1. Što nam pomaže da ustrajemo u vršenju Božje volje?

PRISJETIMO li se dana kad smo se krstili kao Jehovini sluge, svejedno je li to bilo prije nekoliko ili mnogo godina, možda nam se čini kao da je bilo jučer. Predali smo se Jehovi i stoga nam je hvaljenje njega postalo glavna stvar u životu. Iskupljivali smo povoljno vrijeme kako bismo pomagali drugima da čuju, a po mogućnosti i prihvate, poruku o Kraljevstvu te nam je bilo važno da radosno služimo Jehovi (Efežanima 5:15, 16). Još uvijek uviđamo da vrijeme leti kad smo marljivi, “bogato zaposleni u Gospodinovom djelu” (1. Korinćanima 15:58). Iako nailazimo na probleme, radost koju osjećamo dok vršimo Jehovinu volju potiče nas da ustrajemo (Nehemija 8:10).

2. Što nam pomaže da imamo radost dok sudjelujemo u simboličnom djelu žetve?

² Kao kršćani sudjelujemo u simboličnom djelu žetve. Isus Krist je sakupljanje osoba koje će dobiti vječni život usporedio sa žetvom (Ivan 4:35-38). Budući da sudjelujemo u tom djelu, ohrabrujuće je saznati koliku su radost osjetili rani kršćani kao radnici u žetvi. Razmotrit ćemo tri činioca koji nam pomažu da imamo radost dok sudjelujemo u današnjem djelu žetve, a to su: (1) naša poruka nade, (2) uspješno traženje dostojnih i (3) miroljubiv stav koji imamo kao žeteoci.

3. U kom su pogledu Isusovi rani sljedbenici doživjeli radost?

³ Život ranih žetelaca — naročito Isusovih 11 vjernih apostola — veoma se promijenio 33. n. e. kada su otišli na jednu goru u Galileji da bi se susreli s uskrsnulim Kristom (Matej 28:16). Moguće je da je tom prilikom bilo prisutno “više od pet stotina braće” (1. Korinćanima 15:6). Zadatak koji im je Isus dao odzvanjao im je u ušima. On im je rekao: “Idite (...) i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Unatoč žestokom progonstvu, doživjeli su veliku radost u djelu žetve vidjevši kako se u jednom mjestu za drugim osnivaju skupštine Kristovih sljedbenika. S vremenom se ‘dobra vijest propovijedala svakom stvorenju pod nebom’ (Kološanima 1:23; Djela apostolska 1:8; 16:5).

4. Kakve su okolnosti vladale kad je Krist poslao svoje učenike u žetvu?

⁴ Jednom ranijom prilikom tokom svoje službe u Galileji Isus je dozvao 12 apostola i  poslao ih da prvenstveno objavljuju: “Približilo se nebesko kraljevstvo” (Matej 10:1-7). I on je sam “počeo obilaziti sve gradove i sela [u Galileji], poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć”. Isus se sažalio na mnoštvo “jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:35, 36). Njihovo ga je stanje duboko dirnulo, pa je svojim učenicima rekao: “Uistinu, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve [Jehovu Boga] da pošalje radnike u svoju žetvu” (Matej 9:37, 38). Samo šest mjeseci prije kraja svoje službe na Zemlji Isus je uvidio da je i u Judeji potrebno više žetelaca (Luka 10:2). U oba slučaja poslao je svoje sljedbenike da idu u žetvu (Matej 10:5; Luka 10:3).

5. Kakvu poruku prenosimo?

⁵ Kao Jehovini današnji sluge radosno se odazivamo na poziv da idemo u žetvu. Jedan od činilaca koji uvelike doprinose našoj radosti je to što malodušnima i potištenima prenosimo poruku nade. Kakvu samo prednost imamo što poput Isusovih učenika iz prvog stoljeća dobru vijest — pravu poruku nade — objavljujemo onima koji su “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira”!

6. U kojoj su aktivnosti sudjelovali apostoli u prvom stoljeću?

⁶ Sredinom prvog stoljeća apostol Pavao je marljivo propovijedao dobru vijest. A njegova je žetva sigurno urodila plodom jer je, pišući kršćanima u Korintu oko 55. n. e., rekao: “Obznanjujem vam, braćo, dobru vijest koju sam vam objavio, koju ste i primili, u kojoj i stojite” (1. Korinćanima 15:1). Apostoli i drugi rani kršćani bili su marljivi žeteoci. Iako nam Biblija ne govori o tome koliko je apostola preživjelo važne događaje koji su doveli do razorenja Jeruzalema 70. n. e., ipak znamo da je oko 25 godina nakon toga apostol Ivan još uvijek propovijedao (Otkrivenje 1:9).

7, 8. Koju poruku nade Jehovini sluge objavljuju hitnije nego ikad?

⁷ Zatim su uslijedila stoljeća dominacije svećenstva crkava kršćanstva, otpadničkog ‘čovjeka bezakonja’ (2. Solunjanima 2:3). Međutim, pretkraj 19. stoljeća osobe koje su nastojale uskladiti svoj život s izvornim kršćanstvom prihvatile su poruku nade i počele objavljivati Kraljevstvo. U biti, dio naziva ovog časopisa od prvog broja (srpanj 1879) bio je “glasnik Kristove prisutnosti”, “glasnik Kristovog Kraljevstva” ili “objavljuje Jehovino Kraljevstvo”.

⁸ Božje nebesko Kraljevstvo uspostavljeno je 1914. pod vlašću Isusa Krista, a mi danas objavljujemo poruku nade hitnije nego ikad. Zašto? Zato što je jedan od blagoslova vlasti Kraljevstva skori kraj sadašnjeg zlog sustava (Danijel 2:44). Koju bismo bolju poruku mogli prenositi? A koju bismo veću radost mogli imati od one koju osjećamo kad sudjelujemo u objavljivanju Kraljevstva prije izbijanja ‘velike nevolje’? (Matej 24:21; Marko 13:10).

9. Koji je savjet Isus dao svojim učenicima, i kako su ljudi reagirali na poruku o Kraljevstvu?

⁹ Uspjeh koji doživljavamo dok tražimo one koji će postati učenici i pridružiti nam se u djelu žetve još je jedan činilac koji nam pomaže da kao žeteoci osjetimo radost. Isus je 31-32. n. e. savjetovao svojim učenicima: “U koji god grad ili selo uđete, potražite tko je u njemu dostojan” (Matej 10:11). Nisu svi bili dostojni, što se može vidjeti iz njihove reakcije na poruku o Kraljevstvu. Pa ipak, Isusovi su učenici revno propovijedali dobru vijest gdje god su nailazili na ljude.

10. Gdje je Pavao pronalazio dostojne osobe?

¹⁰ Nakon Isusove smrti i uskrsnuća potraga za dostojnima intenzivno se nastavila.  Pavao je raspravljao sa Židovima u njihovoj sinagogi i s ljudima koji bi se našli na trgu u Ateni. Kad je u tom grčkom gradu svjedočio na Areopagu, “neki su mu se ljudi pridružili i postali vjernici, među njima i Dionizije, sudac suda na Areopagu, i žena po imenu Damara, i drugi s njima”. Pavao je svugdje gdje je otišao jednako tako ostavljao dobar primjer u propovijedanju “javno i od kuće do kuće” (Djela apostolska 17:17, 34; 20:20).

11. Na koji se način propovijedalo prije mnogo godina?

¹¹ U zadnjih nekoliko desetljeća 19. stoljeća pomazani kršćani neustrašivo su sudjelovali u potrazi za dostojnima. U članku pod naslovom “Pomazani da propovijedaju”, iz engleskog izdanja Sionske kule stražare od srpnja/kolovoza 1881, pisalo je: “Dobru vijest (...) propovijeda se ‘krotkima’ — onima koji mogu i žele saslušati, kako bi se među njima pronašlo pripadnike tijela Kristovog, sunasljednike.” Oni koji su sudjelovali u Božjoj žetvi često su čekali ljude kad bi nakon mise izlazili iz crkve i davali im traktate s biblijskom porukom čiji je sadržaj dostojne osobe trebao potaknuti na pozitivnu reakciju. Nakon što se procijenilo djelotvornost takvog načina svjedočenja, u engleskom izdanju Kule stražare od 15. svibnja 1903. žeteoce se potaknulo da traktate dijele “od kuće do kuće, i to nedjeljom prijepodne”.

12. Kako smo postali djelotvorniji u službi propovijedanja? Navedi primjer.

¹² Posljednjih godina počeli smo koristiti i druge metode u službi propovijedanja, pa s ljudima ne razgovaramo samo u njihovim domovima već i na drugim mjestima. To se pokazalo vrlo djelotvornim u zemljama gdje ljudi nisu kod kuće kad ih mi obično posjećujemo jer mnogo rade ili se rekreiraju. Kad su jedna Svjedokinja iz Engleske i njen suradnik primijetili ljude koji su imali običaj da nakon dana provedenog na obali autobusom odlaze kućama, skupili su hrabrost i ušli u njega te putnicima dijelili Kulu stražaru i Probudite se! U jednom mjesecu uručili su 229 časopisa. Rekli su: “Ne bojimo se svjedočiti uz obalu, na poslovnim područjima niti bilo kojeg drugog izazova s kojim se možemo suočiti jer znamo da je Jehova uvijek uz nas.” Uspostavili su rutu s časopisima, započeli biblijski studij i sudjelovali u pomoćnoj pionirskoj službi.

13. Koju se promjenu u službi propovijedanja sada poduzima u nekim mjestima?

¹³ I dok nastavljamo tražiti dostojne osobe, možda će u nekim mjestima trebati pažljivo procijeniti produktivnost naše službe. Mada mnogi Svjedoci imaju običaj propovijedati od kuće do kuće nedjeljom prijepodne, u nekim se područjima uvidjelo da se ne postižu željeni rezultati kad se kod ljudi dolazi rano jer oni tada možda još spavaju. Mnogi su  Svjedoci prilagodili svoj vremenski raspored tako da sada mogu kasnije tokom dana, možda nakon kršćanskih sastanaka, tražiti dostojne. A to je doista urodilo plodom. Prošle je godine broj objavitelja Kraljevstva širom svijeta porastao za 2,3 posto. Time donosimo čast Gospodaru žetve i osjećamo radost u srcu.

14. S kakvim stavom prenosimo našu poruku, i zašto?

¹⁴ Treći razlog zašto smo radosni povezan je s miroljubivim stavom koji pokazujemo u djelu žetve. “Kad ulazite u kuću”, rekao je Isus, “pozdravite ukućane; i ako je kuća dostojna, neka na nju dođe mir koji joj želite” (Matej 10:12, 13). Pozdrav na hebrejskom i odgovarajući izraz u biblijskom grčkom uključuje misao ‘budite dobro’. Iz toga vidimo kakav bismo pristup trebali imati kad propovijedamo dobru vijest. Mi se nadamo da će ljudi pozitivno reagirati na poruku o Kraljevstvu. Oni koji tako postupe imaju priliku pomiriti se s Bogom ako se pokaju za svoje grijehe, obrate i vrše njegovu volju. A mir s Bogom vodi do vječnog života (Ivan 17:3; Djela apostolska 3:19; 13:38, 48; 2. Korinćanima 5:18-20).

15. Kako možemo sačuvati miroljubiv stav kad u službi propovijedanja naiđemo na negativnu reakciju?

¹⁵ Kako možemo sačuvati mir kad naiđemo na negativnu reakciju? Isus je zapovjedio: “Ako [kuća] nije dostojna, neka se vaš mir vrati k vama” (Matej 10:13). Luka izvještava kako je Isus poslao 70 učenika i rekao: “Ako je tamo prijatelj mira, vaš će mir počinuti na njemu. A ako nije, vratit će se k vama” (Luka 10:6). Kad ljudima prenosimo dobru vijest, trebamo to činiti na prijateljski i miroljubiv način. Ravnodušnost, pritužba ili neljubazna primjedba stanara jednostavno daje priliku da se naša miroljubiva poruka ‘vrati k nama’. No zbog toga mi ne gubimo mir, plod Jehovinog svetog duha (Galaćanima 5:22, 23).

16, 17. (a) S kojim ciljem vršimo ponovne posjete? (b) Kako možemo pomoći osobama koje imaju biblijska pitanja?

¹⁶ Kao žeteocima jako nam je drago što i sami sakupljamo ljude koji će dobiti vječni život. A kakvu samo radost osjećamo kad  neka osoba kojoj propovijedamo reagira pozitivno, želi saznati više i pokaže se kao “prijatelj mira”! Možda nam postavi mnogo biblijskih pitanja, pa na sve njih ne možemo odgovoriti na samo jednom posjetu. Budući da obično nije najbolje dugo ostati na prvom posjetu, što možemo učiniti? Možemo imati isti cilj na koji se poticalo još prije 60 godina.

¹⁷ “Svi Jehovini svjedoci trebaju biti spremni voditi studije na temelju Biblije.” Tako je pisalo u trećoj u seriji brošurica Priručnik za proučavanje Biblije, koje su na engleskom jeziku objavljivane od 1937. do 1941. U nastavku je stajalo: “Svi objavitelji [Kraljevstva] trebaju na svaki mogući način marljivo pomagati dobronamjernim ljudima zainteresiranima za poruku o Kraljevstvu. Kod takvih osoba treba vršiti ponovne posjete, odgovarati na njihova različita pitanja (...) i zatim započeti studij (...) što prije.” Da, na ponovnim posjetima imamo cilj započeti biblijski studij na domu i redovito ga voditi. * Prijateljski stav i briga puna ljubavi za zainteresiranu osobu potiču nas da se dobro pripremamo i vodimo djelotvoran studij.

18. Kako novima možemo pomoći da postanu učenici Isusa Krista?

¹⁸ Uz pomoć knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života i brošura poput Što Bog zahtijeva od nas? možemo voditi uspješne biblijske studije na domu i tako pomagati novozainteresiranim osobama da postanu učenici. Nastojimo li oponašati Velikog Učitelja, Isusa Krista, osobe s kojima proučavamo Bibliju vjerojatno će moći nešto naučiti i iz našeg miroljubivog, radosnog stava, naše iskrenosti i poštovanja prema Jehovinim mjerilima i smjernicama. Kad pomažemo novima odgovarajući na njihova pitanja, potrudimo se pokazati im kako i oni mogu odgovoriti drugima (2. Timoteju 2:1, 2; 1. Petrova 2:21). Sigurno nas kao simbolične žeteoce raduje što se prošle službene godine diljem svijeta vodio prosječno 4 766 631 biblijski studij. Naročito smo radosni ako smo i mi jedni od tih žetelaca koji sudjeluju u vođenju biblijskih studija na domu.

19. Zašto su u žetvi tokom Isusove službe i kratko nakon toga postojali valjani razlozi za radost?

¹⁹ Tokom Isusove službe i kratko nakon toga bilo je valjanih razloga za radost u žetvi. Mnogi su tada pozitivno reagirali na dobru vijest. Radost je bila naročito velika na Pentekost 33. n. e. kada je oko 3 000 osoba poslušalo Petrov savjet, primilo Jehovin sveti duh i postalo članovima Božjeg naroda, duhovnog Izraela. Da, njihov se broj stalno povećavao, a radost rasla dok im je “Jehova (...) svakodnevno pridruživao one koji su bivali spašeni” (Djela apostolska 2:37-41, 46, 47; Galaćanima 6:16; 1. Petrova 2:9).

20. Što nam donosi veliku radost u djelu žetve?

²⁰ U tom se trenutku Izaijino proročanstvo pokazalo istinitim: ‘Ti si Jehova umnožio puk i ti si mu umnožio veselje, i oni će se veseliti radi tebe, kako se vesele žeteoci u vrijeme žetve, i kako klikuju dobitnici kad dijele  plijen’ (Izaija 9:3, Škarić). Iako sada vidimo da je gotovo dovršeno sakupljanje ‘umnoženog puka’, odnosno naroda pomazanika, naša je radost velika dok promatramo kako broj ostalih žetelaca iz godine u godinu raste (Psalam 4:7; Zaharija 8:23; Ivan 10:16).

21. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

²¹ Mi sasvim sigurno imamo dobre razloge da se nastavimo radovati u djelu žetve. Poruka nade, traženje dostojnih i miroljubiv stav — svi nam ti činioci donose radost kao žeteocima. Međutim, oni kod mnogih izazivaju negativnu reakciju. U to se uvjerio apostol Ivan. Bio je zatočen na otoku Patmosu ‘zato što je govorio o Bogu i svjedočio za Isusa’ (Otkrivenje 1:9). Pa kako onda možemo sačuvati radost ako nailazimo na progonstvo i protivljenje? Što će nam pomoći da ustrajemo unatoč lošem stavu mnogih kojima danas propovijedamo? Sljedeći članak pomoći će nam da pronađemo biblijski odgovor na ta pitanja.