pokrivati pobijenih svojih” (Izaija 26:20, 21; Sofonija 1:14). To je upozorenje Židovima pokazalo kako preživjeti pad Babilona, do kojeg je došlo 539. pr. n. e. Oni koji su ga poslušali ostali su u svojim kućama i osvajačka vojska koja je bila na ulicama nije im naudila.

¹⁷ U današnje vrijeme “klijeti” iz ovog proročanstva vjerojatno predočavaju desetke tisuća skupština Jehovinog naroda diljem svijeta. Te su skupštine zaštita čak i sada, one su mjesto gdje kršćani među svojom braćom nalaze sigurnost te uživaju brigu punu ljubavi koju pružaju starješine (Izaija 32:1, 2; Hebrejima 10:24, 25). To je naročito točno s obzirom na blizinu kraja ovog sustava stvari kad će preživljavanje ovisiti o poslušnosti (Sofonija 2:3).

18. Kako će Jehova uskoro ‘ubiti zmaja koji je u moru’?

¹⁸ Izaija je o tom vremenu prorokovao: “Tada će Jehova pokarati mačem svojim ljutim i velikim i jakim Levijatana, prugu zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru” (Izaija 27:1). Tko predstavlja suvremenog “Levijatana”? To je vjerojatno “prazmija”, sam Sotona, zajedno sa svojim zlim sustavom stvari, koji koristi za ratovanje protiv Izraela Božjeg (Otkrivenje 12:9, 10, 17; 13:14, 16, 17). Levijatan je 1919. izgubio svoju vlast nad Božjim narodom. S vremenom će sasvim nestati (Otkrivenje 19:19-21; 20:1-3, 10). Tako će Jehova ‘ubiti zmaja koji je u moru’. U međuvremenu, što god da Levijatan pokuša učiniti protiv Jehovinog naroda, ništa neće imati trajni uspjeh (Izaija 54:17). Uistinu je utješno biti uvjeren u to!

19. U kakvom je stanju današnji ostatak?

¹⁹ S obzirom na sve ovo svjetlo od Jehove, zar nemamo svaki razlog za radovanje? Da, svakako da imamo! Izaija prekrasnim riječima opisuje radost Jehovinog naroda kad piše: “Tada pjevajte o vinogradu koji rađa crvenim vinom: Ja Jehova čuvam ga, u svako  doba zaljevaću ga; dan i noć čuvaću ga da ga tko ne ošteti” (Izaija 27:2, 3). Jehova se brine za svoj ‘vinograd’, ostatak Izraela Božjeg i njegove marljive suradnike (Ivan 15:1-8). Rezultat toga je plod koji donosi slavu njegovom imenu i uzrokuje veliku radost među njegovim slugama na Zemlji.

20. Na koji način Jehova štiti kršćansku skupštinu?

²⁰ Možemo biti presretni što je Jehovin prijašnji gnjev na njegove pomazane sluge — zbog čega je dozvolio da 1918. odu u duhovno zarobljeništvo — iščezao. Sam Jehova govori: “Nema gnjeva u mene; tko će staviti u boj na suprot meni čkalj i trnje? ja ću pogaziti i spaliti sve. Ili neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom; učiniće mir sa mnom” (Izaija 27:4, 5). Kako bi bio siguran da će njegova loza i dalje davati obilje ‘crvenog vina’, Jehova gazi i uništava svaki korovu sličan utjecaj koji bi je mogao iskvariti. Zato neka nitko i ne pokuša ugroziti dobrobit kršćanske skupštine! Neka se svi ‘uhvate za silu Jehovinu’, tražeći njegovu naklonost i zaštitu. Na taj ćemo način sklopiti mir s Bogom — što je toliko važno da to Izaija dvaput spominje (Psalam 85:1, 2, 8; Rimljanima 5:1).

21. Na koji je način Zemlja puna ‘plodova’?

²¹ Blagoslova ima još: “Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit‘ se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti” (Izaija 27:6, St). Ovaj se redak ispunjava od 1919, pružajući divan dokaz Jehovine moći. Pomazani kršćani napunili su Zemlju “plodovima”, korisnom duhovnom hranom. Iako okruženi pokvarenim svijetom, oni se radosno pridržavaju Božjih uzvišenih mjerila. A Jehova ih stalno blagoslivlja porastom. Zbog toga milijuni njihovih suradnika, druge ovce, “vrše [Bogu] svetu službu dan i noć” (Otkrivenje 7:15). Nemojmo nikada izgubiti iz vida kolika je prednost jesti te ‘plodove’ i dijeliti ih s drugima!

22. Koje blagoslove doživljavaju oni koji prihvate svjetlo?

²² U ovim kritičnim vremenima kada mrak pokriva Zemlju, a velika tama narode, nismo li zahvalni što Jehova svoj narod obasjava duhovnim svjetlom? (Izaija 60:2; Rimljanima 2:19; 13:12). Za sve koji prihvaćaju to svjetlo ono znači duševni mir i radost sada, a u budućnosti čak vječni život. Stoga mi koji ljubimo svjetlo s dobrim razlogom podižemo svoja srca u hvali Jehovi i poput psalmista govorimo: “Jehova je krepost života mojega; koga da se strašim? Uzdaj se u Jehovu, budi slobodan; neka bude srce tvoje krepko, uzdaj se u Jehovu” (Psalam 27:1b, 14).