DANA 10. ožujka 2001. u tri kompleksa kojima se koristi velika betelska obitelj u državi New York održavao se jedan radostan događaj na kojem su se okupile 5 784 osobe. Riječ je o promociji 110. razreda misionarske škole Gilead.

Carey Barber, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, izrazio je dobrodošlicu svima i započeo program riječima: “Sretni smo jer znamo da se dosada za misionare školovalo 110 razreda polaznika Gileada te da su poslani u razne zemlje svijeta.”

Nakon uvodnih riječi brata Barbera prisutnima se, među kojima je bilo i 48 promoviranih misionara, obratio Don Adams s temom “Blagoslov Jehovin je to što nas obogaćuje”. Svoj je govor temeljio na Pričama Salamunovim 10:22 i prisutne je podsjetio da Jehova pomaže svojim slugama i blagoslivlja ih kad interese Kraljevstva stavljaju na prvo mjesto u svom životu. Savjetovao je polaznicima da prihvate područja koja dobiju s istim duhom spremnosti kakav je pokazao apostol Pavao kad je bio pozvan da ‘prijeđe u Makedoniju i pomogne’ (Djela apostolska 16:9). Iako je morao prebroditi određene poteškoće, Pavlova spremnost da propovijeda gdje god ga se pošalje urodila je mnogim blagoslovima koji su mu pričinjavali radost.

Polaznici ovog razreda završili su svoj petomjesečni tečaj na kojem su proučavali Bibliju i naučili kako izvršavati svoj misionarski zadatak. Pa ipak, Daniel Sydlik, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, potaknuo ih je da neprestano uče. U svom govoru na temu “Budite pravi učenici”, primijetio je: “Biti učenik znači stalno biti poslušan Isusovim riječima. To podrazumijeva da budemo uvijek spremni poslušati njegove riječi, poruku i učenje.” Istaknuo je da Kristovi učenici ne donose odluke, a da ne poslušaju glas Učitelja; Božja mudrost tijesno je povezana s Kristovim životom (Kološanima 2:3). Nitko od nas ne može jedanput čuti Isusove riječi i zaključiti da zna sve o njemu i zato je brat Sydlik savjetovao polaznicima da neprestano uče o kršćanskoj istini, žive u skladu s njom i poučavaju druge o njoj jer ona vodi do slobode (Ivan 8:31, 32).

Da bi osoba zadržala radost u službi Bogu, ona mora biti spremna prihvatiti stegu i opomene. “Hoće li te tvoji bubrezi opomenuti?” bilo je pitanje koje je postavio Lawrence Bowen, nastavnik u Gileadu. On je objasnio da se bubrezi u Bibliji koriste u simboličnom smislu, a odnose se na najdublje misli i emocije neke osobe. One je  mogu opomenuti ako su nadahnuti savjeti iz Božje Riječi proniknuli najskrovitije aspekte njene osobnosti (Psalam 16:7; Jeremija 17:10). Kad osoba postupa vjerno, to čak može duboko dirnuti Jehovu. Nakon što je pročitao Priče Salamunove 23:15, 16 govornik je upitao: “Hoće li te tvoji bubrezi opomenuti?” Zatim je dodao: “Molimo se da te opomenu jer ćeš tada veoma obradovati Jehovu. Utjecat ćeš na njegove najdublje emocije. Da, zbog tebe će se Božji bubrezi radovati sve dok lojalno ustraješ na svom zadatku.”

Završni govor u tom dijelu programa iznio je Mark Noumair, koji je služio kao misionar u Keniji prije nego što je postao nastavnik u Gileadu. Njegov govor s naslovom “Bolje je vidjeti očima” naglasio je koliko je važno biti zadovoljan onim što imaš. U skladu s Propovjednikom 6:9 brat Noumair je preporučio: “Suoči se s realnošću. To znači ‘vidjeti očima’. Umjesto da sanjariš o nečemu što bi volio raditi, ali ne radiš, potrudi se izvući najbolje iz svojih trenutnih okolnosti. Budeš li živio u zemlji snova, gajio nerazumna očekivanja ili razmišljao o negativnim stranama svog zadatka, jedino što ćeš osjetiti bit će nezadovoljstvo.” Da, ako smo zadovoljni bez obzira na to gdje se nalazimo ili kakve su naše okolnosti, a to možemo samo ako imamo dobar odnos s Bogom, radosnog ćemo duha služiti našem Veličanstvenom Stvoritelju.

Nakon tih praktičnih savjeta iz spomenutih govora, polaznici su ispričali neka iskustva koja su doživjeli dok su bili u službi propovijedanja tokom petomjesečnog tečaja. U točki koju je vodio Wallace Liverance, tajnik Škole Gilead, polaznici su ispričali kako su se preporučivali kao Božji sluge (2. Korinćanima 4:2). Imali su priliku apelirati na od Boga dobivenu savjest nekih ljudi. Iskustva polaznika pokazala su kako su započeti biblijski studiji s iskrenim osobama koje su susreli na ulici, u službi od kuće do kuće i na drugim mjestima. U nekoliko slučajeva zainteresirane su osobe rekle da publikacije Jehovine organizacije koje se temelje na Bibliji sadrže istinu. Jedna je stanarka veoma pozitivno reagirala na jedan biblijski redak. Sada proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima.

Nakon toga je Joel Adams intervjuirao prijašnje polaznike Gileada. Njegova tema je bila “Nikada nemoj prestati učiti, nikada nemoj prestati služiti Jehovi”. Osobe koje je intervjuirao imale su dobre savjete za nove misionare. Prisjećajući se dana kad je bio u 26. razredu Gileada, Harry Johnson rekao je: “Naučili smo da je Jehova uvijek vodio svoj narod te da će ga i dalje voditi. To nam je uvjerenje godinama služilo kao ohrabrenje.” William Nonkes, koji je išao u 53. razred Gileada, savjetovao je polaznicima: “Prije svega, imajte na umu biblijska načela i primjenjujte ih u svim životnim odlukama koje morate donositi sada, a i u svu vječnost. Tako ćete moći ustrajati u svom zadatku i imat ćete Jehovin bogati blagoslov.”

“Ojačani za vršenje Jehovine volje” bila je tema koju je Richard Rian odabrao za svoju programsku točku. Jedan od onih koje je intervjuirao bio je John Kurtz, polaznik 30. razreda koji je preko 41 godinu proveo u Španjolskoj kao misionar. Kad mu je postavljeno pitanje o nastavnom programu u Gileadu, brat Kurtz je odgovorio: “Glavni je priručnik Biblija. A zatim su tu pomoćna sredstva za proučavanje Biblije koja nam pomažu da je razumijemo. Ona su dostupna svima. U Gileadu se ne dobivaju tajne informacije. To uvijek naglašavam jer svima pri ruci stoje informacije koje se iznose u Gileadu.”

Brat Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, zaključio je duhovni program govorom na temu “Na Jehovinim krilima i ispod njih”. Objasnio je da je činjenica da Bog štiti i podržava svoje vjerne sluge u Bibliji uspoređena s orlovim krilima (5. Mojsijeva 32:11, 12; Psalam 91:4). Odrasli orao ponekad zna satima držati svoja krila raširenima da bi štitio svoje ptiće. Nekad ženka orla čak zna zakriliti orliće da bi ih zaštitila od hladnih vjetrova. Na sličan način i u skladu sa svojim naumom Jehova može pomoći svojim vjernim slugama, naročito kad se suočavaju s kušnjama na duhovnom području. Jehova ne dozvoljava svojim slugama da budu iskušani preko onoga što mogu nositi, već stvara izlaz da mogu podnijeti te kušnje (1. Korinćanima 10:13). Brat Lösch je zaključio riječima: “Da bismo imali duhovnu zaštitu, moramo ostati pod Jehovinim krilima. To znači da ne smijemo razvijati duh neovisnosti. Uvijek budimo blizu Jehove i njegove organizacije koja je poput majke i nemojmo se rastavljati od njihovog vodstva i savjeta punih ljubavi.”

Predsjedavajući je pročitao telegrame i ostale pozdrave kojima su braća iz cijelog svijeta misionarima zaželjela sve najbolje. Tada je uslijedilo uručivanje diploma. Kad je osnovana Škola Gilead, namjera je bila da traje pet godina i da bude samo ograničeni broj razreda. No Jehova Bog već 58 godina omogućava da ta škola i dalje postoji. Kao što je brat Barber u svojim uvodnim riječima rekao: “Polaznici Gileada, otkako je ta škola osnovana 1943, ostavili su doista divan primjer! Njihovi zajednički napori doveli su do toga da se doslovno stotine tisuća krotkih osoba na Zemlji sakupi u Jehovinu veličanstvenu organizaciju.” Da, milijuni su se zahvaljujući misionarskoj školi počeli radovati zbog nade u Kraljevstvo.