1, 2. (a) Zašto mnogi nisu sretni u životu? (b) Što je radost, i kako je možemo razvijati?

U OVIM teškim danima mnogi ljudi smatraju kako imaju malo razloga za radost. Kad se njima ili nekome koga vole desi nešto strašno, možda se osjećaju poput Joba iz drevnog vremena, koji je rekao: “Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira” (Job 14:1). Kršćani nisu imuni na stresove i pritiske koje donose ova “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj”, pa ne čudi što su vjerni Jehovini sluge ponekad obeshrabreni (2. Timoteju 3:1).

² Pa ipak, kršćani mogu biti radosni, čak i kad se nalaze u kušnjama (Djela apostolska 5:40, 41). Da bismo shvatili kako je to moguće, razmotrimo najprije što je radost. Radost se definira kao “osjećaj potaknut dobivanjem ili očekivanjem nečeg dobrog”. * Prema tome, ako uzmemo vremena da razmišljamo o svojim sadašnjim blagoslovima i radostima koje nas očekuju u Božjem novom svijetu, možemo biti radosni.

3. U kom se smislu može reći da svatko ima barem neke razloge za radost?

³ Svatko ima neki razlog da bude zahvalan. Možda neki poglavar obitelji izgubi posao. Naravno, to mu zadaje brige. On se želi skrbiti za svoje voljene. Međutim, ako je fizički jak i zdrav, može biti zahvalan na tome. Ako pronađe posao, moći će naporno raditi. S druge strane, možda je neku kršćanku zadesila teška bolest. Pa ipak, ona može biti zahvalna na podršci prijatelja i članova obitelji punih ljubavi koji joj pomažu da se dostojanstveno i hrabro nosi sa svojom bolešću. A svi se pravi kršćani, bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalaze, mogu radovati što su dobili prednost da upoznaju Jehovu, “sretnog Boga”, i Isusa Krista, ‘sretnog i jedinog Vladara’ (1. Timoteju 1:11; 6:15). Da, Jehova Bog i Isus Krist nadasve su sretni. Zadržali su radost unatoč tome što na Zemlji vlada posve drugačije stanje od onoga kakvo je Jehova isprva naumio. Iz njihovog  primjera možemo izvući veliku pouku o tome kako zadržati radost.

4, 5. (a) Kako je Jehova reagirao kad se prvi ljudski par pobunio? (b) U kom je smislu Jehova zadržao pozitivan stav prema ljudima?

⁴ U edenskom vrtu Adam i Eva imali su savršeno zdravlje i um. Dobili su produktivan posao i idealne uvjete u kojima su ga obavljali. A što je najvažnije, imali su prednost redovito komunicirati s Jehovom. Božji je naum bio da imaju sretnu budućnost. No naši praroditelji nisu bili zadovoljni svim tim dobrim darovima; uzeli su zabranjeni plod s “drveta od znanja dobra i zla”. Posljedica tog čina neposlušnosti su svi problemi koje mi kao njihovi potomci danas imamo (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:6; Rimljanima 5:12).

⁵ Međutim, Jehova nije dozvolio da ga nezahvalnost Adama i Eve liši radosti. Bio je uvjeren da će barem neke njihove potomke srce potaknuti da mu služe. Ustvari, on je u to bio toliko uvjeren da je i prije nego što su Adam i Eva dobili svoje prvo dijete objavio svoj naum da otkupi njihove poslušne potomke! (1. Mojsijeva 1:31; 3:15). U stoljećima koja su slijedila većina ljudi krenula je stopama Adama i Eve, ali Jehova nije odbacio ljudsku obitelj zbog te masovne neposlušnosti. Umjesto toga, svoju je pažnju usmjerio na muškarce i žene koji su ‘obradovali njegovo srce’, na one koji su se svojski trudili ugoditi mu iz ljubavi koju osjećaju prema njemu (Priče Salamunove 27:11; Hebrejima 6:10).

6, 7. Koji su činioci pomogli Isusu da ostane radostan?

⁶ A Isus — kako je on zadržao radost? Kao moćno duhovno stvorenje na nebu Isus je u svakom trenutku mogao promatrati ponašanje muškaraca i žena na Zemlji. Njihove mane bile su jasno vidljive, no Isus ih je ipak ljubio (Priče Salamunove 8:31). Kasnije, kad je došao na Zemlju i kad je zapravo ‘prebivao među’ ljudima, njegov se stav prema njima nije promijenio (Ivan 1:14). Što je savršenom Božjem Sinu omogućilo da zadrži takvo pozitivno gledište prema grešnoj ljudskoj obitelji?

⁷ Prije svega, Isus je bio razuman u onome što je očekivao kako od sebe tako i od drugih. Znao je da neće obratiti svijet (Matej 10:32-39). Stoga se radovao kad bi makar jedna iskrena osoba pozitivno reagirala na poruku o Kraljevstvu. Iako ponašanje i stav njegovih učenika nisu uvijek bili najbolji, Isus je znao da oni u srcu uistinu žele vršiti Božju volju i zbog toga ih je ljubio (Luka 9:46; 22:24, 28-32, 60-62). Zanimljivo je da je Isus, govoreći u pozitivnom svjetlu o dotadašnjim postupcima svojih učenika, u molitvi svom nebeskom Ocu rekao: “Držali su tvoju riječ” (Ivan 17:6).

8. Navedi neke od načina na koje možemo oponašati Jehovu i Isusa kad je riječ o zadržavanju radosti.

⁸ Svi ćemo nesumnjivo izvući korist ako razmišljamo o primjerima koje su u ovom pogledu pružili Jehova Bog i Krist Isus. Možemo li još bolje oponašati Jehovu, možda tako da ne budemo pretjerano zabrinuti kad stvari ne ispadnu baš onako kako smo očekivali? Možemo li točnije slijediti Isusove stope tako da zadržimo pozitivno gledište prema svojim trenutnim okolnostima i budemo razumni u onome što očekujemo od sebe i od drugih? Pogledajmo kako se neka od tih načela mogu praktično primijeniti na području koje svi revni kršćani visoko cijene — u službi propovijedanja.

9. Kada je Jeremija ponovno zadobio radost, i kako nam njegov primjer može pomoći?

⁹ Jehova želi da budemo sretni u njegovoj službi. Naša radost ne bi smjela ovisiti o rezultatima koje postižemo (Luka 10:17, 20). Prorok Jeremija godinama je propovijedao  na neplodnom području. Kad je svoju pažnju usredotočio na negativne reakcije ljudi, izgubio je radost (Jeremija 20:8). No kad je razmišljao o ljepoti same poruke, ponovno je zadobio radost. Jeremija je rekao Jehovi: “Kad se nađoše riječi tvoje, pojedoh ih, i riječ tvoja bi mi radost i veselje srcu mojemu, jer je ime tvoje prizvano na me, Jehova” (Jeremija 15:16). Da, Jeremija se radovao što je imao prednost propovijedati Božju riječ. I mi se možemo tome radovati.

10. Kako možemo zadržati radost u službi čak i ako je naše područje trenutno neplodno?

¹⁰ Čak i ako većina ne reagira pozitivno na dobru vijest, imamo svaki razlog da budemo radosni dok sudjelujemo u službi propovijedanja. Sjeti se da je Jehova bio sasvim uvjeren da će neki ljudi biti potaknuti služiti mu. Poput Jehove, nikada se ne bismo smjeli prestati nadati da će s vremenom barem neki uvidjeti važnost spornog pitanja i odazvati se na poruku o Kraljevstvu. Ne smijemo zaboraviti da se okolnosti ljudi mijenjaju. Kad se suoči s nekim neočekivanim gubitkom ili krizom, čak i najravnodušnija osoba može početi ozbiljno razmišljati o smislu života. Hoćeš li biti tu da pomogneš takvoj osobi onda kad postane ‘svjesna svoje duhovne potrebe’? (Matej 5:3). Možda netko na tvom području bude spreman poslušati dobru vijest već pri tvom sljedećem posjetu!

11, 12. Što se dogodilo u jednom gradu, i što možemo naučiti iz toga?

¹¹ Isto tako, možda na našem području više ne žive isti ljudi. Razmotri jedan primjer. U jednom malom gradu živio je određen broj mladih bračnih parova s djecom i bili su jako bliski jedni s drugima. Kad bi ih Jehovini svjedoci posjetili, na svakim bi vratima nailazili na isti odgovor: “Ne zanima nas!” Ako bi netko i bio zainteresiran za poruku o Kraljevstvu, susjedi ne bi gubili vrijeme, već bi se pobrinuli da se prekine daljnji kontakt sa Svjedocima. Dakle, bio je pravi izazov propovijedati na tom području. Pa ipak, Svjedoci nisu odustali; nastavili su propovijedati. S kakvim rezultatom?

¹² S vremenom su mnoga djeca u tom gradu odrasla, stupila u brak i osnovala svoju obitelj. Uviđajući da njihov način života nije doveo do prave sreće, neki od tih mladih ljudi počeli su tražiti istinu. Pronašli su je kad su se odazvali na dobru vijest koju su objavljivali Svjedoci. I tako je nakon mnogo godina mala skupština počela rasti. Zamisli koliko su se radovali ti ustrajni objavitelji Kraljevstva! Neka i nama ustrajnost u prenošenju veličanstvene poruke o Kraljevstvu donese radost!

13. Kome se možemo obratiti kad smo obeshrabreni?

¹³ Od koga možeš tražiti utjehu kad si izložen velikim pritiscima ili kad ti život zada težak  udarac? Milijuni Jehovinih predanih slugu najprije se obraćaju Jehovi u molitvi, a zatim svojoj kršćanskoj braći i sestrama. Dok je Isus bio na Zemlji, i on je cijenio pomoć svojih učenika. U noći prije svoje smrti rekao je da su ‘ostali s njim u njegovim kušnjama’ (Luka 22:28). Naravno, ti su učenici bili nesavršeni, no njihova je lojalnost utješno djelovala na Božjeg Sina. I nas mogu ojačati suobožavatelji.

14, 15. Što je jednom bračnom paru pomoglo da podnese smrt svog sina, i što učiš iz njihovog iskustva?

¹⁴ Michel i Diane, kršćanski bračni par, iskusili su koliko dragocjena može biti pomoć braće i sestara. Njihovom 20-godišnjem sinu Jonathanu, kršćaninu punom života pred kojim je bila sjajna budućnost, dijagnosticiran je tumor na mozgu. Liječnici su ga svim silama pokušavali spasiti, ali njegovo fizičko stanje sve se više pogoršavalo dok jednog kasnog poslijepodneva nije zaspao smrtnim snom. To je dotuklo Michela i Dianu. Znali su da je Službeni sastanak, koji se održavao te večeri, skoro gotov. Pa ipak, očajnički su trebali utjehu te su zamolili starješinu koji je bio s njima da ih otprati do Dvorane Kraljevstva. Došli su baš kad se skupštini davalo obavijest o Jonathanovoj smrti. Nakon sastanka braća i sestre okružili su uplakane roditelje, grlili ih i tješili. Diane se prisjeća: “Bili smo dotučeni kad smo došli u dvoranu, ali braća su nas stvarno utješila — vratila su nam snagu! Iako nisu mogla ukloniti našu bol, pomogla su nam da ustrajemo pod tim pritiskom!” (Rimljanima 1:11, 12; 1. Korinćanima 12:21-26).

¹⁵ Nevolja je potakla Michela i Dianu da se približe svojoj braći. Isto tako, približili su se jedno drugome. Michel kaže: “Naučio sam još više cijeniti svoju dragu suprugu. Kad smo obeshrabreni, međusobno razgovaramo o biblijskoj istini i o tome kako nas Jehova podupire.” Diane dodaje: “Sada nam nada u Kraljevstvo puno više znači.”

16. Zašto je važno poduzeti inicijativu i reći braći svoje potrebe?

¹⁶ Da, naša kršćanska braća i sestre mogu nam biti “pomoć koja jača” u teškim životnim trenucima i tako nam omogućiti da sačuvamo radost (Kološanima 4:11). Dakako, oni ne mogu čitati naše misli. Stoga kad nam treba pomoć, dobro je da im to kažemo. A onda možemo biti iskreno zahvalni na svakoj utjesi koju nam naša braća mogu pružiti, gledajući na nju kao na nešto što dolazi od Jehove (Priče Salamunove 12:25; 17:17).

17. S kakvim se izazovima suočava jedna samohrana majka, i kako trebamo gledati na osobe poput nje?

¹⁷ Što više promatraš suvjernike, to ćeš bolje naučiti cijeniti ih i radovati se njihovom društvu. Osvrni se po svojoj skupštini. Što vidiš? Ima li u njoj neka samohrana majka koja se napreže da bi odgojila svoju djecu na putu istine? Razmišljaš li često o dobrom primjeru koji ona pruža? Pokušaj si predočiti koji su neki od problema s kojima se suočava. Samohrana majka imenom Jeanine spominje neke: usamljenost, neželjene nemoralne ponude muškaraca na radnom mjestu, jako skroman kućni budžet. No najveća je prepreka, kaže ona, briga za emocionalne potrebe djece, budući da je svako od njih jedinstveno. Jeanine spominje još jedan problem: “Može biti pravi izazov oduprijeti se sklonosti da od sina stvoriš poglavara obitelji kako bi ti nadomjestio muža kojeg nemaš. Imam kćerku i nije lako misliti na to da je ne smijem preopteretiti smatrajući je svojom prisnom prijateljicom.” Poput tisuća bogobojaznih samohranih roditelja, Jeanine ima posao s punim radnim vremenom i brine se za kućanstvo. Isto tako, proučava Bibliju sa svojom djecom, u službi  propovijedanja uči ih svjedočiti i vodi ih na skupštinske sastanke (Efežanima 6:4). Jehova je sigurno sretan dok svakog dana promatra kako se ta obitelj trudi sačuvati besprijekornost! Zar ne osjećamo radost u srcu zato što imamo takve osobe među nama? Svakako da osjećamo.

18, 19. Navedi primjere iz kojih se vidi kako možemo pokazivati veće cijenjenje prema članovima skupštine.

¹⁸ Ponovno se osvrni po svojoj skupštini. Možda vidiš vjerne udovice ili udovce koji ‘nikada ne izostaju’ sa sastanaka (Luka 2:37). Jesu li ponekad usamljeni? Naravno. Jako im nedostaju njihovi supružnici! No oni su zaposleni u Jehovinoj službi i pokazuju osobno zanimanje za druge. Njihova stabilnost i pozitivan stav doprinose radosti u skupštini! Jedna kršćanka, koja služi u punovremenoj službi više od 30 godina, primijetila je: “Nešto što me najviše raduje jest vidjeti da ostarjela braća i sestre koji su doživjeli mnoge kušnje još uvijek vjerno služe Jehovi!” Da, ostarjeli kršćani među nama veliko su ohrabrenje mlađima.

¹⁹ Što je s novima koji su se tek nedavno počeli družiti sa skupštinom? Zar nismo ohrabreni kad riječima izražavaju svoju vjeru na sastancima? Razmisli koliko su napredovali otkako su počeli proučavati Bibliju. Jehova  je sigurno veoma zadovoljan s njima. Jesmo li i mi? Da li im dajemo do znanja da imaju našu podršku u tome i da li ih pohvalimo za napore koje ulažu?

20. Zašto se može reći da u skupštini svaki član igra važnu ulogu?

²⁰ Jesi li u braku, samac ili samohrani roditelj? Jesi li dječak ili djevojčica bez oca (ili bez majke), udovica ili udovac? Jesi li godinama povezan sa skupštinom ili si joj se priključio tek nedavno? Budi uvjeren da tvoj vjerni primjer ohrabruje sve nas. A kad pjevaš pjesme Kraljevstva, komentiraš ili imaš zadatak u Teokratskoj školi propovijedanja, tvoje sudjelovanje čini nas još radosnijima. Što je još važnije, to raduje Jehovino srce.

21. Za što imamo mnogo razloga, i koja se pitanja pojavljuju?

²¹ Da, čak i u ovim nemirnim vremenima možemo biti radosni dok obožavamo našeg sretnog Boga. Imamo mnogo razloga da poslušamo Pavlov savjet: “Radujte se (...) i Bog ljubavi i mira bit će s vama” (2. Korinćanima 13:11). No što ako nas zadesi neka prirodna katastrofa, progonstvo ili težak ekonomski problem? Je li čak i u takvim situacijama moguće zadržati radost? Donesi svoj zaključak o tome dok budeš razmatrao sljedeći članak.