SANDRA je udovica koja živi u Australiji. Kad je prije nekoliko godina umro njen suprug, njena prva reakcija bio je potpuni šok. “Shrvala me pomisao na to da sam odjednom izgubila svog supruga i najboljeg prijatelja. Uopće se ne mogu sjetiti kako sam se uspjela vratiti kući iz bolnice ni što sam radila tog dana. Narednih nekoliko tjedana moji su se strahovi pretvorili u konstantnu fizičku bol.”

Sandra ima stariju prijateljicu Elaine koja je udovica otprilike šest godina. Elaine je šest mjeseci njegovala svog supruga Davida koji je bolovao od raka i na koncu umro. Njena je tuga bila toliko velika da je ubrzo nakon njegove smrti privremeno oslijepjela. Dvije godine nakon toga srušila se na javnom mjestu. Njen liječnik nije pronašao nikakve znakove fizičke bolesti. No otkrio je da je Elaine u sebi zatomljivala tugu, pa joj je rekao da ode kući i pokuša se isplakati. “Trebalo mi je dosta vremena da svladam tugu”, priznaje Elaine, dodajući da je kad je bila usamljena čak znala otići u spavaću sobu i zavući glavu u Davidovu odjeću.

Da, smrt voljenog supružnika može prouzročiti razne reakcije, budući da biti udovica uključuje daleko više od samo života bez supruga. Sandra je naprimjer neko vrijeme osjećala da je izgubila identitet. Kao i mnoge druge žene koje su odnedavno udovice, osjećala se ranjivom i nesigurnom. Ona se prisjeća: “Navikla sam se na to da moj suprug uvijek donosi konačne odluke, a sad sam ih iznenada morala donositi sama. Nisam mogla spavati. Bila sam umorna i iscrpljena. Jednostavno nisam znala što da radim.”

Po cijelom se svijetu svakodnevno događaju priče slične Sandrinoj i Elaininoj. Bolest, nesreće, ratovi, etnička čišćenja i nasilje uzrok su tome da sve više žena postaje udovicama. * Mnoge od tih žena pate u sebi i ne znaju što da rade. Što mogu učiniti prijatelji i rođaci kako bi pomogli onima koji se privikavaju na život bez supružnika? U sljedećem će članku biti izneseni neki prijedlozi koji bi mogli biti korisni.