“SVE je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti”, napisao je apostol Pavao (2. Timoteju 3:16). Da, Biblija je knjiga istine koja potječe od pravog Boga, Jehove (Psalam 83:18).

Budući da je Jehova Stvoritelj svega, pa i ljudi, on dobro zna što se s nama događa kad umremo (Hebrejima 3:4; Otkrivenje 4:11). Stoga je u svojoj nadahnutoj Riječi, Bibliji, dao točne i uvjerljive odgovore na pitanja o “drugom svijetu”.

Riječi koje se u Bibliji prevode s “duh” u biti znače “dah”. No one uključuju mnogo više od samog disanja. Naprimjer, biblijski pisac Jakov kaže: “Tijelo bez duha [je] mrtvo” (Jakov 2:26). Dakle, duh je ono što tijelu daje život.

Ta životna sila ne može jednostavno biti dah, odnosno zrak koji prolazi kroz pluća. Zašto ne? Zato što kad disanje prestane, život ostaje u tjelesnim stanicama još jedno kratko vrijeme — “nekoliko minuta”, kako kaže The World Book Encyclopedia. Zato je moguće nekoga oživjeti umjetnim disanjem. No kad životna sila nestane iz tjelesnih stanica, sva nastojanja da se nekome vrati život uzaludna su. Nema tog umjetnog disanja koje bi ijednoj stanici vratilo život. Dakle, duh je nevidljiva životna sila — iskra života koja stanice i osobu održava na životu. Disanje podržava tu životnu silu (Job 34:14, 15).

Imaju li samo ljudi taj duh? Biblija nam pomaže da dođemo do točnog zaključka u vezi s tim. Mudri kralj Salamun rekao je da ljudi i životinje “imaju isti duh” te je upitao: “Tko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju?” (Propovjednik 3:19-21). Dakle, za životinje se također kaže da imaju duh. Kako to?

 Duh, ili životnu silu, možemo usporediti s električnom strujom koja prolazi kroz neki stroj ili uređaj. Struja, koja je nevidljiva, ima različite učinke, ovisno o tome koji uređaj napaja. Naprimjer, djelovanjem struje peć daje toplinu, kompjuter obrađuje podatke, a na televiziji vidimo sliku i slušamo zvuk. No struja nikad ne poprima karakteristike uređaja koji napaja. Ona jednostavno ostaje pokretačka sila. Slično tome, životna sila ne poprima osobine stvorenja kojima daje život. Ona nema osobnost niti sposobnost razmišljanja. I ljudi i životinje “imaju isti duh” (Propovjednik 3:19). Stoga, kad osoba umre, njen duh ne nastavlja živjeti u nekom drugom području kao duhovno stvorenje.

U kakvom su onda stanju mrtvi? I što se događa s duhom kad neka osoba umre?

Kad je prvi čovjek Adam namjerno prekršio Božju zapovijed, Bog mu je rekao: “Sa znojem lica svojega ješćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Gdje je Adam bio prije nego što ga je Jehova stvorio od praha? Pa nigdje! Jednostavno nije postojao. Dakle, kad je Jehova Bog rekao da će se Adam ‘vratiti u prah’, time je želio reći da će Adam umrijeti i vratiti se u elemente zemlje. Adam nije trebao prijeći u duhovno područje. Nakon svoje smrti on opet ne bi postojao. Njegova kazna bila je smrt — odsutnost života — a ne prelazak u neko drugo područje (Rimljanima 6:23).

A što je s drugima koji su umrli? Stanje mrtvih jasno je opisano u Propovjedniku 9:5, 10, gdje čitamo: “Mrtvi ne znaju ništa. (...) Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu.” Dakle, smrt je stanje nepostojanja. Psalmist je napisao da kad osoba umre ‘iz nje iziđe duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njene’ (Psalam 146:4).

Očito je da nakon smrti mrtvi više ne postoje. Oni ne znaju ništa. Ne mogu te vidjeti, čuti ni razgovarati s tobom. Ne mogu ti ni pomoći ni nauditi. Nemaš nikakvog razloga da ih se bojiš. No kako to duh ‘izlazi’ iz neke osobe kad ona umre?

Biblija kaže da kad osoba umre ‘duh se vraća k Bogu, koji ga je dao’ (Propovjednik 12:7). Znači li to da nešto duhovno  doslovno putuje kroz svemir u područje u kojem prebiva Bog? Nikako! Način na koji se u Bibliji koristi izraz “vratiti se” ne zahtijeva doslovno odlaženje s jednog mjesta na neko drugo. Naprimjer, nevjernim je Izraelcima bilo rečeno: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Jehova nad vojskama” (Malahija 3:7). ‘Vraćanje’ Izraelaca Jehovi značilo je da se odvrate od pogrešnog načina postupanja i da ponovno postupaju u skladu s Božjim pravednim putem. A Jehovino ‘vraćanje’ Izraelu značilo je njegovo ponovno pokazivanje naklonosti svom narodu. U oba se slučaja ‘vraćanje’ odnosi na stav, a ne na doslovno odlaženje s jednog zemljopisnog mjesta na neko drugo.

Slično tome, kad se prilikom smrti duh ‘vraća’ Bogu, to ne znači nikakav doslovni prelazak sa Zemlje na nebesko područje. Kad životna sila izađe iz neke osobe, samo joj je Bog može vratiti. Dakle, duh se ‘vraća k Bogu’ u tom smislu da nada u budući život za tu osobu sada u potpunosti ovisi o Bogu.

Pogledaj, naprimjer, što Biblija kaže o smrti Isusa Krista. Luka, pisac jednog Evanđelja, izvještava: “Isus je povikao jakim glasom i rekao: ‘Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh!’ I kad je to rekao, izdahnuo je” (Luka 23:46). Isusov duh, kad je izašao iz njega, nije doslovno otišao na nebo. Isus je uskrsnuo iz mrtvih tek treći dan, a do njegovog uzlaska na nebo prošlo je još 40 dana (Djela apostolska 1:3, 9). No Isus je, kad je umirao, s punim pouzdanjem i vjerom u Jehovinu sposobnost da ga vrati u život povjerio svoj duh u ruke svom Ocu.

Da, Bog može neku osobu vratiti u život (Psalam 104:30). To nam doista daje veličanstvenu nadu!

Biblija kaže: “Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti [Isusov] glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Da, Isus Krist je obećao da će svi koji su u Jehovinom sjećanju biti uskrsnuti, odnosno vraćeni u život. Među njima će sigurno biti Jehovini sluge koji su postupali pravedno. No milijuni drugih ljudi umrli su, a nisu pokazali žele li se pokoriti Božjim pravednim mjerilima. Oni možda nisu čuli za Jehovine zahtjeve ili nisu imali dovoljno vremena da poduzmu potrebne promjene. I ti su pojedinci u Božjem sjećanju i uskrsnut će, jer Biblija kaže: ‘Bit će uskrsnuće i pravednih i nepravednih’ (Djela apostolska 24:15).

Danas je Zemlja puna mržnje i razdora, nasilja i krvoprolića, zagađenosti i bolesti. Kad bi se mrtvi vratili u život na takvu Zemlju, njihova bi radost sigurno bila kratkog vijeka. No Stvoritelj je obećao da će uskoro učiniti kraj sadašnjem svjetskom poretku koji je pod vlašću Sotone Đavla (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44; 1. Ivanova 5:19). Pravedno ljudsko društvo — ‘nova zemlja’ — tada će biti divna stvarnost (2. Petrova 3:13).

U to vrijeme “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Tada čak neće biti ni straha od smrti, jer će Bog ‘obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje će stvari proći’ (Otkrivenje 21:4). To je doista divna nada za one koji su “u spomen-grobovima”!

Kad bude sa Zemlje uklanjao zloću, Jehova neće uništiti pravedne zajedno sa zlima (Psalam 37:10, 11; 145:20). Ne, već će “veliko mnoštvo” ljudi “iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” preživjeti ‘veliku nevolju’ u kojoj će biti uništen sadašnji zao svijet  (Otkrivenje 7:9-14). Stoga će veliko mnoštvo biti prisutno da izrazi dobrodošlicu umrlima.

Želiš li i ti ponovno vidjeti svoje voljene? Bi li volio živjeti zauvijek u Raju na Zemlji? Ako da, tada moraš usvajati točnu spoznaju o Božjoj volji i njegovim naumima (Ivan 17:3). Jehovina je volja da se “sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:3, 4).