CIPAR je otok u sjeveroistočnom dijelu Sredozemnog mora. U biblijska vremena bio je poznat po bakru i kvalitetnom drvu. Pavao i Barnaba objavljivali su tamo dobru vijest o Kraljevstvu tokom svog prvog misionarskog putovanja (Djela apostolska 13:4-12). Dobra vijest i danas pozitivno utječe na živote mnogih Ciprana. To je sigurno slučaj kod 40-godišnjeg Lucasa. On priča:

“Rođen sam kao jedno od sedmero djece u obitelji koja se bavila stočarstvom. Od ranog djetinjstva jako sam volio čitati. Moja najdraža knjiga bilo je džepno izdanje Kršćanskih grčkih pisama. Kad sam imao deset godina, neki od mojih prijatelja i ja počeli smo zajednički proučavati Bibliju. Međutim, to nije dugo potrajalo jer su nas neki od starijih ljudi u selu prozvali hereticima.

Kasnije, u toku školovanja u Sjedinjenim Državama, upoznao sam ljude raznih religija. To je oživjelo moju čežnju za duhovnim stvarima. Danima bih u sveučilišnoj biblioteci proučavao razne religije. Također sam posjetio mnoge crkve, ali usprkos mom trudu, nisam zadovoljio svoje duhovne potrebe.

Nakon završetka studija vratio sam se na Cipar i prihvatio posao direktora jednog medicinskog laboratorija. Antonis, jedan stariji Jehovin svjedok, posjećivao me na mom radnom mjestu. Njegovi posjeti ipak nisu prošli nezapaženo od strane Grčke pravoslavne crkve.

Nakon kratkog vremena posjetio me jedan teolog i odvraćao od toga da razgovaram s Jehovinim svjedocima. Budući da su me od djetinjstva poučavali da Grčka pravoslavna crkva posjeduje istinu, popustio sam i prestao se viđati s Antonisom, a započeo razgovarati o Bibliji s tim teologom. Također sam posjetio mnoge manastire na Cipru. Čak sam putovao i na sjever Grčke da bih posjetio planinu Atos, koju se smatra najsvetijom planinom pravoslavnog svijeta. Ipak, odgovore na svoja biblijska pitanja nisam našao.

Molio sam se Bogu da mi pomogne pronaći istinu. Ubrzo nakon toga Antonis me ponovno posjetio na radnom mjestu, a ja sam imao osjećaj da je to bio odgovor na moju molitvu. Stoga sam se prestao viđati s teologom i započeo sam proučavati Bibliju s Antonisom. Nastavio sam napredovati, i u listopadu 1997. simbolizirao sam svoje predanje Jehovi krštenjem u vodi.

Moja žena i dvije najstarije kćerke, koje su tada imale 10 odnosno 14 godina, u početku su se protivile. Ali zbog mog dobrog vladanja moja je žena odlučila prisustvovati sastanku u Dvorani Kraljevstva. Impresionirala ju je ljubaznost Svjedoka i osobno zanimanje koje su pokazali za nju. Posebno je se dojmilo kako su se služili Biblijom. Rezultat je bio taj da su moja žena i dvije najstarije kćerke započele proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Zamislite moju radost kad su se 1999. godine sve tri krstile na Oblasnom kongresu ‘Božja proročanska riječ’.

Da, moja potraga za istinom uspješno je okončana. Sada je naša čitava obitelj, uključujući i moju ženu i četvero djece, ujedinjena u čistom obožavanju Jehove.”