BIBLIJA sadrži brojne primjere vjernih obožavatelja Jehove koje je ponekad shrvalo obeshrabrenje. Činjenica je da kao nesavršeni ljudi s vremena na vrijeme svi imamo takve osjećaje. Možda su neki od nas skloniji obeshrabrenju — koje se možda čak javlja uz određenu mjeru samosažalijevanja — nego drugi jer su u životu doživjeli tragične stvari.

Međutim, ako ih se ne kontrolira, te emocije mogu upropastiti tvoj odnos s drugima i s Jehovom Bogom. Jedna kršćanka koja je sklona samosažalijevanju priznaje: “Odbila sam mnoge pozive da dođem na druženje jer sam mislila da nisam dostojna biti s onima iz skupštine.” Kakav samo razoran utjecaj ti osjećaji mogu imati na nečiji život! Što možeš učiniti da bi ih suzbio?

U 73. Psalmu Azaf je otvoreno pisao o onome što ga je mučilo. Kad je uspoređivao svoju situaciju s blagostanjem zlih, počeo im je zavidjeti. Primijetio je da su bezbožnici oholi i nasilni, a izgledalo je da prolaze nekažnjeno. Azaf je zatim izrazio sumnje s obzirom na to isplati li se živjeti čestitim životom (Psalam 73:3-9, 13, 14).

Jesi li i ti, poput Azafa, primijetio prividan uspjeh zlih koji se diče svojim neispravnim postupcima? Kako se Azaf nosio sa svojim negativnim osjećajima? On nastavlja: “Stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u očima mojima. Dok najposlije uđoh u svetinju Božju, i doznah kraj njihov” (Psalam 73:16, 17). Azaf je poduzeo pozitivne korake tako što se obratio Jehovi u molitvi. Ili kako je to apostol Pavao kasnije rekao, Azaf je ugušio ‘tjelesnog čovjeka’ probudivši u sebi ‘duhovnog čovjeka’. Ponovno mu se vratio duhovni vid, pa je shvatio da Jehova mrzi zloću i da će u određeno vrijeme zli biti kažnjeni (1. Korinćanima 2:14, 15).

Od presudne je važnosti dozvoliti Bibliji da ti pomogne usredotočiti se na realnost života! Jehova nas podsjeća na to da zna što rade zli. Biblija naučava: “Nemojte se zavaravati:  Boga se ne može ismijavati. Jer što god čovjek sije, to će i požeti (...). Stoga ne odustajmo činiti ono što je dobro” (Galaćanima 6:7-9). Jehova će staviti zle na ‘klizavo mjesto’; bacit će ih “u propast” (Psalam 73:18). Božja pravda na koncu uvijek pobjeđuje.

Redovito duhovno hranjenje s Jehovinog stola i izgrađujuće društvo Božjeg naroda pomoći će ti da ojačaš svoju vjeru i izađeš na kraj s obeshrabrenjem ili drugim negativnim osjećajima (Hebrejima 10:25). Ako poput Azafa ostaneš blizu Boga, iskusit ćeš njegovu podršku punu ljubavi. Azaf nastavlja: “Svagda [sam] kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu” (Psalam 73:23, 24). Jedna kršćanka koja je u djetinjstvu bila zlostavljana shvatila je koliko su mudre ove riječi. “Blisko druženje sa skupštinom”, kaže ona, “pomoglo mi je da život gledam drugim očima. Sasvim sam jasno vidjela da su kršćanski starješine puni ljubavi, da nisu policajci, već pastiri.” Da, suosjećajni kršćanski starješine igraju važnu ulogu u suzbijanju štetnih emocija (Izaija 32:1, 2; 1. Solunjanima 2:7, 8).

Baruh, pisar proroka Jeremije, jadao se da mu njegov zadatak uzrokuje emocionalni stres. Međutim, Jehova je ljubazno usmjerio Baruhovu pažnju na stvarni problem. “Ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja ću pustiti zlo na svako tijelo, govori Jehova; ali ću tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svim mjestima, kuda otiđeš” (Jeremija 45:2-5).

Jehova je Baruhu jednostavnim riječima objasnio da su izvor njegovog razočaranja njegove sebične težnje. Baruh nije mogao pronaći radost u svom zadatku koji je dobio od Boga jer je istovremeno za sebe tražio velike stvari. Možda i ti uvidiš da je izbjegavanje stvari koje odvraćaju pažnju i postizanje duševnog mira, koji je rezultat zadovoljstva zbog dobrog odnosa s Bogom, uistinu djelotvoran korak u svladavanju obeshrabrenja (Filipljanima 4:6, 7).

Dok je bila u Moabu, udovica Noema nije dozvolila da se zbog tjeskobe povuče u sebe kad su joj umrli muž i dva sina. Međutim, da se naslutiti da je jedno vrijeme bila ogorčena na sebe i svoje dvije snahe. Kad im je rekla da ne idu s njom, Noema je dodala: “Moji [su] jadi veći od vaših, jer se ruka  Jehovina podigla na me.” Došavši u Betlehem, ponovno je inzistirala: “Ne zovite me više Noema [“Moja ugodnost”], nego me zovite Mara [“Gorka”], jer mi velike jade zadade Svemogući” (Ruta 1:13, 20).

No Noema se nije povukla niti je neprestano tugovala — nije napustila Jehovu i njegov narod. U Moabu je čula da je “Jehova pohodio narod svoj davši im kruha” (Ruta 1:6). Shvatila je da je njeno mjesto uz Jehovin narod. Noema se nakon toga zajedno sa svojom snahom Rutom vratila u Judu i vješto je savjetovala kako da se ophodi sa svojim rođakom Bozom, koji ju je otkupio.

Slično tome, i danas se lojalne osobe koje su zbog smrti izgubile supružnike uspješno nose s emocionalnim stresom ostajući aktivne u kršćanskoj skupštini. Poput Noeme, posvećuju se duhovnim stvarima, čitajući Božju Riječ svaki dan.

Ovi biblijski izvještaji pokazuju kako se netko može nositi s posljedicama negativnih osjećaja. Azaf je potražio pomoć u Jehovinom svetištu i strpljivo čekao na njega. Baruh je poslušao savjet i nije dozvolio da mu materijalizam odvraća pažnju. Noema je i dalje surađivala s Jehovinim narodom, pripremajući mladu Rutu za prednosti koje je trebala imati u obožavanju pravog Boga (1. Korinćanima 4:7; Galaćanima 5:26; 6:4).

I ti možeš izaći na kraj s obeshrabrenjem i drugim negativnim osjećajima razmišljajući o božanskim pobjedama koje je Jehova podario kako čitavom svom narodu tako i pojedincima. Stoga razmišljaj o Jehovinom najvećem izrazu ljubavi koju je pokazao kad je za tebe osigurao otkupninu. Cijeni iskrenu ljubav kršćanskog bratstva. Usredotoči se na život u Božjem novom svijetu koji je tik pred nama. I reci poput Azafa: “Meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospodina Jehovu polažem nadanje svoje, i kazivaću sva čudesa tvoja” (Psalam 73:28).