ZAŠTO je Origen izazivao kako divljenje tako i mržnju? Kakav je utjecaj imao na razvoj crkvenog nauka?

Origen se rodio oko 185. n. e. u egipatskom gradu Aleksandriji. Stekao je temeljito obrazovanje na području grčke književnosti, no njegov otac Leonida natjerao ga je da uloži isti trud u proučavanje Svetog pisma. Kad je Origen imao 17 godina, rimski je car izdao naredbu kojom je mijenjanje vjere proglašeno zločinom. Origenov je otac bačen u zatvor jer je postao kršćanin. Pun mladalačke revnosti, Origen mu se odlučio pridružiti u zatvoru i mučeništvu. Kad je to Origenova majka shvatila, sakrila mu je svu odjeću kako bi ga spriječila da izađe iz kuće. Origen je poslao pismo ocu u kojem ga je molio: “Ni slučajno se nemoj predomisliti zbog nas.” Leonida je ostao pri svom i bio pogubljen, ostavivši svoju obitelj bez osnovnih sredstava za život. No Origen je već imao toliko veliko znanje da je predajući grčku književnost mogao izdržavati svoju majku i šestero mlađe braće.

Careva namjera bila je zaustaviti širenje kršćanstva. Budući da se njegova naredba nije odnosila samo na učenike već i na učitelje, svi su kršćanski vjeroučitelji pobjegli iz Aleksandrije. Kad su se ne-kršćani tražeći biblijsku pouku obratili mladom Origenu za pomoć, on je taj posao prihvatio kao zadatak dobiven od Boga. Mnogi su njegovi učenici umrli mučeničkom smrću, a neki čak i prije nego što su završili školovanje. Na veliki osobni rizik Origen je javno podržavao svoje učenike, bez obzira na to jesu li bili pred sucem, u zatvoru ili su trebali biti smaknuti. Povjesničar Euzebije iz četvrtog stoljeća izvještava da ih je Origen “s velikom odvažnošću pozdravio poljupcem” dok ih se vodilo na smaknuće.

Origen je navukao na sebe gnjev mnogih ne-kršćana koji su ga smatrali odgovornim  za preobraćenje i smrt svojih prijatelja. Često je za dlaku izbjegao napad svjetine i nasilnu smrt. Iako je bio prisiljen seliti se s mjesta na mjesto kako bi umakao svojim progoniteljima, Origen nije popustio u svom poučavanju. Ta neustrašivost i predanost impresionirale su Demetrija, aleksandrijskog biskupa. On je stoga Origena, u dobi od samo 18 godina, postavio za upravitelja teološke škole u Aleksandriji.

Origen je s vremenom postao ugledan učenjak i plodan pisac. Neki kažu da je napisao 6 000 knjiga, no to je vjerojatno preuveličano. Najpoznatiji je po svojoj Hexapli, ogromnom izdanju Hebrejskih pisama od 50 svezaka. Origen je Hexaplu podijelio u šest paralelnih stupaca koji su sadržavali: (1) hebrejski i aramejski tekst, (2) grčku transliteraciju tog teksta, (3) Akvilin grčki prijevod, (4) Simahov grčki prijevod, (5) grčku Septuagintu, koju je Origen revidirao kako bi bila što sličnija hebrejskom tekstu i (6) Teodocijanov grčki prijevod. “Takvom kombinacijom tekstova”, napisao je bibličar John Hort, “Origen se nadao da će otkriti značenje mnogih redaka kojima bi grčki čitatelj mogao biti zbunjen ili naveden na krivi zaključak kad bi pred sobom imao samo Septuagintu.”

Unatoč tome, zbunjujuća vjerska klima trećeg stoljeća snažno je utjecala na Origenov pristup tumačenju Svetog pisma. Iako je kršćanstvo bilo u začetku, već je bilo iskvareno nebiblijskim vjerovanjima, a njegove raštrkane crkve naučavale su svakojaka učenja.

Origen je prihvatio neka od tih nebiblijskih učenja i nazvao ih nauk apostolâ. No uzeo si je toliku slobodu da je počeo nagađati o drugim pitanjima. U to su se vrijeme mnogi njegovi učenici borili sa suvremenim filozofskim pitanjima. Da bi im pomogao, Origen je temeljito proučio različite filozofske škole koje su oblikovale umove njegovih mladih učenika. U to se upustio da bi pronašao zadovoljavajuće odgovore na filozofska pitanja svojih učenika.

Pokušavajući uskladiti Bibliju s filozofijom, Origen se veoma oslanjao na metodu alegorijskog tumačenja Svetog pisma. Krenuo je od pretpostavke da Biblija uvijek ima duhovno značenje, ali ne neminovno i doslovno. Kao što kaže jedan izučavatelj, to je Origenu omogućilo da “Bibliji pripiše sve nebiblijske ideje koje su odgovarale njegovim teološkim teorijama, dok je tvrdio (a nesumnjivo i smatrao) da je naročito strastan i vjeran tumač smisla Biblije”.

Pismo koje je Origen napisao jednom svom učeniku pruža uvid u njegovo razmišljanje. Origen je istaknuo da su Izraelci napravili posude za Jehovin hram od egipatskog zlata. U tome je našao alegorijsku potvrdu da putem grčke filozofije može naučavati kršćanstvo. Napisao je: “Kako li su izraelskoj djeci bile korisne stvari donesene iz Egipta koje Egipćani nisu koristili na ispravan način, no koje su Hebreji, vođeni Božjom mudrošću, koristili u Božjoj službi.” Origen je time potaknuo svog učenika da “iz grčke filozofije izvuče sve što može poslužiti kao tema za proučavanje ili temelj za kršćanstvo”.

Takav slobodni pristup tumačenju Biblije zamaglio je granicu između kršćanskog nauka i grčke filozofije. Naprimjer, Origen je u svojoj knjizi s nazivom Počela opisao Isusa kao ‘jedinorođenog Sina, koji jest rođen, ali bez početka’. Dodao je: ‘Njegovo je rađanje vječno i trajno. On nije postao Sin tako što je dobio dah života niti bilo kojim vanjskim činom, već putem Božjeg bića.’

Origen tu ideju nije našao u Bibliji, jer ona naučava da je Jehovin jedinorođeni Sin “prvorođenac svega stvorenja” i “početak Božjih djela stvaranja” (Kološanima 1:15; Otkrivenje 3:14). Prema povjesničaru religije  Augustusu Neanderu, Origen je do pojma “vječnog rađanja” došao pomoću svog “poznavanja filozofije platonizma”. Tako je Origen prekršio sljedeće temeljno biblijsko načelo: “Nemojte ići preko onoga što je napisano” (1. Korinćanima 4:6).

Na početku Origenova učiteljskog poziva sinod održan u Aleksandriji oduzeo mu je svećeničko zvanje. To se vjerojatno desilo zato što je biskup Demetrije bio ljubomoran na Origenovu sve veću slavu. Origen se preselio u Palestinu, gdje su mu se i dalje neizmjerno divili kao glasovitom branitelju kršćanskog nauka te je nastavio služiti kao svećenik. Ustvari, kad su “hereze” prodrle na Istok, tražilo se njegovu pomoć kako bi se biskupe koji griješe uvjerilo da se vrate pravovjerju. Origenovo je ime naročito nakon njegove smrti 254. n. e. došlo na vrlo loš glas. Zašto?

Nakon što je nominalno kršćanstvo postalo istaknuta religija, Crkva je točnije definirala svoje ortodoksno učenje. Stoga kasnije generacije teologa nisu prihvatile mnoga Origenova spekulativna, a ponekad i netočna filozofska gledišta. Tako su njegova učenja izazvala oštre polemike unutar Crkve. Nastojeći riješiti te nesuglasice i sačuvati jedinstvo, Crkva je Origena službeno proglasila krivim za herezu.

Origen nije bio jedini koji je griješio. Zapravo, Biblija je prorekla da će većina ljudi odstupiti od čistih Kristovih učenja. Taj je otpad počeo cvjetati krajem prvog stoljeća, nakon smrti Isusovih apostola (2. Solunjanima 2:6, 7). Na koncu su se neki koji su za sebe tvrdili da su kršćani proglasili “ortodoksnim vjernicima”, dok su za sve druge tvrdili da su “heretici”. No crkve kršćanstva zapravo su se veoma udaljile od pravog kršćanstva.

Unatoč Origenovim mnogim spekulacijama, njegova djela sadrže korisne aspekte. Naprimjer, Hexapla je zadržala Božje ime u njegovom izvornom obliku s četiri hebrejska slova, koja se nazivaju Tetragramaton. To pruža važan dokaz da su rani kršćani poznavali i koristili Božje osobno ime — Jehova. Usprkos tome, Teofil, crkveni otac iz petog stoljeća, jednom je upozorio: “Origenova djela nalikuju livadi na kojoj raste svakojako cvijeće. Ako na njoj nađem neki lijepi cvijet, ubrat ću ga; ali ako mi se čini da je nešto puno trnja, izbjegavat ću to kao što bih izbjegavao žalac.”

Miješanjem biblijskih učenja s grčkom filozofijom u Origenovu su se teologiju uvukle zablude, a posljedice su za crkve kršćanstva bile katastrofalne. Naprimjer, iako je većina Origenovih neutemeljenih spekulacija kasnije odbačena, njegovo gledište o “vječnom rađanju” Krista pomoglo je u postavljanju temelja nebiblijskoj nauci o Trojstvu. U knjizi The Church of the First Three Centuries stoji: “Naklonost prema filozofiji [koja je počela od Origena] nije tako skoro iščezla.” Kakav je bio rezultat toga? “Jednostavnost kršćanske religije bila je narušena, a u Crkvu su se uvukle brojne zablude.”

Što se tiče Origena, on je mogao poslušati savjet apostola Pavla i ne dati doprinos tom otpadu, “kloneći se ispraznog govora koji oskvrnjuje ono što je sveto i proturječjâ lažno nazvane ‘spoznaje’”. Umjesto toga, temeljeći toliko mnogo svog učenja na takvoj ‘spoznaji’, Origen je ‘odstupio od vjere’ (1. Timoteju 6:20, 21; Kološanima 2:8).