DA JE to zaista bio kraj, Isusovi bi učenici vjerojatno nestali jednako kao i sljedbenici mnogih takozvanih Mesija. No Isus je bio živ! Prema onome što stoji u Bibliji, on se kratko nakon svoje smrti nekoliko puta pojavio svojim sljedbenicima. Zato su se neki od njih osjetili potaknuti da kažu: “Gospodin je zaista uskrsnuo!” (Luka 24:34).

Učenici su morali obraniti svoju vjeru u Isusa kao Mesiju. Dok su to činili, oni su naročito ukazivali na njegovo uskrsnuće iz mrtvih kao na jasan dokaz njegovog mesijanstva. Doista, “apostoli su velikom silom davali svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa” (Djela apostolska 4:33).

Da je itko ikada dokazao da je to uskrsnuće bilo prijevara — možda nagovorivši nekog od učenika da to prizna ili time da pokaže da je Isusovo tijelo ostalo u grobnici — kršćanstvo bi propalo već na samom početku. No ono nije propalo. Budući da su znali da je Isus Krist živ, njegovi su sljedbenici posvuda  objavljivali njegovo uskrsnuće, te su mnogi počeli vjerovati u uskrsnulog Isusa.

Zbog čega i ti možeš vjerovati u njegovo uskrsnuće? Koji dokazi postoje da se ono zaista zbilo?

Sva četiri Evanđelja izvještavaju o Isusovom uskrsnuću (Matej 28:1-10; Marko 16:1-8; Luka 24:1-12; Ivan 20:1-29). * I drugi dijelovi Kršćanskih grčkih pisama s pouzdanjem govore o tome da je Krist bio podignut iz mrtvih.

Ne čudi što su Isusovi sljedbenici objavljivali njegovo uskrsnuće! Ako ga je Bog doista vratio u život, to je najčudesnija novost koju je svijet ikada čuo. To znači da Bog postoji. Osim toga, znači da je Isus i sada živ.

Kako to utječe na nas? Pa, Isus se molio: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3). Da, mi možemo steći životodajnu spoznaju o Isusu i njegovom Ocu. Primjenjujući tu spoznaju, čak i ako umremo možemo biti uskrsnuti, budući da je i Isus uskrsnuo (Ivan 5:28, 29). Možemo gajiti nadu u vječni život na rajskoj Zemlji pod Božjim nebeskim Kraljevstvom u rukama njegovog proslavljenog Sina, Isusa Krista, Kralja kraljeva (Izaija 9:6, 7; Luka 23:43; Otkrivenje 17:14).

Dakle, pitanje je li Isus zaista ustao iz mrtvih veoma je važno. Ono utječe na naš sadašnji život, a i na našu budućnost. Zato te pozivamo da ispitaš četiri dokaza za to da je Isus umro i uskrsnuo.

Neki skeptici tvrde da iako je bio pribijen na stup Isus na stupu zapravo nije umro. Oni smatraju da je samo bio blizu smrti i da se uslijed hladnoće groba vratio iz stanja obamrlosti. Pa ipak, svi raspoloživi izvori dokazuju da je u grob stavljeno Isusovo beživotno tijelo.

Budući da je Isus javno pogubljen, bilo je svjedoka koji su vidjeli da je on zaista na stupu i umro. Njegovu je smrt potvrdio i stotnik koji je nadgledao pogubljenje. Taj je stotnik jako dobro znao svoj posao, koji je uključivao i utvrditi je li nastupila smrt. Osim toga, rimski je namjesnik Poncije Pilat tek nakon što je dobio potvrdu da je Isus umro dao njegovo tijelo Josipu iz Arimateje da ga sahrani (Marko 15:39-46).

Prazan je grob učenicima bio prvi dokaz da je Isus uskrsnuo, a taj je dokaz neosporan. Isusovo je tijelo položeno u novi grob koji se do tada još nije koristio. On se nalazio u blizini mjesta na kojem je Isus bio pribijen na stup i u ono ga je vrijeme nesumnjivo bilo lako pronaći (Ivan 19:41, 42). Sva četiri Evanđelja potvrđuju da tijelo nije bilo u grobu kad su drugog jutra nakon Isusove smrti došli njegovi prijatelji (Matej 28:1-7; Marko 16:1-7; Luka 24:1-3; Ivan 20:1-10).

Prazan grob zaprepastio je Isusove neprijatelje jednako kao i prijatelje. Njegovi su neprijatelji dugo radili na tome da ga vide mrtvog i pokopaju. Budući da su ostvarili svoj cilj, dali su sve od sebe kako bi postavili stražu i osigurali grob. Usprkos tome, ujutro prvog dana u tjednu grob je bio prazan.

Jesu li Isusovi prijatelji uzeli njegovo tijelo iz groba? To nije vjerojatno jer Evanđelja  pokazuju da su bili veoma potreseni nakon što je on pogubljen. Nadalje, njegovi se učenici ne bi izlagali progonstvu i smrti za nešto za što su znali da je laž.

Tko je uzeo tijelo iz groba? Vrlo je nelogično da su to učinili Isusovi neprijatelji. Čak i da jesu, oni bi ga sigurno kasnije pokazali kako bi pobili tvrdnje učenika da je Isus uskrsnuo i da je živ. No ništa slično nije se dogodilo jer je Bog taj koji ga je uskrsnuo.

Nekoliko tjedana kasnije Isusovi neprijatelji nisu uvjerljivim dokazom mogli opovrgnuti ono o čemu je Petar svjedočio: “Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojeg je vama Bog javno pokazao moćnim djelima i predznacima i znakovima koje je Bog posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate, tog čovjeka, predanog po određenom naumu i predznanju Božjem, pribili ste na stup rukom bezakonika i ubili ga. Ali Bog ga je uskrsnuo oslobodivši ga bolova smrti, jer nije bilo moguće da ga ona i dalje čvrsto drži. Jer David o njemu kaže: ‘Jehova mi je stalno bio pred očima (...). A i moje će tijelo počivati u nadi; jer nećeš ostaviti moju dušu u hadu, niti ćeš dopustiti da tvoj lojalni vidi raspadanje’” (Djela apostolska 2:22-27).

Luka, pisac jednog Evanđelja, zapisao je u knjizi Djela apostolska: “[Apostolima] se također, nakon što je trpio, mnogim neospornim dokazima [Isus] pokazao da je živ, i viđali su ga tijekom četrdeset dana i govorio je o Božjem kraljevstvu” (Djela apostolska 1:2, 3). Mnogi učenici vidjeli su uskrsnulog Isusa u više navrata — u vrtu, na putu, prilikom jednog obroka, pored Tiberijadskog mora (Matej 28:8-10; Luka 24:13-43; Ivan 21:1-23).

Kritičari dovode u pitanje vjerodostojnost tih pojavljivanja. Oni tvrde da su pisci izmislili te izvještaje ili spominju navodna proturječja u njima. Te neznatne razlike u Evanđeljima ustvari samo potvrđuju da među piscima nije bilo tajnog dogovora. Naše znanje o Isusu produbljuje se dok jedan pisac iznosi neke detalje koji nadopunjuju druge izvještaje o određenim događajima iz Kristovog zemaljskog života.

Jesu li Isusova pojavljivanja nakon uskrsnuća bila priviđenja? Svaka takva tvrdnja neuvjerljiva je jer je Isusa vidjelo toliko mnogo ljudi. Među njima su bili ribari, žene, jedan državni službenik, pa i skeptični apostol Toma koji se uvjerio da je Isus ustao iz mrtvih tek kad je za to vidio nepobitan dokaz (Ivan 20:24-29). U nekoliko slučajeva Isusovi učenici u početku nisu prepoznali svog uskrsnulog Gospodina. Jednom ga je vidjelo više od 500 ljudi od kojih je većina bila živa kad je apostol Pavao spomenuo taj događaj kao dokaz u obranu uskrsnuća (1. Korinćanima 15:6).

Isusovo uskrsnuće ne bismo smjeli doživljavati tek kao pitanje znatiželje ili zanimljivost  o kojoj se može raspravljati. Činjenica da je on živ pozitivno utječe na mnoge ljude. Od prvog stoljeća mnogi koji su bili ravnodušni ili su se posve protivili kršćanstvu potpuno su se uvjerili da je ono prava religija. Što ih je promijenilo? Proučavanje Svetog pisma pružilo im je dokaze da je Bog Isusa uskrsnuo u život na nebu kao slavno duhovno stvorenje (Filipljanima 2:8-11). Oni pokazuju vjeru u Isusa i spasenje koje Jehova Bog omogućava putem Kristove otkupne žrtve (Rimljanima 5:8). Vršenjem Božje volje i time što žive u skladu s Isusovim učenjima pronašli su istinsku sreću.

Razmotri što je u prvom stoljeću značilo biti kršćanin. Time se nije stjecalo ugled, moć ni bogatstvo. Upravo suprotno, mnogi rani kršćani zbog svoje su vjere ‘radosno prihvatili otimanje svoje imovine’ (Hebrejima 10:34). Biti kršćanin značilo je živjeti život prožet odricanjem i progonstvom, život koji je često završio mučeničkom smrću.

Prije nego što su postali Kristovi sljedbenici, neki su imali dobre izglede da postanu ugledne osobe i da se obogate. Savao iz Tarza školovao se kod Gamalijela, uglednog učitelja Zakona, te se počeo isticati u očima Židova (Djela apostolska 9:1, 2; 22:3; Galaćanima 1:14). No Savao je postao apostol Pavao. On i mnogi drugi okrenuli su leđa ugledu i moći koje je nudio svijet. Zašto? Zato da bi mogli širiti poruku istinske nade, koja se temelji na Božjim obećanjima i činjenici da je Isus Krist uskrsnuo iz mrtvih (Kološanima 1:28). Oni su bili spremni podnositi patnje za nešto što su znali da se temelji na istini.

Jednako je i s milijunima koji danas žive. Njih se može pronaći u skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Jehovini svjedoci srdačno vas pozivaju na godišnju proslavu Kristove smrti, koja će se održati u nedjelju 8. travnja 2001, nakon zalaska sunca. Bit će im drago da prisustvujete tom događaju i svim sastancima na kojima se proučava Biblija, koje održavaju u svojim Dvoranama Kraljevstva.

Zašto ne bi više naučio ne samo o Isusovoj smrti i uskrsnuću već i o njegovom životu i učenjima? On nas poziva da dođemo k njemu (Matej 11:28-30). Radi na tome da već sada stekneš točnu spoznaju o Jehovi Bogu i Isusu Kristu. Budeš li tako činio to za tebe može značiti vječni život pod Božjim Kraljevstvom u rukama njegovog dragog Sina.