ZVUČI li ti to poznato? Povijest je puna primjera ljudi koji su pod izlikom zakona drugima stvarali nevolje. Gore spomenuti slučaj zbio se u Perzijskom Carstvu u vrijeme proroka Danijela. Zakon koji je donio kralj Darije glasio je: “Tko bi se god zamolio za što kome god bogu ili čovjeku za trideset dana osim (...) kralju, da se baci u jamu lavovsku” (Danijel 6:7-9).

Što je Danijel učinio pod prijetnjom smrti? Je li se i dalje pouzdao u svog Boga, Jehovu, ili je učinio kompromis i postupio u skladu s kraljevom naredbom? Izvještaj kaže: “Danijel kad dozna da je knjiga napisana, otiđe svojoj kući, gdje bijahu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jeruzalemu, i padaše na koljena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što i prije uvijek činjaše” (Danijel 6:10). Preostali dio izvještaja dobro nam je poznat. Danijel je zbog svoje vjere bačen u lavovsku jamu, no Jehova je ‘zatvorio usta lavovima’ i spasio svog lojalnog slugu (Hebrejima 11:33; Danijel 6:16-22).

Jehovini sluge danas žive u neprijateljski raspoloženom svijetu i suočavaju se s mnogim prijetnjama svojoj fizičkoj i duhovnoj dobrobiti. Naprimjer, u nekim su zemljama mnogi Svjedoci bili ubijeni u brutalnim izljevima rasne mržnje. Drugdje se Jehovini sluge suočavaju s nestašicom hrane, ekonomskim poteškoćama, prirodnim katastrofama, teškim bolestima i drugim situacijama koje dovode u pitanje njihov život. Pored toga, moraju se boriti s progonstvom, pritiscima na poslu i raznim iskušenjima da postupaju neispravno, što predstavlja prijetnju njihovoj duhovnosti. Doista, veliki Protivnik, Sotona, odlučan je uništiti Jehovine sluge na bilo koji mogući način (1. Petrova 5:8).

Što možemo učiniti kad se suočimo s takvim situacijama? Premda je prirodno osjećati strah kad je u pitanju naš život, na umu možemo imati ohrabrujuće riječi apostola Pavla: “[Jehova] je rekao: ‘Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti.’ Zato možemo biti puni hrabrosti i reći: ‘Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Hebrejima 13:5, 6). Možemo biti sigurni da Jehova jednako osjeća prema svojim slugama danas. No jedno je znati što je Jehova obećao, a nešto sasvim drugo biti uvjeren da će on djelovati u našu korist. Stoga je veoma važno razmotriti zbog čega možemo izgraditi svoje pouzdanje u Jehovu i činiti sve što možemo kako bismo jačali i sačuvali to pouzdanje. Ako to činimo, “Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će [naša] srca i [naše] misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:7). Tako ćemo kad dođu kušnje moći trezveno razmišljati i mudro postupati.

Mi nedvojbeno imamo mnoge razloge da se pouzdamo u svog Stvoritelja, Jehovu. Prvi je činjenica da je Jehova Bog pun ljubavi koji se istinski brine za svoje sluge. U Bibliji su zabilježeni mnogi primjeri koji pokazuju da se Jehova s puno ljubavi brine za svoje sluge. Opisujući kako je Jehova postupao sa svojim izabranim narodom, Izraelom, Mojsije piše: “Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu, gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva ga kao zjenicu oka svojega” (5. Mojsijeva 32:10). Jehova još dan-danas pokazuje veliku brigu za svoje sluge, kao za grupu tako i za pojedince. Naprimjer, kad su neki Svjedoci doživjeli veliku nestašicu hrane za vrijeme rata u Bosni, Jehova se pobrinuo da tu prijeko potrebnu hranu dobiju uz pomoć hrabre braće iz Hrvatske i Austrije koja su riskirala svoj život kako bi putovala kroz vrlo opasno područje i svojoj braći donijela humanitarnu pomoć. *

Budući da je Jehova Bog Svemoguć, on je svakako u stanju zaštititi svoje sluge u svim okolnostima (Izaija 33:22; Otkrivenje 4:8). No čak i kad dopusti da se neki od njegovih slugu pokažu vjernima do same smrti, on im ipak daje snagu i pomaže im da sačuvaju svoju besprijekornost te im omogućava da do samog kraja budu nepokolebljivi, radosni i da imaju mir. Stoga možemo gajiti isto pouzdanje kakvo je imao i psalmist: “Bog nam je utočište i sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi. Zato se nećemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima” (Psalam 46:1, 2).

Biblija također otkriva da je Jehova Bog istine. To znači da on uvijek ispunjava svoja obećanja. Ustvari, Biblija ga opisuje kao Boga koji “ne može lagati” (Titu 1:2). Budući da je Jehova uvijek iznova pokazao da je spreman zaštititi i sačuvati svoje sluge, možemo biti u potpunosti uvjereni da je on ne samo u stanju ispuniti svoja obećanja već i da želi to učiniti (Job 42:2).

Premda imamo sve razloge da se pouzdamo u Jehovu, ne smijemo misliti da je naše pouzdanje nepokolebljivo. Budući da ljudi općenito imaju slabu vjeru u Boga, lako bi se moglo desiti da oslabi i naše pouzdanje u Jehovu. Zato se moramo snažno naprezati kako bismo jačali i čuvali svoje pouzdanje. Jehova je svjestan toga, pa se pobrinuo da nam u tome pomogne.

Kao prvo, dao nam je svoju pisanu Riječ, Bibliju, u kojoj su zabilježena mnoga moćna djela koja je učinio u korist svojih slugu. Razmisli na trenutak, možeš li se pouzdati u nekoga kome znaš samo ime? Vjerojatno jako malo, ako uopće. Najprije moraš nešto znati o njegovom ponašanju i postupcima da bi u njega imao povjerenja, zar ne? Dok čitamo biblijske izvještaje o tim moćnim djelima i razmišljamo o njima, naša se spoznaja o Jehovi i njegovim divnim putevima produbljuje, te smo sve svjesniji toga da je on dostojan našeg povjerenja. Tako raste i naše pouzdanje u njega. Psalmist je pružio izvrstan primjer kad je u žarkoj molitvi Bogu rekao: “Pamtim djela Jah; pamtim prijašnje čudo tvoje. Mislio sam o svim djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj” (Psalam 77:11, 12).

Pored Biblije imamo i bogat izvor duhovne hrane u biblijskim publikacijama koje izdaje Jehovina organizacija. Te publikacije, između ostalog, često sadrže dirljive životne priče današnjih Božjih slugu, koje pokazuju kako im je Jehova pružao pomoć i olakšanje kad su se našli u gotovo beznadnim situacijama. Naprimjer, Martin Poetzinger, koji je kasnije postao član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, ozbiljno se razbolio dok je u raznim dijelovima Evrope, daleko od svog doma, služio kao pionir. Nije imao novca i nijedan ga liječnik nije htio pregledati. No Jehova ga nije napustio. Na koncu se obratio jednom specijalistu u bolnici. Budući da je taj susretljivi čovjek imao jaku vjeru u Bibliju, brinuo se za brata Poetzingera kao što bi se brinuo za vlastitog sina, i to bez naknade. Čitanje takvih životnih priča sigurno može ojačati naše pouzdanje u nebeskog Oca.

Dragocjena prednost molitve još je jedan vrijedan način na koji nam Jehova pruža pomoć da ojačamo svoje pouzdanje u njega. Apostol Pavao nam s puno ljubavi kaže: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu” (Filipljanima 4:6). ‘Sve’ može uključivati naše osjećaje, potrebe, strahove i brige. Što su naše molitve češće i dublje, to će naše pouzdanje u Jehovu biti jače.

Dok je Isus Krist bio na Zemlji, ponekad je znao otići na usamljeno mjesto kako bi se nesmetano mogao moliti (Matej 14:23; Marko 1:35). Prije nego što je donosio važne odluke, čak je cijelu noć znao provesti u molitvi svom Ocu (Luka 6:12, 13). Nije ništa neobično što je njegovo pouzdanje u Jehovu bilo toliko jako da je mogao izdržati najstrašniji ispit koji je itko ikada imao. Njegove posljednje riječi na mučeničkom stupu bile su: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh!” Izrazivši tako pouzdanje u svog Oca, pokazao je da je ono do kraja ostalo jednako jako, čak usprkos tome što Jehova nije ništa poduzeo da ga spasi (Luka 23:46).

Redovito druženje s onima koji se cijelim srcem pouzdaju u Jehovu još je jedan način na koji možemo izgraditi svoje pouzdanje u  njega. Jehova je pripadnicima svog naroda zapovjedio da se redovito sastaju kako bi više učili o njemu i međusobno se hrabrili (5. Mojsijeva 31:12; Hebrejima 10:24, 25). Takvo druženje ojačalo je njihovo pouzdanje u Jehovu i omogućilo im da ustraju u velikim ispitima svoje vjere. U jednoj afričkoj zemlji u kojoj je bilo zabranjeno djelo propovijedanja, Jehovinim svjedocima bila je uskraćena policijska zaštita, putne isprave, vjenčani listovi, bolničko liječenje i zaposlenje. Kad je na jednom području izbio građanski rat, 39 članova obližnje skupštine, uključujući i djecu, oko četiri mjeseca živjelo je pod niskim mostom u pustinji kako bi umaklo bombardiranju svog grada. U takvim izuzetno teškim okolnostima razmatranje dnevnog citata i drugi sastanci davali su im veliku snagu. Tako su zahvaljujući svojoj duhovnosti ustrajali u tim teškim kušnjama. To iskustvo jasno pokazuje koliko je važno redovito se sastajati s Jehovinim narodom.

I na koncu, da bismo ojačali svoje pouzdanje u Jehovu, moramo aktivno sudjelovati u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i uvijek biti spremni drugima prenositi dobru vijest. To pokazuje dirljivo iskustvo jedne revne mlade objaviteljice iz Kanade koja je bila neizlječivo bolesna od leukemije. Usprkos tome što je bila teško bolesna, željela je postati opći pionir, odnosno punovremeni propovjednik. Kad joj se stanje nakratko poboljšalo, jedan je mjesec čak provela u službi propovijedanja kao pomoćni pionir. No njeno se stanje ponovno pogoršalo te je umrla nakon nekoliko mjeseci. Ipak, do samog je kraja ostala duhovno jaka i njeno pouzdanje u Jehovu ni na trenutak nije oslabilo. Njena se majka prisjeća: “Do samog kraja bila je više zabrinuta za druge nego za sebe. Hrabrila bi ih da proučavaju Bibliju, govoreći im: ‘Bit ćemo zajedno u Raju.’”

“Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva” (Jakov 2:26). To što je Jakov rekao o vjeri u Boga može se reći i za pouzdanje u njega. Ma koliko pričali da se pouzdamo u Boga, bezvrijedno je ako to pouzdanje ne dokazujemo svojim djelima. Abraham se bezuvjetno pouzdao u Jehovu i to je dokazao svojom potpunom poslušnošću njegovim zapovijedima čak do te mjere da je bio spreman žrtvovati svog sina, Izaka. Zbog tog velikog pouzdanja u Jehovu i svoje poslušnosti, Abraham je postao poznat kao Jehovin prijatelj (Hebrejima 11:8-10, 17-19; Jakov 2:23).

Mi ne moramo čekati neki veliki ispit da bismo pokazali svoje pouzdanje u Jehovu. Isus je svojim učenicima rekao: “Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogom, a tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogom” (Luka 16:10). Trebamo se naučiti pouzdati u Jehovu u svim svojim svakodnevnim aktivnostima, slušajući ga čak i u stvarima koje se možda čine beznačajnima. Kad razmatramo koristi koje proizlaze iz takve poslušnosti, naše pouzdanje u našeg nebeskog Oca sve je jače te nam omogućava da se suočimo s još većim i težim kušnjama.

Kako se svijet približava svom katastrofalnom kraju, Jehovin će se narod suočavati sa sve više kušnji i opasnosti (Djela apostolska 14:22; 2. Timoteju 3:12). Ako budemo sada gradili sve dublje, bezuvjetno pouzdanje u Jehovu, moći ćemo se radovati životu u njegovom obećanom novom svijetu — bilo preživljavanjem velike nevolje bilo putem uskrsnuća (2. Petrova 3:13). Ne dozvolimo da ikada nedostatak pouzdanja u Jehovu naruši naš dragocjeni odnos s njim. Tada će ono što je rečeno za Danijela nakon što je izašao iz lavovske jame biti primjenjivo i na nas: “Ne nađe se rane na njemu, jer vjerova Bogu svojemu” (Danijel 6:23).