ANTONIO je bio zbunjen. Leonardo, njegov dobar prijatelj, odjednom se, bez ikakvog objašnjenja, počeo prema njemu ponašati hladno. * Nekoliko mu puta nije uzvratio pozdrave, a kad su bili zajedno, izgledalo je kao da među njima postoji zid. Antonio se uplašio jer je mislio da je učinio ili rekao nešto što je njegov prijatelj pogrešno shvatio. Ali što?

Nesporazumi su svakodnevna pojava. Mnogi su neznatni i brzo ih se riješi. Drugi mogu donijeti veliko razočaranje, naročito kad krivi dojmovi i dalje postoje iako ih se nastoji svim silama otkloniti. Zašto dolazi do nesporazuma? Kako oni utječu na osobe kojih se tiču? Što možeš učiniti ako drugi krivo protumače neki tvoj postupak? Je li uopće važno što drugi misle o tebi?

Budući da drugi ljudi ne mogu čitati naše misli i namjere, prije ili kasnije netko će pogrešno shvatiti naše riječi ili postupke. Postoje mnogi razlozi zbog kojih može doći do nesporazuma. Ponekad naprosto svoje mišljenje ne izrazimo toliko jasno i precizno koliko bismo željeli. Možda se drugi ne mogu usredotočiti na ono što kažemo zbog buke koja se čuje u pozadini i drugih stvari koje im odvraćaju pažnju.

I neka se ponašanja lako može krivo shvatiti. Naprimjer, sramežljivu osobu može se pogrešno ocijeniti kao hladnu, nezainteresiranu ili ponosnu. Zbog prijašnjih osobnih iskustava možda na određene situacije reagiramo emotivno, a ne razumom. Kulturne i jezične različitosti pokazuju da sporazumijevanje ne možemo uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo. Osim toga, tu su netočne informacije i ogovaranje, pa nas ne bi trebalo iznenaditi što riječi ili postupci ponekad dobiju drugačiji smisao od onog koji su u biti imale. Sve to, dakako, pruža slabu utjehu onima koji osjećaju da su njihove namjere pogrešno protumačene.

 Naprimjer, Anna je u odsustvu jedne prijateljice u najboljoj namjeri rekla koliko je ona omiljena. Njene se riječi kasnije izvrnulo i Annu je njena prijateljica pred nekoliko osoba ljutito optužila da je ljubomorna na pažnju koju joj poklanja jedan muškarac, što je Annu iznenadilo i rastužilo. Annine se riječi sasvim krivo protumačilo i svi pokušaji da uvjeri svoju prijateljicu kako nije imala nikakve loše namjere pokazali su se uzaludnim. Taj je događaj izazvao mnogo boli i prošlo je dosta vremena prije nego što je Anna mogla u potpunosti izgladiti nesporazum.

To kakav ćeš dojam ostaviti na druge često ovisi o tome kako će oni protumačiti tvoje namjere. Zato je normalno da si uzrujan kad ljudi pogrešno interpretiraju tvoje motive. Možda se naljutiš i misliš da nema razloga da te netko krivo shvati. U tvojim očima takve procjene su pristrane, kritizerske ili sasvim pogrešne i mogu te duboko povrijediti — naročito ako ti je stalo do mišljenja onih koji su donijeli te nepravedne procjene.

Iako ti možda smeta to kakvu sliku ljudi o tebi stvaraju, ipak je dobro poštovati mišljenje drugih osoba. Nije kršćanski ne obazirati se na tuđa mišljenja, a svojim riječima ili postupcima nikada ne bismo smjeli negativno utjecati na druge (Matej 7:12; 1. Korinćanima 8:12). Stoga se možda ponekad trebaš potruditi ispraviti pogrešno mišljenje koje netko ima o tebi. Međutim, ako nam je previše stalo do priznanja drugih, postižemo suprotan efekt jer to vodi do gubitka samopoštovanja ili osjećaja odbačenosti. Uostalom, tvoja prava vrijednost ne ovisi o onome što drugi misle.

S druge strane, možda uvidiš da su kritike izrečene na tvoj račun opravdane. I to te može povrijediti, no ako spremno i iskreno priznaš svoje mane, takva iskustva mogu biti pozitivna i mogu te potaknuti da učiniš potrebne promjene.

Ishod nesporazuma može, a i ne mora biti ozbiljan. Naprimjer, kad čuješ čovjeka koji glasno priča u restoranu, mogao bi zaključiti da je previše otvoren ili da voli biti u centru pažnje. Možda se varaš. Možda osoba s kojom razgovara slabo čuje. Ili možda neka prodavačica djeluje neljubazno, no možda se ne osjeća dobro. Iako takve krive prosudbe stvaraju negativne utiske, vjerojatno neće imati ozbiljne ili trajne posljedice. No ponekad nesporazumi mogu izazvati katastrofu. Razmotri dva događaja iz povijesti drevnog Izraela.

Kad je umro amonski kralj Nas, David je poslao glasnike da utješe njegovog sina Hanona, koji je počeo vladati umjesto oca. Međutim, posjet glasnika krivo se protumačilo kao neprijateljsko špijuniranje po teritoriju Amonaca, pa je Hanon prvo osramotio glasnike, a onda zaratio s Izraelcima. Zbog toga je poginulo najmanje 47 000 osoba — i to sve samo zato što se dobre namjere krivo protumačilo (1. Dnevnika 19:1-19).

Ranije u izraelskoj povijesti jedan nesporazum riješen je na sasvim drugačiji način.  Rubenovo i Gadovo pleme, kao i pola Manasijinog plemena, uz rijeku Jordan sagradili su oltar koji se izdaleka vidjelo. Ostali Izraelci smatrali su to činom nevjernosti, pobunom protiv Jehove. Zbog toga su se sakupili da krenu u rat. Prije nego što su poduzeli ikakve drastične mjere, ti su Izraelci poslali glasnike da kažu koliko su ogorčeni zbog tog tobožnjeg čina nevjernosti. Bilo je dobro što su tako postupili, jer su graditelji oltara odgovorili da nisu namjeravali napustiti čisto obožavanje. Naprotiv, oltar je trebao poslužiti kao spomenik u čast njihove vjernosti Jehovi. Taj je nesporazum mogao dovesti do krvoprolića, ali mudrost je spriječila takve strašne posljedice (Jozua 22:10-34).

Uspoređivanjem ovih izvještaja dolazimo do poučnog zaključka. Nema sumnje, mudro je razjasniti problem. Tko zna koliko je života pošteđeno u ovom zadnjem spomenutom događaju samo zato što su dvije strane porazgovarale? Ako ne shvatiš prave namjere druge osobe, u većini slučajeva u pitanje neće doći životi, ali možda hoće prijateljstva. Dakle, ukoliko smatraš da se netko prema tebi ponio neumjesno, jesi li siguran da stvarno razumiješ kako stvari stoje ili ih pogrešno tumačiš? Koji su motivi te osobe? Upitaj je. Smatraš li da te je krivo razumjela? Razgovaraj o tome. Nemoj dozvoliti ponosu da te spriječi u tome.

Isus je iznio izvrstan savjet za rješavanje nesporazuma: “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Matej 5:23, 24). Dakle, najbolje je pristupiti osobi nasamo, a da u to ne uvlačiš druge. Ako onome tko te povrijedio najprije netko drugi prenese tvoje pritužbe, to će samo pogoršati stvari (Priče Salamunove 17:9). Cilj bi ti trebao biti pomiriti se u duhu ljubavi. Mirno i jasnim, jednostavnim riječima reci u čemu je problem, a da nikoga ne optužuješ. Objasni kako se osjećaš zbog te situacije. Nakon toga objektivno poslušaj tuđe mišljenje. Nemoj odmah pripisivati krive poticaje. Ako ti osoba kaže da nije imala nikakve loše namjere, vjeruj joj. Ne zaboravi, ljubav “sve vjeruje” (1. Korinćanima 13:7).

Naravno, možda će čak i nakon što se nesporazumi izglade i dalje postojati povrijeđeni osjećaji ili dugotrajnije negativne posljedice. Što tada učiniti? Kad je to potrebno, sasvim je umjesno iskreno se ispričati i poduzeti sve razumne korake kako bi se problem riješio. U svim takvim situacijama povrijeđena bi strana trebala slijediti nadahnuti savjet: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi. A pored svega toga, obucite se u ljubav, jer je ona savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:13, 14; 1. Petrova 4:8).

Dok smo god nesavršeni, dolazit će do nesporazuma i bit će povrijeđenih osjećaja. Svatko može pogriješiti ili reći nešto što zvuči bezosjećajno ili neljubazno. Biblija ističe: “Svi se spotičemo mnogo puta. Ako se tko ne spotiče u riječi, on je savršen čovjek, sposoban zauzdati i cijelo svoje tijelo” (Jakov 3:2). Budući da je Jehova Bog toga sasvim svjestan, dao nam je sljedeće upute: “Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev počiva u njedrima bezumnih. Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje; jer srce tvoje  zna da si i ti više puta psovao druge” (Propovjednik 7:9, 21, 22).

Što ako ti se čini da je nemoguće ispraviti loš dojam koji si ostavio na nekoga? Nemoj očajavati. Nastavi razvijati i pokazivati kršćanske osobine najbolje što možeš. Moli se Jehovi da ti pomogne da se poboljšaš u onome što ti ne ide od ruke. Tvoju pravu vrijednost kao osobe na koncu neće odrediti ljudi. Samo Jehova može točno ‘ispitati srca’ (Priče Salamunove 21:2). Ljudi nisu cijenili čak ni Isusa, već su ga prezirali, ali to nije utjecalo na Jehovino mišljenje o njemu (Izaija 53:3). Iako netko može stvoriti pogrešnu sliku o tebi, možeš ‘izliti svoje srce’ Jehovi i biti uvjeren da te razumije, ‘jer on ne gleda na što čovjek gleda: čovjek gleda što je očima, a Jehova gleda na srce’ (Psalam 62:8; 1. Samuelova 16:7). Ako ustraješ u činjenju onoga što je dobro, osobe koje imaju lošu sliku o tebi mogu s vremenom shvatiti da su pogriješile i promijeniti svoje mišljenje (Galaćanima 6:9; 2. Timoteju 2:15).

Sjećaš li se Antonia, spomenutog na početku članka? Skupio je hrabrost i primijenio biblijski savjet tako što je razgovarao sa svojim prijateljem Leonardom i upitao ga čime ga je uznemirio. Kakav je bio rezultat? Leonardo se zapanjio. Odgovorio je da Antonio nije učinio ama baš ništa što bi ga uznemirilo i uvjerio ga da se nije želio drugačije ponašati prema njemu. Ako je djelovao hladno, možda je samo bio zaokupljen svojim mislima. Leonardo se ispričao što je nesvjesno povrijedio svog prijatelja i zahvalio mu što mu je skrenuo pažnju na to. Dodao je da će u budućnosti biti pažljiviji kako na druge ne bi ostavio isti utisak. Nestala je sva napetost i ta su dva prijatelja postala bliska kao i prije.

Nikada nije ugodno osjećati da te netko pogrešno shvatio. Međutim, ako poduzmeš sve što možeš kako bi razjasnio stvari i ako primjenjuješ biblijska načela o ljubavi i opraštanju, vrlo je vjerojatno da ćeš i ti postići iste dobre rezultate.