1. Kako iz primjera Jehove vidimo da davanje donosi radost?

RADOST koju osjećamo jer znamo istinu i blagoslovi koje to donosi dragocjeni su Božji darovi. Oni koji su upoznali Jehovu imaju mnogo razloga za radost. No iako primanje nekog dara donosi radost, i darivanje ima isti učinak. Jehova je Davalac ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’ i on je ‘sretan Bog’ (Jakov 1:17; 1. Timoteju 1:11). On daje korisne pouke svima koji ih slušaju i raduje se kad su ti koje poučava poslušni, baš kao što se roditelji raduju kad djeca prihvate njihovu pouku punu ljubavi (Priče Salamunove 27:11).

2. (a) Što je Isus rekao o davanju? (b) Kakvu sreću osjećamo kad poučavamo druge o biblijskoj istini?

² Slično tome, kad je Isus bio na Zemlji radovao se vidjevši da ljudi pozitivno reagiraju na njegovo poučavanje. Apostol Pavao citirao je Isusa, koji je rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Sreća koju osjećamo kad druge poučavamo biblijskoj istini nije samo neko zadovoljstvo zbog toga što se netko slaže s našim vjerskim uvjerenjima. Ona je puno više od toga; to je radost koju osjećamo jer znamo da drugima dajemo nešto od istinske, trajne vrijednosti. Kad ljudima nešto dajemo u duhovnom pogledu, pomažemo im da oplemene svoj život kako sada tako i do u svu vječnost (1. Timoteju 4:8).

3. (a) Kako su apostoli Pavao i Ivan opisali radost koju su osjetili jer su duhovno pomagali drugima? (b) Zašto je usađivanje biblijske istine u djecu izraz ljubavi?

³ Da, kao što se Jehova i Isus raduju kad mogu davati duhovne darove, isto je i s kršćanima. Apostol Pavao se radovao jer je znao da  je pomogao drugima da upoznaju istinu iz Božje Riječi. Skupštini u Solunu napisao je: “Što je naša nada ili radost ili kruna ushićenja — pa, niste li to zapravo vi? — pred našim Gospodinom Isusom prilikom njegove prisutnosti? Vi ste doista naša slava i radost” (1. Solunjanima 2:19, 20). Nešto slično napisao je i apostol Ivan kad je govorio o svojoj duhovnoj djeci: “Nemam većeg razloga za zahvalnost od ovoga, da čujem da moja djeca hode u istini” (3. Ivanova 4). Zamisli kolika je radost pomoći i vlastitoj djeci da postanu naša duhovna djeca! Odgajanje djece u “stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” izraz je roditeljske ljubavi (Efežanima 6:4). Roditelji time pokazuju da su zainteresirani za vječnu dobrobit svoje djece. Kad su ona poslušna, roditelji su jako sretni i zadovoljni.

4. Navedi iskustvo koje pokazuje kolika radost usljeđuje kad drugima nešto dajemo u duhovnom pogledu.

⁴ Dell je punovremeni pionir i majka petero djece. Ona kaže: “Sasvim dobro shvaćam koji se osjećaji kriju iza riječi apostola Ivana jer sam i sama veoma zahvalna što moje četvero djece ‘hodi u istini’. Znam da obitelji koje su ujedinjene u pravom obožavanju služe na čast i slavu Jehovi, pa sam jako zadovoljna kad vidim kako on blagoslivlja moje napore da usadim istinu u svoju djecu. Predivan izgled vječnog života u Raju s mojom obitelji ulijeva mi nadu i motivira me da ustrajem unatoč poteškoćama i preprekama.” Nažalost, jedna Dellina kćerka isključena je iz skupštine zbog nekršćanskog ponašanja. Pa ipak, Dell se veoma trudi kako bi zadržala pozitivan stav. “Nadam se da će se moja kćerka jednog dana ponizno i iskreno vratiti Jehovi”, kaže ona. “No zahvaljujem Bogu što mu većina moje djece vjerno služi. Radost koju osjećam pravi mi je izvor snage” (Nehemija 8:10).

5. Koja nas činjenica čini sretnima dok se posvećujemo djelu činjenja učenika?

⁵ Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio da čine kršćanske učenike te da ih poučavaju o Jehovi i Njegovim zahtjevima (Matej 28:19, 20). Jehova i Isus nesebično su pomogli ljudima da pronađu put istine. Stoga dok se posvećujemo djelu činjenja učenika, sretni smo jer znamo da, poput ranih kršćana, oponašamo primjer Jehove i Isusa (1. Korinćanima 11:1). Kad u tome surađujemo sa Svemogućim Bogom i njegovim ljubljenim Sinom, naš život dobiva pravi smisao. Doista je blagoslov biti svrstan među Božje ‘suradnike’! (1. Korinćanima 3:9). I nije li divno što čak i anđeli sudjeluju u djelu propovijedanja dobre vijesti? (Otkrivenje 14:6, 7).

6. Koga dobivamo za prijatelje dok drugima nešto dajemo u duhovnom pogledu?

⁶ Ustvari, sudjelujući u tom djelu u kojem drugima nešto dajemo u duhovnom pogledu, ne postajemo samo Božji suradnici — možemo zauvijek biti njegovi prijatelji. Abraham je zbog svoje vjere nazvan Jehovinim prijateljem (Jakov 2:23). Sve dok se trudimo vršiti Božju volju, i mi možemo postati Božji prijatelji. Ako tako činimo, postajemo i Isusovi prijatelji. On je svojim učenicima rekao: “Nazvao [sam vas] prijateljima, jer sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca” (Ivan 15:15). Mnogi su sretni što ih se smatra prijateljima utjecajnih osoba ili visokih dužnosnika, a mi možemo postati prijatelji dvjema najvećim osobama u čitavom svemiru!

7. (a) Kako je jedna žena stekla pravog prijatelja? (b) Jesi li i ti doživio nešto slično?

⁷ Nadalje, kad pomažemo ljudima da upoznaju Boga, i oni nam postaju prijatelji, a to donosi posebnu radost. Joan, koja živi u Sjedinjenim Državama, počela je proučavati Bibliju sa ženom imenom Thelma. Iako se njena obitelj protivila zato što proučava, Thelma je ustrajala i za godinu dana se krstila. Joan je napisala: “Naše druženje tada nije prestalo; umjesto toga, preraslo je u prijateljstvo koje traje već 35 godina. Često smo zajedno išle u službu i na kongrese. Nakon nekog vremena preselila sam se u novi dom 800 kilometara dalje. Bez obzira na to, Thelma mi i dalje šalje lijepa i dirljiva pisma, govori mi da me se rado sjeća i zahvaljuje mi što sam joj prijateljica i uzor te što sam je upoznala s biblijskom istinom. Imati takvog bliskog i dragog prijatelja divna je nagrada za trud koji sam uložila pomažući joj da upozna Jehovu.”

8. Koji će nam pozitivan stav pomoći u službi propovijedanja?

⁸ Pomisao na to kako ima izgleda da pronađemo nekoga tko želi upoznati istinu može nam pomoći da ustrajemo, čak i ako mnogi ljudi koje susrećemo pokazuju malo interesa za Jehovinu Riječ ili ga uopće ne pokazuju. Takva ravnodušnost može biti izazov za našu vjeru i ustrajnost. Međutim, pomoći će nam pozitivan stav. Fausto iz Gvatemale rekao je: “Dok svjedočim drugima, razmišljam o tome kako bi bilo divno kad bi osoba s kojom razgovaram postala naš duhovni brat ili sestra. Mislim na to da će barem jedna osoba na koju ću naići s vremenom možda prihvatiti istinu iz Božje Riječi. Takvo mi razmišljanje daje snage da ustrajem i donosi mi veliku radost.”

9. Što je Isus rekao o blagu na nebu, i što možemo naučiti iz toga?

⁹ Nije uvijek lako činiti učenike, bez obzira na to radi li se o našoj djeci ili drugim ljudima. Za to su potrebni vrijeme, strpljivost i ustrajnost. No prisjeti se da su mnogi spremni naporno raditi da bi sakupili što veće materijalno blago, koje im obično ne donosi radost i ne traje vječno. Isus je svojim slušateljima rekao da je bolje sakupljati duhovno blago. Rekao je: “Prestanite skupljati sebi blago  na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu. Radije skupljajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gdje lopovi ne provaljuju i ne kradu” (Matej 6:19, 20). Težnja za duhovnim ciljevima — u koje spada i sudjelovanje u važnom djelu činjenja učenika — može nam donijeti zadovoljstvo jer znamo da vršimo Božju volju i da će nas on nagraditi. Apostol Pavao je napisao: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu” (Hebrejima 6:10).

10. (a) Zašto je Isus imao duhovno blago? (b) Na koje se načine Isus davao, i koju veliku korist drugi imaju od toga?

¹⁰ Ako smo marljivi u činjenju učenika, skupljamo “blago na nebu”, kao što je to Isus rekao. Tako osjećamo radost primanja. Ako nesebično dajemo, na koncu i sami postajemo duhovno bogati. Sam Isus je vjerno služio Jehovi milijardama godina. Zamisli koliko je on blaga skupio na nebu! Usprkos tome, Isus nije gledao samo na vlastitu korist. Apostol Pavao je napisao: “[Isus] je dao sebe za naše grijehe da bi nas izbavio od sadašnjeg zlog sustava stvari po volji našeg Boga i Oca” (Galaćanima 1:4). Ne samo da se Isus nesebično davao u službi već je i sam svoj život dao kao otkupninu i tako drugima otvorio mogućnost da i oni skupljaju blago na nebu.

11. Zašto su duhovni darovi bolji od materijalnih?

¹¹ Poučavajući ljude o Bogu, pomažemo im da uvide na koji način i oni mogu skupljati nepropadljivo duhovno blago. Koji bi veći dar mogao dati? Ako prijatelju pokloniš skupi sat, automobil ili čak kuću, on će vjerojatno biti zahvalan i sretan, a ti ćeš osjetiti radost davanja. No što će s tim darom biti za 20 godina? Za 200 godina? Za 2 000 godina? S druge strane, ako se žrtvuješ kako bi pomogao nekome da služi Jehovi, ta osoba može zauvijek imati korist od tog dara.

12. Kako su se mnogi odrekli sebe da bi duhovno pomagali drugima?

¹² Da bi osjetio radost koju donosi davanje u duhovnom pogledu, Jehovin je narod otišao do svih krajeva Zemlje. Tisuće su napustile svoj dom i obitelj kako bi započele s misionarskom službom u zemljama u kojima su se morali naviknuti na novi jezik i novu kulturu. Drugi su se preselili u područja u svojoj zemlji gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Treći su naučili neki strani jezik i stvorili nove prilike za svjedočenje tako što su na svom području počeli propovijedati doseljenicima. Naprimjer, nakon što je jedan bračni par iz američke države New Jersey podigao svoje dvoje djece koja sada služe u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka, započeo je s pionirskom službom i naučio kineski jezik. U tri godine vodili su 74 biblijska studija s osobama koje govore kineski, a idu na obližnji fakultet. Možeš li i ti nekako povećati svoj udio u službi kako bi imao veću radost u djelu činjenja učenika?

13. Što bi mogao učiniti ako želiš da ti služba bude produktivnija?

¹³ Možda želiš voditi biblijski studij, ali to ti nikako ne polazi za rukom. U nekim je  zemljama teško pronaći zainteresirane osobe. Možda ljude na koje nailaziš ne zanima Biblija. Ako je tako, možeš češće spomenuti svoju želju u molitvi, znajući da su Jehova i Isus Krist vrlo zainteresirani za djelo propovijedanja i da te mogu odvesti do osobe koja je nalik ovci. U skupštini možeš zatražiti savjet od onih koji su iskusniji ili im je služba produktivnija. Iskoristi pouke i prijedloge koje dobivaš na kršćanskim sastancima. Primjenjuj savjete putujućih nadglednika i njihovih supruga. A što je najvažnije, nikada ne odustaj. Mudri Salamun je napisao: “Iz jutra sij sjeme svoje i uvečer nemoj da ti počivaju ruke, jer ne znaš što će biti bolje” (Propovjednik 11:6). U međuvremenu, razmišljaj o primjerima vjernih muževa kao što su Noa i Jeremija. Iako je jako malo ljudi pozitivno reagiralo na njihovo propovijedanje, služba im je ipak bila uspješna. Prije svega, Jehova je njom bio zadovoljan.

14. Kako Jehova gleda na one koji su dočekali starost u njegovoj službi?

¹⁴ Možda ti tvoje okolnosti ne dozvoljavaju da sudjeluješ u djelu propovijedanja onoliko koliko bi volio. Naprimjer, možda zbog starosti ne možeš puno učiniti u Jehovinoj službi. Pa ipak, prisjeti se što je rekao mudri Salamun: “Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom” (Priče Salamunove 16:31). Jehova visoko cijeni svaki život proveden u službi njemu. Osim toga, u Bibliji piše: ‘I do starosti vaše ja, Jehova, bit ću isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbavit ću’ (Izaija 46:4). Naš nebeski Otac pun ljubavi obećava da će pomoći svojim lojalnim slugama i podržati ih.

15. Vjeruješ li da Jehova razumije tvoje okolnosti? Zašto to vjeruješ?

¹⁵ Možda moraš izlaziti na kraj s bolešću, protivljenjem bračnog druga koji nije Svjedok, teškim obiteljskim obavezama ili nekim drugim velikim problemom. Jehova zna koliko možemo dati i u kakvim okolnostima živimo, a ljubi nas jer se iskreno trudimo služiti mu. On to isto osjeća iako možda činimo manje nego drugi (Galaćanima 6:4). Jehova zna da smo nesavršeni i realan je u onome što očekuje od nas (Psalam 147:11). Ako dajemo sve od sebe, možemo biti sigurni da smo dragocjeni u Božjim očima i da on neće zaboraviti naša djela vjere (Luka 21:1-4).

16. Na koji način čitava skupština sudjeluje u činjenju učenika?

¹⁶ Upamti i to da je djelo činjenja učenika timski rad. Nitko ne može sam neku osobu  učiniti učenikom, baš kao što ni kap kiše ne može nahraniti biljku. Istina, neki Svjedok može pronaći zainteresiranu osobu i voditi biblijski studij s njom. Ali čim ta osoba počne dolaziti u Dvoranu Kraljevstva, čitava joj skupština pomaže da spozna istinu. Srdačnost našeg bratstva dokaz je djelovanja Božjeg duha (1. Korinćanima 14:24, 25). Djeca i tinejdžeri daju ohrabrujuće komentare, pokazujući osobi koja je tek počela dolaziti na sastanke da su naši mladi drugačiji od mladih u svijetu. Bolesni, onemoćali i ostarjeli članovi skupštine uče nove što znači biti ustrajan. Bez obzira na to koje smo dobi ili kakve su naše životne okolnosti, svi mi igramo važnu ulogu u pomaganju novima dok se njihova ljubav prema biblijskoj istini produbljuje, a oni napreduju prema krštenju. Svaki sat koji provedemo u službi, svaki ponovni posjet, svaki razgovor sa zainteresiranom osobom u Dvorani Kraljevstva možda sam po sebi izgleda beznačajan, no on je dio velikog djela koje Jehova izvršava.

17, 18. (a) Na koje još načine možemo osjetiti radost davanja, osim u djelu činjenja učenika? (b) Koga oponašamo kad dajemo i pritom osjećamo radost?

¹⁷ Naravno, osim što radost pronalazimo u važnom djelu činjenja učenika, kao kršćani osjećamo radost davanja i u drugim pogledima. Možemo stavljati na stranu nešto novca da bismo podupirali čisto obožavanje i pomogli onima koji su u nevolji (Luka 16:9; 1. Korinćanima 16:1, 2). Možemo tražiti prilike da drugima pokazujemo gostoljubivost (Rimljanima 12:13). Možemo nastojati ‘činiti dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri’ (Galaćanima 6:10). A drugima možemo davati i na još neke jednostavne, ali ništa manje važne načine — možemo im poslati pismo, nazvati ih telefonom, dati im poklon, pružiti pomoć ili uputiti ohrabrujuću riječ.

¹⁸ Kad dajemo, pokazujemo da oponašamo svog nebeskog Oca. Pokazujemo i svoju bratsku ljubav, znak prepoznavanja pravih kršćana (Ivan 13:35). Ako zadržimo na umu te misli, to nam može pomoći da osjetimo radost koju donosi davanje.