1. Tko je napustio Egipat zajedno s Izraelcima, i što ih je navelo na to?

KAD su Izraelci izašli na slobodu nakon što su u Egiptu proveli 215 godina, i to većinu vremena kao robovi, “i drugih ljudi mnogo otiđe s njima” (2. Mojsijeva 12:38). Ti ne-Izraelci bili su očevici deset strašnih nevolja kojima se nanijelo štetu Egiptu i izvrgnulo ruglu njegove lažne bogove. No istovremeno su — naročito od četvrte nevolje pa nadalje — vidjeli da Jehova može zaštititi svoj narod (2. Mojsijeva 8:23, 24). Iako su o Jehovinim naumima znali jako malo, u jedno su bili sigurni: Egipatski bogovi nisu mogli zaštititi Egipćane, no Jehova je primijenio svoju moć u korist Izraelaca.

2. Zašto je Rahaba pomogla izraelskim uhodama, i zašto njihov Bog nije iznevjerio njeno povjerenje?

² Četrdeset godina kasnije, pred sam ulazak Izraelaca u Obećanu zemlju, Mojsijev nasljednik Jozua poslao je dva čovjeka da izvide situaciju u toj zemlji. Tamo su sreli Rahabu, stanovnicu Jerihona. Na temelju onoga što je čula o Jehovinim moćnim djelima koja je učinio štiteći Izraelce tokom 40 godina nakon izlaska iz Egipta, znala je da mora pomoći Božjem narodu ukoliko želi Njegov blagoslov. Zbog svoje mudre odluke ona i njena obitelj ostali su na životu kad su Izraelci kasnije osvojili grad. Čudesan način na koji su bili spašeni sam je po sebi bio jasan dokaz da je Bog s njima. Dakle, izraelski Bog nije iznevjerio Rahabino povjerenje (Jozua 2:1, 9-13; 6:15-17, 25).

3. (a) Koje je čudo Isus učinio u blizini obnovljenog grada Jerihona, i kako je reagiralo židovsko svećenstvo? (b) Što su shvatili neki Židovi, a kasnije i mnogi ne-Židovi?

³ Petnaest stoljeća kasnije Isus Krist je izliječio slijepog prosjaka u blizini obnovljenog grada Jerihona  (Marko 10:46-52; Luka 18:35-43). Taj je čovjek molio Isusa da mu se smiluje, pokazujući da zna kako Isus ima Božju podršku. S druge strane, židovski vjerski vođe i njihovi sljedbenici uglavnom nisu željeli priznati da su čuda koja je Isus činio dokaz da on vrši Božje djelo. Umjesto toga, kritizirali su ga (Marko 2:15, 16; 3:1-6; Luka 7:31-35). Čak i kad su se suočili s činjenicom da je Isus uskrsnuo nakon što su ga pogubili, nisu željeli priznati da je iza toga stajao Bog. Umjesto toga, prednjačili su u proganjanju Isusovih sljedbenika, pokušavajući zaustaviti njihovo djelo ‘objavljivanja dobre vijesti o Gospodinu Isusu’. Međutim, neki su Židovi, a kasnije i mnogi ne-Židovi, obratili pažnju tim događajima i shvatili njihovo pravo značenje. Bilo im je jasno da je Bog odbacio samopravedne židovske vođe, a da podržava ponizne sljedbenike Isusa Krista (Djela apostolska 11:19-21).

4, 5. (a) Kakav stav imaju neki ljudi prema izboru religije? (b) Koje važno pitanje treba uzeti u obzir kad se odlučuje koja je religija prava?

⁴ Na pitanje o tome kakva bi trebala biti prava religija jedan je svećenik u nedavnom televizijskom intervjuu rekao: “Tvrdim da je religija prava ako nekoga tko živi po njoj čini boljom osobom.” Istina, prava religija čini ljude boljima. No da li činjenica da neka religija čini ljude boljima sama po sebi dokazuje da ona ima Božju podršku? Je li to jedini kriterij po kojem možemo utvrditi je li neka religija prava?

⁵ Svatko cijeni to što ima pravo na vlastiti izbor, pa i kad je riječ o izboru religije. No sloboda izbora ne garantira da će osoba donijeti pravu odluku. Neki ljudi, naprimjer, izabiru religiju na temelju njene brojnosti, bogatstva, pompoznih ceremonija ili obiteljskih veza. Nijedna od tih stvari nipošto nije presudni faktor u odlučivanju je li neka religija prava ili nije. Glavno pitanje vezano uz taj problem glasi: Koja religija potiče svoje sljedbenike da vrše Božju volju i pruža jasan dokaz Božje podrške tako da njeni pripadnici sa sigurnošću mogu reći: “Bog je za nas”?

6. Koje Isusove riječi pomažu razumjeti koja je prava, a koja kriva religija?

⁶ Isus je postavio pravilo po kojem se pravo obožavanje razlikuje od krivog kad je rekao: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su grabežljivi vukovi. Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima” (Matej 7:15, 16; Malahija 3:18). Razmotrimo neke od ‘plodova’, odnosno znakova prepoznavanja, prave religije kako bismo objektivno mogli razlučiti tko danas ima Božju podršku.

7. Što znači naučavati samo ono što se temelji na Bibliji?

⁷ Svoja učenja temelje na Bibliji. Isus je rekao: “Ono što naučavam nije moje, nego je od onoga koji me poslao. Ako tko želi vršiti njegovu volju, on će znati je li to učenje od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Također je rekao: “Tko je od Boga, sluša što Bog govori” (Ivan 7:16, 17; 8:47). Da bi neka osoba imala Božju podršku, logično je da mora naučavati samo ono što Bog otkriva u svojoj Riječi i da ne smije slijediti učenja koja se temelje na ljudskoj mudrosti ili tradiciji (Izaija 29:13; Matej 15:3-9; Kološanima 2:8).

8. Zašto je prilikom obožavanja Boga važno koristiti njegovo ime?

⁸ Koriste i objavljuju Božje ime, Jehova. Izaija je prorekao: “Tada ćete reći: hvalite Jehovu, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. Pojte Jehovi, jer učini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5). Isus je svoje sljedbenike naučio da se mole: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Prema tome, bez obzira na to jesu li bili Židovi ili ne-Židovi, kršćani su trebali služiti kao “narod za [Božje] ime” (Djela apostolska 15:14). Bog je očito sretan što može pružati podršku onima koji se ponose time što su ‘narod za njegovo ime’.

9. (a) Zašto je radost obilježje pripadnika prave religije? (b) Kojim riječima Izaija ukazuje na razliku između prave i krive religije?

⁹ Oponašaju Božju osobnost, čije je obilježje radost. Kao izvor ‘dobre vijesti’ Jehova je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11). Pa kako bi onda njegovi obožavatelji mogli biti nesretni ili vječito pesimistični? Unatoč nevoljama koje pogađaju svijet i osobnim problemima, pravi kršćani ostaju radosni jer se redovito goste obiljem duhovne hrane. Izaija ukazuje na razliku između njih i pripadnika krive religije: “Ovako veli Gospodin Jehova: gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati; gle, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni; gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Gle, sluge će moje pjevati od radosti u srcu, a vi ćete vikati od žalosti u srcu i ridaćete od tuge u duhu” (Izaija 65:13, 14).

10. Zašto osobe koje pripadaju pravoj religiji ne moraju učiti na vlastitim greškama?

¹⁰ Svoje vladanje i odluke temelje na biblijskim načelima. Pisac Priča Salamunovih nas savjetuje: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6). Bog podržava one koji traže njegovo vodstvo umjesto da se oslanjaju na nedosljedne teorije ljudi koji ignoriraju Božju mudrost. Što je osoba spremnija oblikovati svoj život prema Božjoj Riječi, to će manje morati učiti na vlastitim greškama (Psalam 119:33; 1. Korinćanima 1:19-21).

11. (a) Zašto se članovi prave religije ne dijele na svećenstvo i laike? (b) Kakav primjer stadu trebaju davati oni koji preuzimaju vodstvo među Božjim narodom?

¹¹ Organizirani su po uzoru na kršćansku skupštinu iz prvog stoljeća. Isus je iznio sljedeće načelo: “Nemojte dopustiti da vas zovu Rabbi, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća. Osim toga, nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je vaš Otac, onaj koji je na nebesima. Nemojte dopustiti ni da vas zovu ‘vođama’, jer je vaš Vođa jedan, Krist. A najveći među vama mora biti vaš sluga” (Matej 23:8-11). U skupštini u kojoj su svi braća ne postoji ohola klasa svećenstva koja si dodjeljuje visokozvučne titule i uzdiže se iznad laika (Job 32:21, 22). Onima koji pasu stado Božje rečeno je da to ne čine ‘pod prisilom,  nego dragovoljno; niti iz ljubavi prema nepoštenom dobitku, nego gorljivo; niti kao da gospodare nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego da budu primjeri stadu’ (1. Petrova 5:2, 3). Pravi kršćanski pastiri ne pokušavaju postati gospodari vjere drugih. Kao suradnici u Božjoj službi oni se jednostavno trude davati dobar primjer (2. Korinćanima 1:24).

12. Koji uravnotežen stav prema ljudskim vladavinama Bog zahtijeva od onih koji žele imati njegovu podršku?

¹² Podložni su ljudskim vladavinama, no ostaju neutralni. Onaj tko nije ‘podložan višim vlastima’ ne može očekivati Božju podršku. Zašto? Zato što “vlasti koje postoje od Boga su postavljene na svoje relativne položaje. Stoga je onaj tko se suprotstavlja vlasti zauzeo stav protiv Božjeg uređenja” (Rimljanima 13:1, 2). Međutim, Isus je priznao da može doći do sukoba interesa kad je rekao: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje” (Marko 12:17). Osobe koje žele imati Božju podršku moraju ‘uvijek tražiti najprije kraljevstvo [Božje] i Božju pravednost’, dok su istovremeno poslušne državnim zakonima koji se ne kose s njima važnijim odgovornostima koje imaju prema Bogu (Matej 6:33; Djela apostolska 5:29). Isus je istaknuo važnost neutralnosti kad je o svojim učenicima rekao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta.” Kasnije je dodao: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta” (Ivan 17:16; 18:36).

13. Koju ulogu igra ljubav u prepoznavanju Božjeg naroda?

¹³ Nepristrani su i čine “dobro svima” (Galaćanima 6:10). Kršćanska je ljubav nepristrana, nju se pokazuje svim ljudima bez obzira na to koje je boje njihova koža, kakav je njihov ekonomski status ili stupanj obrazovanja, koje su nacionalnosti ili koji jezik govore. Osobe koje imaju Božju podršku prepoznaje se po tome što čine dobro svima, a naročito onima koji su im srodni u vjeri. Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35; Djela apostolska 10:34, 35).

14. Da li svi ljudi obavezno prihvaćaju osobe koje Bog odobrava? Objasni.

¹⁴ Spremni su podnositi progonstvo zbog vršenja Božje volje. Isus je unaprijed upozorio svoje sljedbenike: “Ako su progonili mene, progonit će i vas; ako su držali moju riječ, držat će i vašu” (Ivan 15:20; Matej 5:11, 12; 2. Timoteju 3:12). Oni koji imaju Božju podršku nikada nisu bili omiljeni, kao što je bilo i s Noom, koji je osudio  svijet svojom vjerom (Hebrejima 11:7). Osobe koje danas žele imati Božju podršku ne smiju razvodnjavati Božju riječ ni kompromitirati božanska načela da bi izbjegle progonstvo. One znaju da će se ljudi ‘čuditi i pogrdno govoriti’ o njima dok god vjerno služe Bogu (1. Petrova 2:12; 3:16; 4:4).

15, 16. (a) Koja će nam pitanja pomoći da utvrdimo koja vjerska zajednica ima Božju podršku? (b) Do kojeg su zaključka došli milijuni ljudi, i zašto?

¹⁵ Upitaj se: ‘Koja je religija poznata po tome da se točno drži Božje Riječi, čak i kad se njena učenja razlikuju od vjerovanja većine ljudi? Tko ističe koliko je važno Božje osobno ime, pa čak ga se po tom imenu prepoznaje? Tko optimistički ukazuje na Božje Kraljevstvo kao na jedino rješenje za sve ljudske probleme? Tko podržava biblijska mjerila vladanja, makar ga se smatralo staromodnim? Koja je grupa poznata po tome što nema plaćeno svećenstvo i po tome što su svi njeni članovi propovjednici? Koga se pohvaljuje kao građane koji poštuju zakon, iako se ne upliću u politiku? Tko s puno ljubavi troši vrijeme i novac kako bi pomagao drugima da upoznaju Boga i njegove naume? I koga se, unatoč svim tim pozitivnim stvarima, i dalje prezire, ismijava i progoni?’

¹⁶ Milijuni ljudi diljem svijeta odvagnuli su činjenice i uvjerili se da samo Jehovini svjedoci pripadaju pravoj religiji. Do tog su zaključka došli na temelju onoga što Jehovini svjedoci naučavaju, kako se ponašaju i na temelju dobra koje donosi njihova religija (Izaija 48:17). Ustvari, milijuni govore ono što je prorečeno u Zahariji 8:23: “Idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama.”

17. Zašto Jehovini svjedoci nisu uobraženi kad tvrde da su prava religija?

¹⁷ Jesu li Jehovini svjedoci uobraženi kad kažu da samo oni imaju Božju podršku? Zapravo, isto je bilo i kad su Izraelci u Egiptu, unatoč vjerovanjima Egipćana, tvrdili da imaju Božju podršku ili kad su kršćani iz prvog stoljeća tvrdili da Božju podršku imaju oni, a ne pripadnici židovske religije. Činjenice govore za sebe. Jehovini svjedoci u 235 zemalja obavljaju djelo za koje je Isus prorekao da će ga u vremenu kraja vršiti njegovi  pravi sljedbenici: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14).

18, 19. (a) Zašto Jehovini svjedoci nemaju razloga odustati od djela propovijedanja, čak i ako im se drugi protive? (b) Kako Psalam 41:11 potvrđuje činjenicu da Svjedoci imaju Božju podršku?

¹⁸ Jehovini svjedoci i dalje će izvršavati taj zadatak te nikada neće dozvoliti da progonstvo ili protivljenje prekinu njihovu aktivnost. Jehovino se djelo mora izvršiti i izvršit će se. Sve što su drugi pokušavali u prošlom stoljeću kako bi spriječili Svjedoke u izvršavanju Božjeg djela na koncu je propalo, jer Jehova je obećao: “Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti sretno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je nasljedstvo sluga Jehovinih i pravda njihova od mene” (Izaija 54:17).

¹⁹ Činjenica da su Jehovini svjedoci danas brojniji i aktivniji nego ikada prije — i to usprkos protivljenju diljem svijeta — dokaz je da Jehova odobrava to što čine. Kralj David je rekao: “Po tome ću poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom” (Psalam 41:11; 56:9, 11). Božji se neprijatelji nikada neće radovati zbog trijumfa nad Jehovinim narodom jer njihov Vođa, Isus Krist, ide naprijed do konačne pobjede!