“KAD umre čovjek, hoće li oživjeti?” upitao je patrijarh Job prije otprilike 3 500 godina (Job 14:14). To pitanje već tisućljećima ljudima predstavlja zagonetku. U svim društvima ljudi su tijekom povijesti razmišljali o tome, te su iz toga proizašle razne teorije.

Mnogi nominalni kršćani vjeruju da ljudi idu na nebo ili u pakao. S druge strane, hindusi vjeruju u reinkarnaciju. Govoreći o muslimanskom gledištu u vezi s tim, emir Muawiyah, suradnik u jednom islamskom religijskom centru, kaže: “Vjerujemo da će nakon smrti biti dan suda kada idete pred Boga, Allaha, što će izgledati jednako kao da izlazite pred sud.” Prema islamskom vjerovanju Allah će tada prosuditi životni put svake osobe, te će je poslati u raj ili u paklenu vatru.

Na Šri Lanki budisti i katolici ostavljaju vrata i prozore širom otvorene kad im se u kući desi smrtni slučaj. Oni upale uljanu svjetiljku, a lijes postave tako da su noge preminulog okrenute prema ulaznim vratima. Oni vjeruju da će na taj način duhu preminulog omogućiti da izađe iz kuće.

Prema onome što kaže Ronald M. Berndt sa Sveučilišta u Zapadnoj Australiji, australski Aboridžini vjeruju da su “ljudska bića duhovno neuništiva”. U nekim afričkim plemenima vjeruje se da obični ljudi nakon smrti postaju samo duhovi, dok istaknuti pojedinci postaju duhovi predaka, kojima će se iskazivati čast i upućivati molbe kao nevidljivim vođama plemena.

U nekim su zemljama vjerovanja s obzirom na stanje mrtvih mješavina tamošnje tradicije i nominalnog kršćanstva. Naprimjer, među mnogim katolicima i protestantima u zapadnoj Africi običaj je prekriti ogledala kad netko umre, tako da nitko ne vidi duh umrle osobe ako pogleda u ogledalo.

Ljudi doista daju razne odgovore na pitanje: ‘Što se s nama događa kad umremo?’ No kroz njih se provlači temeljna misao da je nešto unutar osobe besmrtno i da nastavlja živjeti nakon smrti. Neki vjeruju da je to “nešto” duh. Naprimjer, u nekim dijelovima Afrike i Azije te na području Pacifika, naime Polinezije, Melanezije i Mikronezije, mnogi vjeruju da je duh — ne duša — besmrtan. Zapravo, neki jezici i nemaju riječ “duša”.

Posjeduju li ljudi duh? Da li zaista prilikom smrti taj duh napušta tijelo? Ako da, što se s njim zatim događa? I koja je nada za mrtve? Ne bismo smjeli prelaziti preko tih pitanja. Bez obzira na tvoje kulturno porijeklo ili vjersko opredjeljenje, smrt je činjenica s kojom se moraš suočiti. Stoga se ta pitanja doista tiču i tebe osobno. Potičemo te da se pozabaviš njima.