APOSTOL Pavao savjetovao je kršćane prvog stoljeća iz Efeza: “Dobro pazite kako hodite, ne kao nemudri, nego kao mudri, iskupljujući si povoljno vrijeme, jer su dani zli” (Efežanima 5:15, 16). Zašto je taj savjet bio potreban? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo nešto znati o okolnostima u kojima su živjeli kršćani u tom drevnom gradu.

Efez je bio poznat po svom ogromnom bogatstvu, teškom nemoralu, velikim zločinima i raznim demonskim postupcima. Pored toga, tamošnji kršćani morali su se boriti s filozofskim vjerovanjima o poimanju vremena. Grci u Efezu koji nisu bili kršćani vjerovali su da vrijeme ne ide u jednom pravcu. Grčka filozofija učila ih je da se život ponavlja u beskonačnim ciklusima. Osoba koja je svoje vrijeme potratila u jednom životnom ciklusu mogla ga je povratiti u drugom. Takvo je razmišljanje kršćane u Efezu moglo navesti na to da s ravnodušnošću gledaju na Jehovin vremenski raspored događaja, koji uključuje i vrijeme za izvršenje božanske osude. Zato je Pavlov savjet da ‘iskupljuju povoljno vrijeme’ bio prikladan.

Pavao o vremenu nije govorio samo općenito. Grčka riječ koju je upotrijebio označava određeno vrijeme, povoljno vrijeme za neku posebnu svrhu. Pavao je kršćane prvog stoljeća savjetovao da mudro koriste to povoljno vrijeme, pogodno razdoblje u kojem su se trenutno nalazili, prije nego što ono završi, a Božja milost i mogućnost spasenja više ne budu na raspolaganju (Rimljanima 13:11-13; 1. Solunjanima 5:6-11).

Mi živimo u sličnom povoljnom vremenskom periodu. Umjesto da težeći za privremenim užicima koje nudi ovaj svijet trate to pogodno razdoblje koje se nikad neće ponoviti, kršćani postupaju mudro ako vrijeme koje im stoji na raspolaganju koriste kako bi izvršavali ‘djela odanosti Bogu’ i tako jačali svoj odnos sa Stvoriteljem, Jehovom Bogom (2. Petrova 3:11; Psalam 73:28; Filipljanima 1:10).