DOBRU vijest o Božjem Kraljevstvu. Doista, nikad prije u ljudskoj povijesti “ova dobra vijest o kraljevstvu” nije se propovijedala u tolikom omjeru kao danas (Matej 24:14).

Svi koji sudjeluju u tom svijetom raširenom djelu propovijedanja i poučavanja čine to volonterski. Gledano sa svjetovne točke gledišta, možda izgleda da baš i nisu kvalificirani za taj zadatak. Čemu onda pripisati njihovu hrabrost i uspjeh? Snaga dobre vijesti o Kraljevstvu presudan je faktor, jer je to vijest o blagoslovima koje će čovječanstvo doživjeti. To su blagoslovi za kojima svi čeznu — sreća, rješenje ekonomskih poteškoća, dobra vladavina, mir i sigurnost i još nešto što mnogima izgleda nevjerojatno — vječni život! To je zaista dobra vijest za ljude koji traže smisao i svrhu života. Da, sve te blagoslove, i još mnogo više, možeš doživjeti i ti ako se odazoveš i povoljno reagiraš na objavljivanje dobre vijesti o Kraljevstvu.

No što je Kraljevstvo koje se objavljuje kao dobra vijest? To je Kraljevstvo za koje su milijuni naučili moliti ovim poznatim riječima: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10).

To je Kraljevstvo o kojem je prije 2 500 godina govorio hebrejski prorok Danijel kad je napisao: “Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44).

Dakle, dobra vijest je vijest o Kraljevstvu, odnosno Božjoj vladavini koja će ukloniti sve zlo i zatim u miru vladati nad čitavom Zemljom. Ono će ostvariti Stvoriteljev prvobitni naum s čovječanstvom i Zemljom (1. Mojsijeva 1:28).

Dobru vijest o Kraljevstvu prvi put je prije skoro 2 000 godina javno objavljivao jedan revan čovjek čiji su izgled i vladanje zaokupili pažnju mnogih. Taj čovjek bio je Ivan Krstitelj, sin židovskog svećenika Zaharije i njegove supruge Elizabete. Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova, isto kao i prorok Ilija, koji ga je proročanski predočavao. No ono što je naročito privlačilo pažnju mnogih ljudi bila je njegova poruka. “Pokajte se”, objavljivao je, “jer se približilo nebesko kraljevstvo” (Matej 3:1-6).

Ivanovi slušatelji bili su Židovi, koji su govorili da obožavaju pravog Boga, Jehovu. Oni su oko 1 500 godina ranije kao nacija preko Mojsija dobili savez Zakona. U Jeruzalemu je još uvijek stajao veličanstveni hram u kojem su se u skladu sa Zakonom prinosile žrtve. Židovi su bili sigurni da je njihovo obožavanje ispravno u Božjim očima.

Međutim, dok su slušali Ivana, neki su počeli uviđati da njihova religija nije onakva kakvom je smatraju. Grčka kultura i filozofija uvukle su se u židovska vjerska učenja. Ljudska vjerovanja i predaje iskrivile su, pa čak i obezvrijedile Zakon koji je Bog dao Mojsiju (Matej 15:6). Budući da su ih njihovi bezosjećajni, nemilosrdni vjerski vođe pogrešno poučavali, većina više nije obožavala Boga na prihvatljiv način (Jakov 1:27). Morali su se pokajati za grijehe koje su učinili protiv Boga i protiv saveza Zakona.

U to su vrijeme mnogi Židovi očekivali dolazak obećanog Mesije, odnosno Krista, i neki su se pitali za Ivana: “Nije li on možda Krist?” No Ivan je to porekao te im je ukazao na nekog drugog, za koga je rekao: “Kome ja nisam dostojan odvezati remenje na sandalama” (Luka 3:15, 16). Predstavivši Isusa svojim učenicima, rekao je: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29).

To je zaista bila dobra vijest, jer Ivan je zapravo svim ljudima ukazao na put k životu i sreći — na Isusa, onog koji “odnosi grijeh svijeta”. Kao potomci Adama i Eve svi ljudi rođeni su pod okrutnom vlasti grijeha i smrti. U Rimljanima 5:19 objašnjava se: “Kao što su neposlušnošću jednog čovjeka [Adama] mnogi učinjeni grešnicima, tako će i poslušnošću jednoga [Isusa] mnogi biti učinjeni pravednima.” Isus je, poput žrtvenog janjeta, trebao ‘odnijeti grijeh’ i vratiti ljude iz njihovog žalosnog stanja. “Plaća koju daje grijeh je smrt”, objašnjava Biblija, “a dar koji daje Bog je vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina” (Rimljanima 6:23).

Isus je kao savršeni čovjek — ustvari, najveći čovjek koji je ikada živio — propovijedao  dobru vijest. Biblijski izvještaj iz Marka 1:14, 15 kaže nam: “Nakon što je Ivan bio uhvaćen, Isus je otišao u Galileju, propovijedajući Božju dobru vijest i govoreći: ‘Ispunilo se određeno vrijeme i približilo se Božje kraljevstvo. Pokajte se i vjerujte u dobru vijest.’”

Oni koji su se odazvali na Isusovu poruku i pokazali vjeru u dobru vijest bili su obilato blagoslovljeni. Ivan 1:12 kaže: “Onima koji su [Isusa] primili, njima je dao pravo da postanu Božja djeca, jer su pokazivali vjeru u njegovo ime.” Budući da su Božja djeca, odnosno sinovi, pružala im se mogućnost da dobiju nagradu vječnog života (1. Ivanova 2:25).

No prednost primanja blagoslova Kraljevstva nije bila ograničena samo na ljude koji su živjeli u prvom stoljeću. Kao što smo spomenuli ranije, dobra vijest o Božjem Kraljevstvu danas se objavljuje i prenosi po cijeloj nastanjenoj Zemlji. Dakle, još mnogi mogu doživjeti blagoslove Kraljevstva. Što ti moraš činiti da bi doživio te blagoslove? To će objasniti sljedeći članak.