NICHOLAS je još od ranog djetinjstva naginjao buntovništvu. * Vodio je unutarnju borbu koja ga je s vremenom navela na zloupotrebu droge i opijanje. Nicholas objašnjava: “Moj je otac bio alkoholičar i zbog njega smo sestra i ja mnogo propatili.”

Malindini su roditelji u očima ljudi bili poštovani članovi društva, koji redovito pohađaju crkvu. No oni su pripadali jednom kultu. “U nekim svojim kultnim obredima zlostavljali su me i slomili moj duh još dok sam bila dijete”, žalosno kaže Malinda, koja sada ima preko 30 godina. Ona dodaje: “Osjećaj beznađa i bezvrijednosti usađen je u mene otkad pamtim.”

Tko može poreći da je djetinjstvo mnogih uništeno nasiljem, zlostavljanjem, roditeljskim zanemarivanjem i drugim negativnim činiocima? Ožiljci nastali uslijed nesretnog djetinjstva mogu biti duboki. No moraju li te rane zauvijek osobi onemogućiti da prihvati istinu iz Božje Riječi i da u stanovitoj mjeri pronađe sreću? Mogu li Nicholas i Malinda usprkos tome kako su odrastali biti čestite osobe? Razmotri najprije primjer judejskog kralja Jozije.

Jozija je Judom vladao 31 godinu u sedmom stoljeću pr. n. e. (659-629. pr. n. e.). U vrijeme kad je ustoličen za kralja, nakon što je ubijen njegov otac, stanje u Judi bilo je veoma loše. U Judi i Jeruzalemu bilo je mnogo obožavatelja Baala i onih koji su se zaklinjali glavnim amonskim bogom, Melhomom. Judejski knezovi bili su “lavovi koji riču”, a suci “vuci večernji”, rekao je Sofonija, Božji prorok onog vremena. Zbog toga je zemlja bila puna nasilja i prijevare. Mnogi su u srcu govorili: “Jehova ne čini ni dobro ni zlo” (Sofonija 1:3–2:3; 3:1-5).

Kakav je vladar bio Jozija? Biblijski kroničar Ezra piše: “[Jozija] činjaše što je pravo pred Jehovom i hođaše putovima Davida oca svojega i ne odstupaše ni na desno ni na lijevo” (2. Dnevnika 34:1, 2). Dakle, Jozija je postupao u skladu s onim što je ispravno u Božjim očima. No kakvo je stanje vladalo u njegovoj obitelji?

Kad je Jozija rođen 667. pr. n. e., njegov otac Amon imao je samo 16 godina, a djed Manasija vladao je Judom. Manasija je bio jedan od najgorih kraljeva koji su vladali u Judi. Podigao je oltare Baalu te “činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Jehovom”. Svoje je sinove žrtvovao na vatri, bavio se magijom, gatanjem, promicao je spiritističke postupke i prolijevao krv mnogih nedužnih osoba. Također je u Jehovin dom donio idol, sveti stup, koji je načinio. Zaveo je Judu i Jeruzalem te “činiše gore nego narodi koje istrijebi Jehova ispred sinova Izraelovih” (2. Dnevnika 33:1-9).

Manasija je bio toliko zao da se Jehova pobrinuo da ga u lancima odvedu u Babilon, jednu od prijestolnica asirskog vladara. Dok je bio u zarobljeništvu, Manasija se pokajao, ponizio te je molio Jehovu za oproštenje.  Bog je čuo njegovu molbu za milost i vratio mu kraljevsku vlast u Jeruzalemu. Manasija je nakon toga uspio učiniti neka poboljšanja (2. Dnevnika 33:10-17).

Kako su Manasijina zloća i kasnije pokajanje utjecali na njegovog sina Amona? Amon je postao veoma zao. Kad se Manasija pokajao i poduzeo mjere da narod očisti od onoga čime ga je sam okaljao, Amon nije slijedio njegov primjer. U dobi od 22 godine naslijedio je prijestolje te “činjaše što je zlo pred Jehovom kao što je činio Manasija otac mu”. Umjesto da se ponizi pred Jehovom, “Amon još više griješaše” (2. Dnevnika 33:21-23). Kad je Amon postao kralj Jude, Jozija je imao tek šest godina. Mora da je imao strašno djetinjstvo.

Amonova zla vladavina završila je nakon dvije godine kad su se njegovi sluge urotili protiv njega i ubili ga. No narod je pobio sve koji su se urotili protiv Amona te je njegovog sina, Joziju, učinio kraljem (2. Dnevnika 33:24, 25).

Usprkos teškim okolnostima tokom svog ranog djetinjstva Jozija je činio ono što je dobro u Jehovinim očima. Njegova vladavina bila je toliko uspješna da u Bibliji stoji: “Prije njega ne bješe takvoga kralja, koji bi se obratio k Jehovi svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvim po zakonu Mojsijevu, niti poslije njega nasta takav kao on” (2. Kraljevima 23:19-25).

Jozija je doista ohrabrujuć primjer onima koji su imali ružno djetinjstvo. Što možemo naučiti iz njegovog primjera? Što mu je pomoglo da izabere ispravan način postupanja i drži ga se?

Pozitivan utjecaj koji je prevladao u ranim godinama Jozijinog života bio je utjecaj  njegovog pokajničkog djeda Manasije. Biblija ne govori koliko su se njih dvojica viđala i koliko je godina Jozija imao kad je Manasija ispravio svoje puteve. Budući da su židovske obitelji bile bliske, Manasija je možda nastojao zaštititi svog unuka od loših utjecaja koji su ga okruživali tako što je u njegovo srce usađivao poštovanje prema pravom Bogu, Jehovi, i njegovoj riječi. Sjeme istine koje je Manasija posijao u Jozijino srce, a vjerojatno i drugi pozitivni utjecaji, nakon nekog vremena urodili su plodom. U svojoj osmoj godini vladanja Judom, 15-godišnji Jozija počeo je težiti za time da upozna i vrši Jehovinu volju (2. Dnevnika 34:1-3).

Jedini doticaj s istinom koji su neki imali tokom djetinjstva bio je preko nekog daljnjeg rođaka, poznanika ili susjeda. No ako je njegovano, to posađeno sjeme kasnije može dati dobar plod. Malinda, koju smo ranije spomenuli, imala je jednog ostarjelog prijaznog susjeda koji im je redovito donosio časopise Kula stražara i Probudite se! Prisjećajući ga se s toplinom, ona kaže: “Ono što me se najviše dojmilo u vezi s tim susjedom je to što nije slavio praznike. To mi je bilo važno jer su Halloween i neki drugi praznici bili vrijeme kad je kult kojem su pripadali moji roditelji vršio svoje obrede.” Nakon desetak godina kad ju je jedna prijateljica pozvala na kršćanski sastanak u Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka, Malinda se sjetila tog susjeda i rado prihvatila poziv. To joj je pomoglo da pronađe istinu.

Jozijinu vladavinu nad Judom obilježile su ogromne promjene na području religije. Nakon šestogodišnje akcije protiv idolopoklonstva i čišćenja Jude, Jozija je počeo popravljati Jehovin dom. Dok je taj posao bio u toku, do kakvog je samo vrijednog otkrića došao prvosvećenik Helcija! Pronašao je originalni primjerak ‘knjige Jehovinog zakona’. Helcija je pisaru Safanu povjerio da izvijesti kralja o tom senzacionalnom otkriću. Da li je 25-godišnji Jozija zbog svih tih dostignuća postao ponosan? (2. Dnevnika 34:3-18).

“Kad kralj ču što govori zakon”, piše Ezra, “razdrije haljine svoje.” Time je pokazao iskreno žaljenje jer je shvatio da njihovi preci nisu izvršavali sve Božje zapovijedi. To je doista bio znak poniznosti! Kralj je odmah poslao petoricu ljudi da preko proročice Holde saznaju što Jehova namjerava učiniti. Oni su se vratili sa sljedećim izvještajem: ‘Posljedica neposlušnosti Jehovinom Zakonu bit će veliko zlo. Ali budući da si se, kralju Jozija, ponizio, na miru ćeš biti pribran u svoj grob, i nećeš vidjeti to zlo’ (2. Dnevnika 34:19-28). Jozijin stav bio je ugodan Jehovi.

Bez obzira na to što je iza nas, i mi se možemo poniziti pred pravim Bogom, Jehovom, i pokazati da poštujemo njega i njegovu Riječ, Bibliju. Nicholas, kojeg smo spomenuli na početku, to je učinio. On kaže: “Iako je u mom životu zbog zloupotrebe droge i opijanja vladao nered, zanimao sam se za Bibliju i čeznuo za tim da mi život ima smisao. Konačno sam stupio u vezu s Jehovinim svjedocima, promijenio svoj način života i prihvatio istinu.” Da, mi možemo poštovati Boga i njegovu Riječ bez obzira na to kakva je naša okolina.

Jozija je imao duboko poštovanje i prema Jehovinim prorocima. Pored toga što se obratio proročici Holdi, na njega su puno utjecali i drugi proroci onog vremena. Naprimjer, i Jeremija i Sofonija neprestano su razotkrivali idolopoklonstvo koje se vršilo u Judi. Slušanje njihove poruke sigurno je potaklo Joziju na akciju protiv krivog  obožavanja (Jeremija 1:1, 2; 3:6-10; Sofonija 1:1-6).

“Gospodar”, Isus Krist, odredio je grupu svojih pomazanih sljedbenika — ‘vjernog i razboritog roba’ — da u pravo vrijeme daje duhovnu hranu (Matej 24:45-47). Pomoću publikacija temeljenih na Bibliji i preko skupštine taj razred roba ukazuje na koristi koje proizlaze iz slijeđenja biblijskih savjeta te daje praktične prijedloge kako te savjete primjenjivati u svakodnevnom životu. Kako je samo prikladno to što se koristimo Jehovinim pripremama koje nam pomažu da nadvladamo svoje duboko ukorijenjene štetne stavove! Nicholas je od djetinjstva osjećao duboku odbojnost prema autoritetu. Čak i kad je prihvatio istinu iz Božje Riječi, ta ga je slabost kočila u tome da u Jehovinoj službi učini još više. Promijeniti taj svoj stav nije mu bilo lako. No s vremenom je uspio. Kako? “Uz pomoć dvojice starješina koji su pokazali razumijevanje”, objašnjava Nicholas, “priznao sam svoj problem i počeo primjenjivati biblijski savjet koji su mi pružili s puno ljubavi.” On dodaje: “Iako povremeno u meni bukne neka sitna ljutnja, sada mogu obuzdati svoju buntovnu narav.”

Malinda također traži savjet od starješina kad donosi važne odluke u svom životu. Dok se bori s osjećajem beznađa i bezvrijednosti koji korijene vuče još od početka njenog života, ono što joj naročito pomaže razni su članci u časopisima Kula stražara i Probudite se! Ona kaže: “Ponekad naiđem na samo jedan odlomak ili rečenicu — samo mali dio članka koji me dirne. Prije nekih devet godina počela sam spremati takve članke u jedan fascikl kako bih ih uvijek mogla lako pronaći.” Danas u njena tri fascikla ima otprilike 400 članaka!

Ne, ljudi ne moraju vječno biti žrtve nesretnog obiteljskog života. Uz Jehovinu pomoć oni mogu uspjeti u duhovnom pogledu. Jednako kao što nečiji dobar odgoj ne jamči da će ta osoba biti čestita, tako ni loše djetinjstvo nije nešto što nekoga sprečava da bude bogobojazan.

Nakon što je u toku obnove hrama pronađena knjiga Zakona, Jozija je ‘sklopio savez pred Jehovom da će ići za njim i biti mu poslušan svim svojim srcem i svom dušom’ (2. Dnevnika 34:31). I od te svoje odluke nije odstupao do same smrti. Malinda i Nicholas također su odlučni biti lojalni Jehovi Bogu i ostati besprijekorni. I ti budi odlučan ostati blizu Boga i vjerno mu služiti. Možeš biti siguran da ćeš uspjeti jer Jehova obećava: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje” (Izaija 41:10, 13).