KUD god pogledaš, ljudi. Mnogi su stariji, a neki od njih toliko su nemoćni da jedva hodaju. Ima i trudnica i mladih parova koji sa sobom vode malu djecu. Svi su oni — muškarci, žene i djeca — izbjeglice koji su zbog građanskog rata, prirodnih katastrofa ili drugih okolnosti bili prisiljeni otići iz svojih domova i potražiti utočište u nekoj susjednoj zemlji. Neki su više puta morali napustiti svoje obitavalište. Čim su vidjeli da se spremaju građanski nemiri ili da dolazi neka prirodna katastrofa, zgrabili su iz kuće par stvari, svoju djecu te krenuli u potrazi za zaklonom. Kad se situacija normalizira, mnoge izbjeglice vraćaju se kako bi obnovili svoj dom i počeli ispočetka.

Srednjoafrička Republika već godinama otvara svoja vrata izbjeglicama iz mnogih zemalja. Nedavno je tisuće ljudi, a među njima i mnogi Jehovini svjedoci, moralo bježati iz ratom pogođene Demokratske Republike Kongo u relativno sigurnu Srednjoafričku Republiku.

Svjedocima iz Srednjoafričke Republike bila je prednost organizirati pružanje humanitarne pomoći. Za kršćansku braću koja su došla organizirali su smještaj. U početku su to bile sobe u privatnim domovima, ali kako je broj izbjeglica rastao, postalo je jasno da će trebati dodatni smještaj. Neke Dvorane Kraljevstva preuređene su u spavaonice. Tamošnji Svjedoci prihvatili su se posla i postavili dodatnu rasvjetu, instalirali vodovodne cijevi i betonirali podove kako bi onima koji dođu bilo udobnije. Izbjeglice su radili zajedno s tom braćom kako bi uredili mjesta u kojima će prebivati. Na jeziku lingala organizirani su svi kršćanski sastanci kako bi braća dobila životno važnu duhovnu hranu. Bliska suradnja između tamošnjih Svjedoka i njihovih pridošlica pokazala je da je međunarodno bratstvo realnost.

Izbjegle obitelji nisu uvijek stigle zajedno. Ponekad su se članovi obitelji koji su se razdvojili ponovno našli na svom odredištu.  U svakoj Dvorani Kraljevstva bio je popis onih koji su došli na sigurno. Poduzete su mjere kako bi se pronašlo one kojih još nije bilo. Podružnica koja vodi djelo Jehovinih svjedoka u ovoj zemlji svaki je dan slala tri vozila kako bi se pomoglo Svjedocima koji su još bili na putu te kako bi se pronašlo one koji su se možda izgubili. Na tim vozilima bio je veliki natpis “KULA STRAŽARA — Jehovini svjedoci”.

Zamisli kakva je to radost bila kad je grupa od sedmero djece izbjeglica koja su se razdvojila od svojih roditelja ugledala kombi Jehovinih svjedoka. Odmah su potrčala prema njemu i rekla da su Svjedoci. Braća su im pomogla da uđu u kombi i odvezla ih u Dvoranu Kraljevstva, gdje su se kasnije sastali sa svojim obiteljima.

Što je tim iskrenim kršćanima pomoglo da se nose s tim okolnostima i to ne samo jednom već više puta? Oni su u potpunosti uvjereni da živimo u posljednjim danima, kao što je prorečeno u Svetom pismu (2. Timoteju 3:1-5; Otkrivenje 6:3-8).

Stoga, oni znaju da će Jehova Bog uskoro učiniti kraj ratovima, mržnji, nasilju i sukobima. Problem izbjeglištva bit će stvar prošlosti. A dotad se Jehovini svjedoci, u skladu sa savjetom apostola Pavla u 1. Korinćanima 12:14-26, nastoje brinuti jedni za druge. Premda ih dijele rijeke, granice, jezik i udaljenost, oni su zainteresirani jedni za druge i stoga brzo stupaju u akciju kad se netko nađe u nevolji (Jakov 1:22-27).