VJERNI Jehovini sluge oduvijek su s gađenjem gledali na idole. U Bibliji se mnogo puta s prezirom ukazuje na lažne bogove i idole, pa se za njih kaže da su ništavni (1. Dnevnika 16:26; Psalam 96:5; 97:7, Šarić), gadni (1. Kraljevima 15:13; 2. Dnevnika 15:16; St), sramotni (Jeremija 11:13; Ozej 9:10), gnusni (Ezehijel 16:36, 37, St) i grozni (Ezehijel 37:23, St).

Vjerni je Job shvatio da bi zanijekao Boga i postao idolopoklonik kad bi se njegovo srce makar i potajno dalo zavesti gledajući nebeska tijela, naprimjer Mjesec, i kad bi njegovu ‘ruku poljubila njegova usta’ (vjerojatno je mislio na neki idolopoklonički običaj da se pošalje poljubac rukom) (Job 31:26-28; usporedi 5. Mojsijevu 4:15, 19). Jehova je preko proroka Ezehijela rekao o čovjeku koji postupa pravedno: “Očiju svojih ne podiže ka gadnim bogovima doma Izraelova”, odnosno ne upućuje im molitve niti od njih očekuje pomoć (Ezehijel 18:5, 6).

Jehovini sluge moraju se i danas čuvati idola (1. Ivanova 5:21). Prorečeno je da će svi stanovnici Zemlje biti izloženi velikom pritisku da obožavaju simboličnu “divlju zvijer” i njezin “lik”. Tko god nastavi s takvim idolopokloničkim obožavanjem neće dobiti Božji dar vječnog života. “Ovdje se zahtijeva ustrajnost od svetih” (Otkrivenje 13:15-17; 14:9-12).