“RODITELJI žele samostalne osobe, a ne samo poslušnu djecu.” Tako je glasio naslov u jednim novinama. Taj kratki izvještaj temeljio se na rezultatima ankete koja je provedena na Novom Zelandu te je pokazala da samo “22 posto ispitanika smatra da djecu treba kod kuće učiti poslušnosti”. Anketa je otkrila i to da roditelji danas smatraju da je puno važnije djecu učiti osobinama kao što su dobri maniri, samostalnost i odgovornost.

U današnje doba individualizma i sebičnosti ne iznenađuje da je većina ljudi skeptična kad je u pitanju poslušnost i to da se djecu uči da budu poslušna. No je li poslušnost djece nešto što jednostavno treba smatrati staromodnim i zastarjelim? Ili je ona jedna od važnih stvari koje djeca mogu naučiti i od kojih mogu imati korist? Što je još važnije, kako Jehova Bog, Osnivač obitelji, gleda na poslušnost roditeljima i koje su neke od koristi koje proizlaze iz takve poslušnosti? (Djela apostolska 17:28; Efežanima 3:14, 15).

Apostol Pavao je kršćanskoj skupštini prvog stoljeća u Efezu napisao: “Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu, jer ovo je pravedno” (Efežanima 6:1). Dakle, osnovni razlog za takvu poslušnost je taj da je ona u skladu s Božjim mjerilom za ono što je ispravno. Kao što je Pavao rekao, to je “pravedno”.

Vrijedno je zapaziti da Božja Riječ u skladu s tim roditeljsku stegu punu ljubavi opisuje kao lijepi ukras, ‘vijenac od milina oko glave tvoje, i grivnu na grlu tvom’ te kao nešto “ugodno u Gospodinu” (Priče Salamunove 1:8, 9; Kološanima 3:20). U oštroj suprotnosti s tim, neposlušnost roditeljima izaziva Božje neodobravanje (Rimljanima 1:30, 32).

Pavao je ukazao na još jednu korist poslušnosti kad je napisao: “‘Poštuj svog oca i svoju majku’, što je prva zapovijed s obećanjem: ‘Da ti dobro bude i da dugo ostaneš na zemlji’” (Efežanima 6:2, 3; 2. Mojsijeva 20:12). Na koji način poslušnost roditeljima može biti na nečiju dobrobit?

Kao prvo, nije li istina da su roditelji stariji i iskusniji? Iako možda ne znaju puno o kompjuterima ili nekim drugim predmetima koji se uče u školi, oni puno znaju o životu i o tome kako se boriti s problemima. S druge strane, mladi ne razmišljaju uravnoteženo, što dolazi sa zrelošću. Zato su skloni na brzinu donositi odluke i često podliježu negativnom pritisku vršnjaka, što im nanosi veliku štetu. Biblija o tome realno govori kad kaže: “Bezumlje je privezano djetetu na srce.” Što može ispraviti to stanje? “Prut kojim se kara [šiba pouke, St] ukloniće ga od njega” (Priče Salamunove 22:15).

Koristi poslušnosti nisu vezane samo uz odnos  roditelj-dijete. Da bi odnosi među ljudima općenito bili dobri i izgrađujući, mora postojati suradnja za koju je opet potrebna određena mjera poslušnosti. Naprimjer, u braku je spremnost da se popušta, a ne da se izvolijeva i bude neosjetljiv na prava i osjećaje drugih, ta koja donosi mir, sklad i sreću. Na radnom mjestu podložnost radnika neophodna je da svaki posao i pothvat uspije. Kad su u pitanju državni zakoni i odredbe, poslušnost ne samo da nas pošteđuje kazne već i pruža u najmanju ruku određeni stupanj sigurnosti i zaštite (Rimljanima 13:1-7; Efežanima 5:21-25; 6:5-8).

Mladi koji ne poštuju autoritet često odrastu u društveno neprilagođene osobe. S druge strane, nauče li u djetinjstvu biti poslušni, cijeli život mogu od toga imati koristi. Kako je samo dobro naučiti se poslušnosti još u djetinjstvu!

Poslušnost ne samo da promiče sretne obiteljske odnose i donosi druge doživotne koristi već se njome polaže temelj na kojem se može graditi najvažniji od svih odnosa — odnos između osobe i njenog Stvoritelja. Kao ‘Veličanstveni Stvoritelj’ koji je “izvor životu” Jehova Bog s pravom zaslužuje našu potpunu poslušnost (Propovjednik 12:1; Psalam 36:9).

Riječ “poslušati” u Bibliji se u raznim oblicima pojavljuje mnogo puta. Pored toga, Biblija stotine puta upućuje na Božje zakone, odredbe, zapovijedi, sudske odluke i naredbe, a sve to zahtijeva poslušnost. Očito je da Bog poslušnost smatra zahtjevom kojem moramo udovoljiti želimo li njegovo odobravanje. Da, poslušnost je neophodno potrebna za izgradnju odnosa s Jehovom (1. Samuelova 15:22). Nažalost, ljudi prirodno ne naginju poslušnosti, već neposlušnosti. “Misao srca čovječjega zla [je] od malena”, kaže Biblija (1. Mojsijeva 8:21). Stoga se poslušnosti treba učiti ne samo u djetinjstvu već cijeli život. Takvo postupanje donosi veliku nagradu.

Prisjeti se da, kao što je rekao apostol Pavao, zapovijed da se bude poslušan roditeljima uključuje dvostruko obećanje, naime, da “ti dobro bude i da dugo ostaneš na zemlji”. Potvrdu tog obećanja nalazimo u Pričama Salamunovim 3:1, 2: “Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijedi moje neka hrane srce tvoje. Jer će ti donijeti dug život, dobre godine i mir.” Velika nagrada za one koji su poslušni je osobni odnos s Jehovom sada i vječni život u miroljubivom novom svijetu (Otkrivenje 21:3, 4).