TO JE pitanje desetljećima zbunjivalo Jehovine sluge. Oni su se dugo naprezali da ga razjasne pomoću Biblije. O toj su se temi vodile mnoge rasprave. No konačno je utvrđen biblijski odgovor, koji je 1935. veoma oduševio prisutne na kongresu u Washingtonu, D.C.

Ključno pitanje te rasprave glasilo je: Tko pripada “velikoj gomili” (King James Version), odnosno ‘velikom mnoštvu’ (prijevod Novi svijet) iz Otkrivenja 7:9? Hoće li ta grupa vjernika živjeti na nebu?

Od vremena apostola Ivana pa do naših dana kršćani nisu razumjeli identitet “velike gomile”. Istraživači Biblije smatrali su da je veliko mnoštvo drugorazredni nebeski razred, grupa koja je stekla spoznaju biblijske istine, ali je nije prenosila drugima.

No bilo je nekih koji su surađivali s pomazanim kršćanima i postali vrlo revni u djelu propovijedanja. Oni nisu imali želju ići na nebo. Njihova je nada doista bila u skladu s javnim predavanjem “Milijuni koji sada žive neće nikada umrijeti”, koje je Jehovin narod imao priliku slušati od 1918. do 1922. Osobe koje pripadaju tim milijunima bit će blagoslovljene vječnim životom na Zemlji.

U engleskom izdanju Kule stražare od 15. listopada 1923. objašnjavala se Isusova usporedba o ovcama i jarcima te je u njoj pisalo: “Ovce predstavljaju ljude iz svih naroda, koji nisu rođeni duhom, ali ljube pravednost, priznaju Isusa Krista kao Gospodina i očekuju bolje vrijeme pod njegovom vladavinom, kojoj se nadaju” (Matej 25:31-46).

Godine 1931. u prvom svesku knjige Opravdanje (Vindication) objašnjeno je 9. poglavlje Ezehijela te su oni s čelima obilježenim za preživljavanje kraja svijeta identificirani kao ovce iz Isusove usporedbe. U trećem svesku te knjige (objavljenom 1932) opisan je ispravan stav srca ne-Izraelca Jonadaba, koji se popeo na kola izraelskog pomazanog kralja Jehuva kako bi vidio njegovu revnost u pogubljivanju obožavatelja krivih bogova (2. Kraljevima 10:15-28). U knjizi je stajalo: “Jonadab predstavlja, odnosno on je predslika razreda ljudi koji su sada na Zemlji, a ne podupiru Sotoninu organizaciju, već staju na stranu pravednosti te će ih Gospodin sačuvati u vrijeme Harmagedona, prevesti preko te nevolje i dati im vječni život na Zemlji. Oni sačinjavaju razred ‘ovaca’.”

Godine 1934. u Kuli stražari jasno je stajalo da bi se kršćani koji imaju zemaljsku nadu trebali predati Jehovi i krstiti. Svjetlo je s obzirom na ovaj zemaljski razred doista sjalo sve jasnije! (Priče Salamunove 4:18).

Razumijevanje Otkrivenja 7:9-17 uskoro je zabljesnulo blistavom svjetlošću (Psalam 97:11). Braća su u Kuli stražari izrazila nadu da će kongres koji će se održati od 30. svibnja do 3. lipnja 1935. u Washingtonu, D.C. (SAD), biti “prava utjeha i korist” onima koje predstavlja Jonadab. I doista je bilo tako!

 J. F. Rutherford je u uzbudljivom govoru “Velika gomila”, koji je održao pred oko 20 000 delegata, iznio biblijski dokaz da su današnje “druge ovce” isto što i “veliko mnoštvo” iz Otkrivenja 7:9 (Ivan 10:16). Na vrhuncu tog govora, rekao je: “Molim da sada ustanu svi koji gaje nadu u vječni život na Zemlji!” Nakon što je veliki dio prisutnih ustao, Rutherford je izjavio: “Gledajte! Velika gomila!” Najprije je zavladala tišina, a zatim se prolomio dug pljesak. Sljedećeg se dana krstilo 840 novih Jehovinih svjedoka, od kojih je većina izjavila da pripada velikom mnoštvu.

Prije 1935. sve veći broj onih koji su prihvatili biblijsku poruku i pokazali revnost u propovijedanju dobre vijesti bio je zainteresiran za vječni život na rajskoj Zemlji. Oni nisu imali želju ići na nebo, jer im Bog nije dao nadu u nebeski život. To što su se identificirali kao veliko mnoštvo drugih ovaca pokazuje da je do 1935. sakupljanje 144 000 pomazanih kršćana praktički završilo (Otkrivenje 7:4).

Kad je izbio drugi svjetski rat, Sotona Đavo dao je sve od sebe kako bi zaustavio sakupljanje onih koji sačinjavaju veliko mnoštvo. Djelo propovijedanja o Kraljevstvu bilo je zabranjeno u mnogim zemljama. U to teško vrijeme, ujedno kratko prije svoje smrti u siječnju 1942, J. F. Rutherford je izjavio: “Izgleda da ‘velika gomila’ i neće biti baš tako velika.”

No zahvaljujući Božjem blagoslovu ipak se pokazalo da nije tako. ‘Stojeći potpuni i s čvrstim uvjerenjem’, pomazanici i njihovi suradnici, druge ovce, izvršavali su zadatak stvaranja učenika (Kološanima 4:12; Matej 24:14; 28:19, 20). Do 1946. broj Jehovinih svjedoka koji propovijedaju širom svijeta bio je 176 456 — i većina je pripadala velikom mnoštvu. Godine 2000. u 235 zemalja više od 6 000 000 Svjedoka vjerno je služilo Jehovi — doista veliko mnoštvo! A taj broj i dalje raste.