DAKAKO, ako si već bio slabog zdravlja kad te taj virus napao, još si podložniji toj bolesti. Ako ti je, naprimjer, tijelo oslabilo uslijed pothranjenosti, tvoja otpornost “postaje toliko slaba da i najmanja zaraza može biti po život opasna”, kaže Peter Wingate, koji piše o medicinskim temama.

Budući da je tako, tko bi sam izabrao da gladuje? Ti vjerojatno činiš sve što možeš kako bi si osigurao dobru prehranu i ostao zdrav. Također, vjerojatno činiš sve što možeš kako bi se zaštitio od bilo kakvih virusnih i bakterijskih infekcija. No da li na isti način vodiš brigu kako bi ostao ‘zdrav u vjeri’? (Titu 2:2). Naprimjer, jesi li svjestan opasnosti koje se skrivaju u podmuklim sumnjama? One mogu tako lako obuzeti tvoje misli i srce, te ugroziti tvoju vjeru i odnos s Jehovom. Izgleda da neki nisu svjesni te opasnosti. Oni postaju podložni sumnjama time što se duhovno izgladnjuju. Činiš li to možda i ti?

Dakako, nije svaka sumnja neispravna. Ponekad ne možeš nešto uzeti zdravo za gotovo prije nego što doznaš sve činjenice. Čak su i pobude da kad je religija u pitanju svemu vjeruješ i ni u šta ne sumnjaš opasne i mogle bi dovesti do toga da budeš prevaren. Istina, Biblija kaže da ljubav “sve vjeruje” (1. Korinćanima 13:7). Kršćanin koji je pun ljubavi sigurno spremno vjeruje onima koji su već dokazali da su dostojni povjerenja. Pa ipak, Božja Riječ nas upozorava da nije dobro ‘svašta vjerovati’ (Priče Salamunove 14:15). Ponekad nam nečiji prijašnji postupci pružaju valjani razlog da gajimo sumnje. “Kad [varalica] govori umiljatim glasom”, upozorava Biblija, “ne vjeruj mu” (Priče Salamunove 26:24, 25).

Apostol Ivan također upozorava kršćane da ne smiju sve slijepo vjerovati. “Ne vjerujte svakom nadahnutom  izrazu”, piše on. Umjesto toga, “ispitajte nadahnute izraze da vidite potječu li od Boga” (1. Ivanova 4:1). ‘Izraz’, odnosno učenje ili neko mišljenje, može izgledati kao da potječe od Boga. No je li zaista tako? Gajiti određenu mjeru sumnje, nastojati ne odmah povjerovati, može biti prava zaštita jer, kao što kaže apostol Ivan, “mnogi su obmanjivači izašli u svijet” (2. Ivanova 7).

Da, često je potrebno pošteno i ponizno preispitati činjenice kako bi se utvrdila istina. No to nije isto kao i dopustiti da se u našim mislima i srcu razviju neosnovane, štetne sumnje — sumnje koje mogu narušiti naša čvrsto utemeljena uvjerenja i odnose. Takva sumnja definira se kao “nesigurnost u neko vjerovanje ili mišljenje, koja često otežava donošenje odluka”. Sjećaš li se kako je Sotona zarazio Evin um sumnjama koje su se odnosile na Jehovu? “Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” upitao je (1. Mojsijeva 3:1). Nesigurnost koju je prouzročilo to naizgled bezazleno pitanje otežala je Evi donošenje odluke. To je tipična Sotonina metoda. On je, poput nekoga tko piše klevetnička pisma, veoma vješt u korištenju insinuacija, poluistina i laži. Sotona je, sijući na taj način podmukle sumnje, mnogima uništio dobre, povjerljive odnose s drugima (Galaćanima 5:7-9).

Učenik Jakov bio je itekako svjestan štetnog djelovanja koje mogu imati takve sumnje. On piše o divnoj prednosti koju imamo, naime o tome da se u vrijeme kušnje slobodno obratimo Bogu za pomoć. Ali, upozorava Jakov, kad se moliš Bogu, “traži u vjeri, ne sumnjajući nimalo”. Sumnje nas u našem odnosu s Bogom čine poput ‘morskog vala koji je nošen vjetrom i tjeran tamo-amo’. Tako postajemo “neodlučan čovjek, nepostojan na svim svojim putevima” (Jakov 1:6, 8). Počinjemo sumnjati u ono u što vjerujemo i zbog toga smo neodlučni. Zatim, poput Eve, postajemo podložni svim vrstama demonskih učenja i filozofija.

Kako se onda možemo zaštititi od štetnih sumnji? Odgovor je vrlo jednostavan: odlučnim odbacivanjem sotonske propagande i uzimanjem sve duhovne hrane koju nam Bog stavlja na raspolaganje kako bismo bili “čvrsti u vjeri” (1. Petrova 5:8-10).

Veoma je važno da se u skladu s tim osobno dobro duhovno hranimo. Ranije spomenuti pisac Wingate objašnjava: “Čak i kad se odmaramo, tijelu je stalno potrebna energija za kemijske procese i rad vitalnih organa; mnoga tkiva također trebaju stalnu izmjenu tvari od kojih su sastavljena.” Isto je i s našim duhovnim zdravljem. Bez redovitog duhovnog hranjenja naša vjera, jednako kao i tijelo koje ne dobiva hranu, postupno će slabiti i s vremenom nestati. Isus Krist je to naglasio kad je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4).

Razmisli o tome. Kako smo na samom početku izgradili jaku vjeru? “Vjera dolazi od onog što se čuje”, napisao je apostol Pavao (Rimljanima 10:17). Time je htio reći da smo u samom početku svoju vjeru i pouzdanje u Jehovu, njegova obećanja i organizaciju izgradili hraneći se iz Božje Riječi. Naravno, nismo samo slijepo vjerovali sve što smo čuli. Činili smo isto što i oni koji su živjeli u gradu Bereji. ‘Svaki dan pažljivo smo razmatrali Pisma da vidimo je li to tako’ (Djela apostolska 17:11). ‘Uvjerili smo se što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja’ i ispitali je li ono što smo čuli istina (Rimljanima 12:2; 1. Solunjanima 5:21). Otada je naša vjera vjerojatno postala još snažnija, budući da smo se uvijek iznova jasno uvjeravali u to da Božja Riječ i obećanja nikad ne ostaju neispunjena (Jozua 23:14; Izaija 55:10, 11).

Pred nama je izazov da očuvamo svoju vjeru i da se čuvamo bilo kakvih sumnji s obzirom na naša vjerovanja koje mogu oslabiti naše pouzdanje u Jehovu i njegovu organizaciju. Da bismo u tome bili uspješni, moramo nastaviti svakodnevno istraživati Bibliju. Apostol Pavao upozorava da će “u kasnijim vremenskim razdobljima neki [koji su u početku možda izgledali kao da imaju jaku vjeru] otpasti od vjere, poklanjajući pažnju zavodljivim nadahnutim izrazima i učenjima demonâ” (1. Timoteju 4:1). Ti zavodljivi izrazi i učenja u mislima nekih stvaraju sumnje i otuđuju ih od Boga. Kako se možemo zaštititi od toga? Tako da se nastavimo ‘hraniti riječima vjere i dobrim učenjem koje točno slijedimo’ (1. Timoteju 4:6).

Nažalost, neki se danas ne žele ‘hraniti riječima vjere’ — čak usprkos tome što im je ta hrana lako dostupna. Kao što kaže jedan od pisaca knjige Priče Salamunove, moguće je biti okružen kvalitetnom duhovnom hranom, takoreći nalaziti se na duhovnoj gozbi, a ipak je ne konzumirati i probavljati (Priče Salamunove 19:24; 26:15).

To je opasno. Pisac Wingate kaže: “Čim tijelo počne trošiti svoje proteine, zdravlje se počinje narušavati.” Kad gladuješ, tvoje tijelo počinje koristiti svoje zalihe goriva. Kad se te zalihe istroše, ono počinje trošiti proteine koji su prijeko potrebni za daljnji rast i obnovu tkiva. Vitalni organi počnu otkazivati. Tvoje zdravlje zatim brzo slabi.

Nekima u ranoj kršćanskoj skupštini to se dogodilo u duhovnom pogledu. Oni su pokušali živjeti od svojih duhovnih zaliha. Vjerojatno su zanemarivali osobni studij te su duhovno oslabili (Hebrejima 5:12). Apostol Pavao objasnio je koja opasnost stoji iza toga kad je hebrejskim kršćanima napisao: “Potrebno [je] da poklonimo više nego običnu pažnju onom što smo čuli, da nikada ne budemo odvučeni.” On je znao kako je lako prepustiti se lošim navikama ako “zanemarimo spasenje koje je tako veliko” (Hebrejima 2:1, 3).

Zanimljivo je da oni koji su pothranjeni ne izgledaju uvijek bolesno ili mršavo. Slično tome, ne mora odmah biti očito da je netko izgladnio u duhovnom pogledu. Moguće je izgledati duhovno zdrav čak i kad se ne hraniš dovoljno — no samo na kratko vrijeme! Neminovno ćeš duhovno oslabiti, postati podložan neosnovanim sumnjama i nećeš biti u stanju voditi tešku borbu za vjeru (Juda 3). Ako nitko drugi, ti najbolje znaš u kojoj se mjeri duhovno hraniš.

Stoga, održavaj svoj osobni studij. Odlučno se bori protiv sumnji. Ignorirati nešto što izgleda poput beznačajne zaraze, odnosno ne poduzimati ništa u vezi sa sumnjama koje se stalno pojavljuju, može imati katastrofalne posljedice (2. Korinćanima 11:3). ‘Živimo li doista u posljednjim danima? Može li se vjerovati baš svemu što piše u Bibliji? Je li ovo doista Jehovina organizacija?’ Sotona bi volio usaditi takve sumnje u tvoj um. Ne dozvoli da zbog nemarnog duhovnog hranjenja postaneš lak plijen njegovih prijevarnih učenja (Kološanima 2:4-7). Slijedi savjet koji je dobio Timotej. Marljivo proučavaj “svete spise” kako bi ‘ostao u onome što si naučio i u što si se uvjerio’ (2. Timoteju 3:13-15).

 Možda će ti u tome trebati pomoć. Pisac kojeg smo ranije citirali nadalje je rekao: “Probavni organi uslijed teškog izgladnjivanja, a zbog nedostatka vitamina i drugih potrebnih tvari mogu biti toliko oštećeni da više nisu u stanju probavljati normalnu hranu. Ljudima koji dospiju u takvo stanje možda je neko vrijeme potrebna lako probavljiva hrana.” Da bi se izliječile posljedice izgladnjivanja, potrebna je posebna njega. Slično tome, netko tko jako zanemaruje svoj osobni studij Biblije možda će trebati puno pomoći i ohrabrenja kako bi ponovno osjetio duhovni apetit. Ako je to i s tobom slučaj, potraži pomoć i rado je prihvati kako bi ponovno ojačao svoje duhovno zdravlje i vratio snagu (Jakov 5:14, 15).

Uzimajući u obzir okolnosti patrijarha Abrahama, neki bi mogli zaključiti da je on imao opravdani razlog za sumnju. Možda je — usprkos Božjem obećanju — izgledalo potpuno razumno zaključiti da ‘nema nade da on postane otac mnogih naroda’. Zbog čega? Pa, s čisto ljudskog stajališta, stvari nisu izgledale obećavajuće. ‘On je gledao na svoje tijelo, sada već odumrlo, i na odumrlost Sarine maternice’, stoji u biblijskom izvještaju. No odlučno je odbio dopustiti da se sumnje u vezi s Bogom i njegovim obećanjima ukorijene u njegovim mislima i srcu. Apostol Pavao piše: “[On] nije oslabio u vjeri” niti se “kolebao nemajući vjere”. Abraham je ostao “potpuno uvjeren da [Bog] može i učiniti ono što je obećao” (Rimljanima 4:18-21). S Jehovom je tokom mnogih godina izgradio jak osobni odnos pun povjerenja. Odbacio je svaku sumnju koja bi mogla narušiti taj odnos.

I ti ćeš to moći ako se budeš ‘držao obrasca zdravih riječi’ — ako se budeš dobro duhovno hranio (2. Timoteju 1:13). Ozbiljno shvati opasnost koju nose sumnje. Sotona vodi bitku koju bismo mogli nazvati duhovnim bakteriološkim ratom. Ako zanemaruješ uzimanje kvalitetne duhovne hrane putem osobnog proučavanja Biblije i pohađanja kršćanskih sastanaka, u potpunosti se izlažeš njegovim napadima. Iskoristi to što nam “vjerni i razboriti rob” obilno i pravovremeno daje duhovnu hranu (Matej 24:45). Nastavi ‘pristajati uz zdrave riječi’ i ostani ‘zdrav u vjeri’ (1. Timoteju 6:3; Titu 2:2). Ne dopusti da ti sumnje unište vjeru.